Page 70 - STAV broj 330

DRUŠTVO

Džamija šejha Feruha, koju narod

prozva Abdesthana

EZAN U

ROMORENJU

VODE

Skender-paša je dao prevratiti jedan krak Mošćanice s
ove strane brda, a šejh Feruh izgradi džamiju u slavu vode
i njenog romorenja.

Piše: Izet PERVIZ u čovjeku. Mnogi dolaziše ovamo krišom
ili se skrivahu po grmlju nakon procesija
koje bi se uspinjale za hodžama pa se učile
kišne dove i djeca pjevala dodole, te posli-
vaj kraj ponad Baščaršije, koji je naslanjahu uši na zemlju i osluškivaše
kasnije prozvaše Kovači, preko dugo i sa strahom u nadi da će čuti onu
kojeg je put vodio od Džininog jeku. Neki otvoreno rekoše da ništa nisu
Osokaka uz Širokac pa prema čuli, a drugi se zakleše da stoji jeka kao
Vratnik-Mejdanu i kroz Višegradsku ka- da je čovjek dolje pod zemljom, živ, pa
piju za Hvaletiće, bio je, kazivalo se, pri- naleglo na njega cijelo brdo. Ali ni jedni
je dolaska Osmanlija pust i kršovit. Voda ni drugi, ni oni što su vjerovali ni oni što
se niz ovu surovu strmen brzo slijevala nisu, obnoć ne smjedoše proći ovim kra-
i ništa je na svijetu nije moglo zadržati. jem i uskoro ga prozvaše Jekovac. Ovdje
Razmicala je kamenje i potanjala u ne- se, jarane, svaka izgovorena riječ tri puta
vid, kazivali su ljudi i odmahivali glava- čuje. I obavezno se pri ovoj tvrdnji udari
ma kao nad kakvim teškim bolesnikom tabanom o meraju i šuti kako bi se čuo
kojem lijeka nigdje više nema. Zemlja je odjek koji nestaje u dubinu pod zemljom.
bila opora i tvrda i stiskala se haman u I zato ta pustara nije bila ni za šta drugo
kamen. To najbolje znaše grobari koji bi nego za spustiti u nju meita, te Sarajlije
i po cijeli dan ovdje kopali i opet bi jedva odmah s početka načiniše ovdje groblje
stizali, a nisu bile rijetke noći kada bi se i uznosiše ovamo mrtve i sahranjivaše ih
potmuli udari pijuka i ćuskije prolama- ovdje, tik ponad glava.
li nad čaršijom do zore. Kapi vode nije
dostajalo. Valjalo se spuštati sve do Mi- TRAŽENJE VODE
ljacke. Hajde to i nekako, ali trebalo se Oživi ovu mrtvaju Skender-paša. Pre-
uzverati nazad s punim krčazima iz kojih lomi se u njemu nešto one noći kada mu
se voda pljuska, a zemlja je, činilo se, pro- nekakvo potmulo dobovanje, kao da dale-
guta prije i nego se sastane s njom. Bila ko negdje gruhaju topovi, ne dade snu na
je tako žedna da su se neki kleli kako bi oči. Ujutro je pitao šta je ono što je tutnjilo
se za ljetnih pljuskova čulo cijelo brdo da cijele noći, a domaći ljudi mu rekoše da je
uzdiše, kao čovjek koji je nenadano ski- to pijuk i ćuskija i, tako, sve mu izredaše.
nuo s duše veliki teret. Kada je nakon te priče pogledao s pendže-
Drugi, pak, kazivaše da se za velikih ra saraja, vidio je kako nad gradom lebde
suša, kada i na normalnim parcelama bijeli nišani kao nestvarni. I prvi put tada
voda usahne, ovdje mogao čuti tutanj u primijeti da Sarajlije svoje mrtve zakopa-
dubini i strašna jeka koja je podizala jezu vaju ponad glava i žive tako ispod njih.

70 2/7/2021 STAV