Page 79 - STAV broj 330

neverziranom čitaocu. Uključivši se ne- čudnog i nepoznatog bića iz čijih
minovno u stvaralačku igru, verzirani očiju ječi praznina...”
čitalac postaje i hotimično i nehotično Mediha Šehidić, dakle, ima jako
sastvaralac, i to istovremeno u više ravni izražen osjećaj za ono što je spiritu-
(egzistencijalnoj, socijalnoj, moralnoj, alna dimenzija života, za ona gra-
psihološkoj, kreativnoj, da nabrojimo nična stanja u kojima se čovjekova
samo one koje su najizraženije). Žan- svijest sa svog ruba preliva u ono-
rovski gledano, ovako koncipirana na- strano, nepoznato iskustvu, za onu
rativna proza nije dokraja ni romane- “rasvjetu transcedentnog” iza koje,
skna, ni poetska, ni novelistička, iako dakako, ne stoji nužno samo dok-
sve ove elemente sadrži u sebi: termin trinarno shvaćeno religiozno osjeća-
“mala priča” odgovarao bi utoliko što nje života, nego osjećanje mistične
niz malih priča (fragmenata) tvori “obnove oblika”, pulsiranja svijesti
cjelovitu “veliku tužnu pripovijest”. pred nesagledivim, nesaznatljivim,
Možda bi najpreciznije bilo reći da ov- onim za čim se traga na stranicama
dje niz međusobno povezanih “malih ove fascinantne prozne tvorevine.
priča” čini veliki mozaik u kojem su “Kako god nije lako preživjeti,
podjednako važni i dijelovi u cjelini isto tako nije lako zapisati, priznati
i cjelina sama. i ogoliti svoju bol. To znaju svi oni
Šta suštinski najviše fascinira u koji su to pokušali ili učinili. Svako
pripovijedanju Medihe Šehidić? U priznanje i javno govorenje o onome
slikama vanredne crtačke preciznosti, što boli, svako razotkrivanje sebe u
u podcrtavanju detalja, nalazimo slabosti i nemoći iz jednog džepa iz-
brojne sintagme izrazito ekspresio- vlači mnoštvo osuda i ledenih reak-
nističke žestine, zamah imaginaci- cija surovih i oholih ljudi koji cijeli
je, zapravo kliktaj, kao u obasjanju vijek provedu pazeći da se ne pokažu
munje sagledan pa u pravu jezičku ranjivim, kakvi zapravo jesu, i kakvi
eksponažu smješten, na planu de- su došli na ova svijet” poruka je Me-
talja kao i na planu prizora: “Skro- dihe Šehidić ženama oboljelim od raka
mnost kleči kao majka”, “očev mezar dojke i onima kojima bi se to moglo
je Haos”, “na kući su prozori važniji od desiti bez kontrola i prevencije.
vrata”, “opakost je moćna i istrajna, du- “Poslije dva dana otpuštaju me iz bolnice. Ovi tekstovi Medihe Šehidić prezen-
boko u sebi opora i gruba. Ima teške šake Daju mi uputstvo za ponašanje i upotrebu tiraju spoznaju nužnosti, onih u egzisten-
i dlakavu hladnu kožu. Lice još uvijek vlastitog tijela”, “Gospođa Smrt vješto se ciji, u porodičnoj ili društvenoj ćeliji, u
nema”, “u ormaru vise dva svečana odijela pentra po plafonu. Štikle na njenim ci- postratno-traumatičnoj stvarnosti preobil-
koja mirišu na dječiju sreću i rođendane”, pelama imaju rascvjetale špiceve. Vatra u noj konfuzijom, oskudicom, gubljenjem
“minijaturno čupavo i tek rođeno klupko sobi cvokoće cijelu noć...”, “Otvaram oči vjere u sebe i svijet oko sebe, te spoznaju
leži na grudima moje kćerke”, “ljudi u i vidim Gospođu Smrt kako oblači moje brojnih personalnih strahova, unutarnjih
neznanju i neiskustvu često nemaju mi- zlatne baletanke ostavljene ispod kreve- nemira i nesigurnosti. Široka psihologij-
losti, pa i iz bolesnog bića crpe i uzima- ta. Spadaju joj s nogu. – Imaš dugo sto- ska i ljudska kultura, životno onkološko
ju ono što oni trebaju”, “Ja imam rak! Ja palo. – Hercegovci su nogat narod, to je iskustvo podarili su nam visprene tek-
imam rak”, “Utrnula sam i lelujam kao posljedica prostranstva iz naših opanaka”, stove koji i na prvo čitanje plijene našu
šupalj objekt u bezvazdušnom prostoru. “Mašinica lagano klizi preko moje loba- pažnju, nagone na razmišljanje, podsje-
Ne znam kako se to ‘imam’ rak saopštava nje. Otpozadi prema naprijed. Od vrata ćaju na mnoge zaboravljene ili zapretene
ljudima oko sebe. Kako se na pitanje Šta prema čelu. Desnom pa lijevom stranom. situacije i spoznaje.
ima? Kako si? odgovori kad imaš rak. – U ušima odzvanja zvuk metalnog struga- Svijet i naš život u njemu sve više po-
Ne’a ništa. E’o malo imam rak. I kako se nja po vlastitoj koži. Jednom, drugi put, staje pozornica, vještačko stjecište u kojem
onima koji te vole i kojima još uvijek nešto treći put... štrafna za štrafnom. Tjeme prvi put može biti poništena razlika između
značiš napiše: Ja imam rak...” , “– Koje postaje potpuno glatko. Sljedeće što vi- slobodnog i instrumentaliziranog vreme-
ti je boje bol? – Boje leda – kažem joj”, dim ispred sebe jeste skamenjeni pogled na, pastiširana poznoantička ili renesansna
tržnica, gdje se uz kupovinu roba iz stotine
zemalja, na terasama bačenim u prostor, u
Šta suštinski najviše fascinira u pripovijedanju Medihe Šehidić? staklenim baštama kroz koje žubore vje-
U slikama vanredne crtačke preciznosti, u podcrtavanju detalja, štački potočići s pravim trstikama i kloni-
ranim živim ribama najbrže može zabora-
nalazimo brojne sintagme izrazito ekspresionističke žestine, viti ljudskost, moralnost, samozatajnost,
zamah imaginacije, zapravo kliktaj, kao u obasjanju munje humanost i solidarnost. Stoga, obavezno
iz knjige Kapija pročitajte poglavlja Račiji
sagledan pa u pravu jezičku eksponažu smješten, na planu kašalj, Paviljon 23, Peta, Šesta.
Pa da u reklamerskom stilu okončam
detalja kao i na planu prizora: “Skromnost kleči kao majka”, ovaj prikaz. Da li je ova knjiga dovoljno
“očev mezar je Haos”, “na kući su prozori važniji od vrata”, dobra da je vrijedi pročitati?
– Ne, ona je toliko vrijedna da je tre-
“opakost je moćna i istrajna, duboko u sebi opora i gruba. Ima ba dobro čitati i što više toga upamtiti,
teške šake i dlakavu hladnu kožu. Lice još uvijek nema”... naravno! n

STAV 2/7/2021 79