Page 72 - STAV broj 330
P. 72

DRUŠTVO




























          Poslijepodne, dok je pio čaj na doksati-
          ma, a tamo na suprotnom brdu koje mu
          cijeli dan nije dalo mira, hodža učio nad
          svježom humkom opkoljenom čučnutim
          ljudima, vidje on da se mezarje raširilo,
          veliko je, kao krilo nekog ogromnog la-
          buda koji je pao pod brdo pa mu se jedno
          krilo zavilo gore. Da, Sarajevo se razvijalo
          takvom brzinom da bi se nakon svakog
          njegovog odsustvovanja sve ustumbalo,
          nicale su nove mahale, novi dućani i širili
          se novi zanati. Već tog dana uzjaha Sken-
          der-paša konja i sa svojom pratnjom uputi   je on o akvaduktima, velikim kamenim   odnekud i u tišini, bez ikakvog povoda,
          se gore, tražeći bilo kakav izvor ili neki   mostovima preko kojih su Rimljani do-  sasvim ozbiljan izustio: “Jah, prevratit
          drugi način da se voda dopremi ovamo.   vodili vodu u Istanbul i obećao im da će   ćemo, bezbeli.” Malo ko se tada mogao
          Rekoše mu, bezbeli, nema ništa, voda je   ih prvom prilikom odvesti da ih pogle-  suzdržati da ne prasne u smijeh.
          ovdje škrta kao u kakvoj pustinji, jedino   daju. Svi su bili uvjereni da se tom ma-  Ne zna se da li je glas o tome kako se
          ima rijeka Mošćanica, ali ona, bestidni-  lom avanturom priča oko naganjanja s   s njim cijela čaršija sprda došla do Sken-
          ca, ide s druge strane brda i tamo se, pod   neposlušnom rijekom zauvijek završila.   der-paše. Neki tvrdiše da ima toliko ušiju
          Šejhovim korijama, ulijeva u Miljacku.   Ali ne lezi, vraže. Nekoliko dana po-  po cijeloj kasabi da, evo, i ovaj naš razgo-
            “Prevratit ćemo”, vele da je uzviknuo,   slije, dok je Skender-paša jahao na čelu   vor zasigurno sluša, te da nema šanse da
          onako, više iz ushićenja nego iz stvarnog   vojske prema Jajcu, poče se čaršijom sve   nije čuo, ali pametan je pa šuti, zna da je
          uvjerenja da je to i moguće.      češće u sprdnji i ispotiha pominjati ona   bolje preći preko toga nego se naganjati
            Kada su došli na izvor Mošćanice,   riječ. U narednim mjesecima ona se sa-  po cijeloj čaršiji za jednom neuhvatlji-
          prvotni zanos u njemu sasvim je splah-  svim ustali pa bi se za svaku rabotu koja   vom riječju. I zaista, kao da je i taj razgo-
          nuo. Tek tada mu je postalo jasno zašto   bi bila nemoguća ili za kakvu ludu ideju   vor čuo, čim se vrati od Jajca, koje opet
          su se njegovi pratioci onako zgledali na   reklo “prevratit ćemo”. A sprdnja je vr-  ne uspješe preoteti iz kaurskih ruku, na-
          njegov povik da se rijeka može natjera-  hunac svoj dosezala u časovima kada bi   redi Skender-paša da se u onoj pustahiji
          ti da teče i po ljudskoj volji. U povratku,   po sagovornicima zalegla tišina i oprhvala   podigne mesdžid, a onda sazva sve umne
          više da bi samog sebe razgalio, pričao im   ih neriječ pa bi je neko nenadano izvukao   glave u Sarajevu i zadade im zadatak da
                                                                               dumaju, i po cijelu noć ako treba, ali dio
          Nekoliko dana poslije, dok je Skender-paša jahao na čelu             Mošćanice mora poteći s ove strane brda
                                                                               prije nego mesdžid bude završen, inače
          vojske prema Jajcu, poče se čaršijom sve češće u sprdnji i           će se glave umjesto vode gore kotrljati.
          ispotiha pominjati ona riječ. U narednim mjesecima ona se            Pod silinom ove prijetnje ljudi potpuno
                                                                               zaboraviše na onu riječ, neki je do kra-
          sasvim ustali pa bi se za svaku rabotu koja bi bila nemoguća         ja svog života ne izgovoriše, a ima onih
          ili za kakvu ludu ideju reklo “prevratit ćemo”. A sprdnja je         koji tvrde da na cijeloj čaršiji stoljećima
                                                                               nije izgovorena i da je ni dan-danas nećeš
          vrhunac svoj dosezala u časovima kada bi po sagovornicima            čuti pa da sedam dana oko dućana obila-
          zalegla tišina i oprhvala ih neriječ pa bi je neko nenadano          ziš. Ljuti na sebe što ih sprdnja ponese pa
                                                                               prekoračiše svaku mjeru, ne vjerujući da
          izvukao odnekud i u tišini, bez ikakvog povoda, sasvim               je plan moguć, zovnuše čaršijski prvaci
          ozbiljan izustio: “Jah, prevratit ćemo, bezbeli.” Malo ko se         potajice glavnog majstora i počastiše ga
                                                                               pečenjem i još štojekakvim poslasticama,
          tada mogao suzdržati da ne prasne u smijeh.                          te mu na kraju tutnuše kesu u ruke i prst



         72  2/7/2021 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77