Page 75 - STAV broj 330

nego još toliko knjiga proze, publicistike, kritike, esejistike,
antologijskih izbora, prijevoda) čuo da za sebe kaže: “Nisam JOSIP OSTI
ja nikakav pisac ni pjesnik, ja sam čitalac!” – onda kad mi je
to rekao Josip Osti (a ima tome i dvadesetak godina). Prvi, pa KAPIJE SEDMOG NEBA OTVARAJU
bogami i jedini put. Kad sam i sam dozrio da taj stav i takvo SE ONIMA KOJI LJUBE
očitovanje preuzmem i ponesem kao svoje, da ih se držim i da
ih jasno artikuliram, na mnogo načina i u raznim povodima, BARBARA I BARBAR / fragmenti (1990.)
nisam zaboravio da s tim “ja sam čitalac” zapravo citiram, slije-
dim i u određenom smislu nastavljam ovog jedinstvenog stva- tužaljka
raoca i pregaoca; jedinstvenog najprije po tome što se autorski
izražavao u dva jezika (u maternjem bosanskom, a posljednjih halo
30 godina života i rada i u slovenskom jeziku). Služeći i jed- sunce
nom i drugom prilježno, plodonosno i časno, kako niko prije oče halo
njega nije: prepjevavši više od stotinu knjiga bosanskoherce- jedna ljubav
jedan život
Na pola puta da ispuni petu deceniju života, jedna smrt
i suviše su mi
izabrao je, učinio i preuzeo na sebe ono što i malo
niko još ne bi mogao, htio, pa ni umio: izabrao bijele perike na našim kriglama. pored nas sunča se
je ljubav, učinio sebe posvećenikom i vjernikom smaragdni gušter na prvom proljetnom suncu
te ljubavi i, sljedstveno tome, preuzeo na svoja držimo se za ruke
leđa herojsku zadaću i sudbinu onog koji isijava i gledamo u oči
i čuva svjetlost u tami. Našao je svoju Barbaru, u istom trenu
nastanio se s njom u slovenačkom Tomaju na izgovorimo
Krasu, u kom je i grob njegovog najdražeg istu riječ
nasmiješimo se
pjesnika Srečka Kosovela.
potom
ponovno
govačkih pjesnika na slovenski (u kultnoj ediciji “Vodnikova dugo šutimo
domačija” i kod drugih izdavača), prevodeći / prepjevavajući
desetine slovenskih autora na naš jezik, pa čak prepjevavajući zabranjena ljubav. zabranjeno gaziti travu
na svoj maternji jezik i one najbolje, skoro svim najznačajnijim
književnim nagradama u Sloveniji ovjenčane, svoje, na sloven- doručkujemo u krevetu
skom ispisane pjesničke knjige.
Jedna od rijetkih u sedamdesetim i osamdesetim godinama vodimo ljubav na travi
prošlog stoljeća posvećenički angažiranih i produktivnih figu-
ra bosanskohercegovačke književne scene Josip Osti (od 1971, naš grijeh brani posljednju nevinost svijeta
kad je objavio prvu knjigu poezije, pa sve do početka krvave
tranzicije na jugoslavenskim prostorima), kao autor, kao ured- gle, isus se smiješi sa raspela
nik časopisa, kao redaktor i urednik brojnih izdanja “Veselina danetu zajcu
Masleše” i drugih bh. izdavača, kao sekretar Društva književ-
nika BiH, kao član brojnih žirija, uređivačkih odbora i kultur- od jedne ljubavi udaljava me
nih institucija, učinio je za književni i kulturni život Bosne i prevelika blizina
Hercegovine više nego deset prosječno aktivnih i angažiranih drugoj me približava
njegovih kolega zajedno! prevelika daljina
U sumrak i pred sami pad te države čiji je ispisnik bio (ro-
đen, kao i ona, 1945), na pola puta da ispuni petu deceniju ži- dok opišem krošnju procvjetalog kestena
vota, izabrao je, učinio i preuzeo na sebe ono što niko još ne bi on već ocvao
mogao, htio, pa ni umio: izabrao je ljubav, učinio sebe posve-
ćenikom i vjernikom te ljubavi i, sljedstveno tome, preuzeo na svakodnevno
svoja leđa herojsku zadaću i sudbinu onog koji isijava i čuva odlazim u poštu
svjetlost u tami. Našao je svoju Barbaru, nastanio se s njom u kao na misu
slovenačkom Tomaju na Krasu, u kom je i grob njegovog naj-
dražeg pjesnika Srečka Kosovela, i punih 30 godina, kao jedan šaljem ti pismo
od najvećih ambasadora kulture, s te čarobne granice između
Svijeta i Balkana, između Srednje Evrope i Mediterana, u oba a kada ga dobiješ:
smjera otvarao puteve i vidike književnim djelima, autorima i ti više nisi ona kojoj sam ga uputio
čitaocima (onako kako niko još u “smutnim vremenima” nije kao što ja nisam više onaj koji ga je poslao
radio pa ni pokušavao raditi). Ne sumnjam uopšte u to da će,
i tamo gdje sad odlazi, njegova duša biti i ostati posvećena cvijeće strasti
traženju Pjesme, isijavanju Ljubavi i Svjetlosti! n šuma je jedina crkva

STAV 2/7/2021 75