Page 82 - STAV broj 194
P. 82
STAJALIŠTA
Piše: KRIVO SRASTANJE
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Dževad Agić, hroničar, slikar, pisac
UZBUDLJIV DOKUMENT
JEDNOG KRATKOG I
TRAGIČNOG ŽIVOTA
Kako to u jednoj od svojih etnografskih studija navodi Alija Hamzić,
“Dževad Agić, pisac i hroničar svog djetinjstva i života, školskih dana u
Tuzli, tradicije, prošlosti i događaja u Koraju od 1931. do 1943. godine,
kad mu se gubi svaki trag, rođen je u Koraju 1923. godine i potiče iz
ugledne ulemanske porodice. Mekteb i osnovnu školu završio je u rodnom
mjestu, a tri razreda gimnazije i Tehničku školu u Tuzli. Studij na Rudarsko-
-metalurškoj školi započeo je u Zenici, odakle su ga Nijemci ili ustaše
tokom rata deportovali bez traga o njegovoj daljoj sudbini”
M alokoznakojebioDževadAgić: navike za čitanje, a, osim toga, bio je velikog šetao. Svaki je pričao kako je pretrpio rat. Uli-
hroničar, slikar, pisac, folklo- dara u likovnim predstavljanjima predmeta ce su bile pune njemačkih i hrvatskih vojni-
rist, skulptor, rodom iz Koraja. i lica, kako u crtežima i slikama, tako naro- ka. ‘Bristol’ (hotel, op. a.) je bio pun oficira
Istina, o Agićevoj pisanoj i sli- čito u glinenim figurama. (...) Dževad Agić koji večeraju. Vidjevši kako slatko jedu, i ja
karskoj ostavštini pisali su Midhat Begić, je pisao za sebe, a ne za javnost. Svojim kra- dobih apetit, te odoh u aščinicu na večeru.
Alija Hamzić i Nihad Agić, ali, nažalost, snopisom, on je bilježio svoj život, svoje Interesovalo me je šta je bombardovano u
njegov ponajprije dnevničko-hroničarski doživljaje, sjećanja i slike iz svoje okoline Tuzli, pa sam prešao preko Jalskog mosta.
opus, voluminozan i, sukladno njegovim i to je sve, ili sam svojim crtežima ili saču- U oči mi je odmah pao džamijski harem u
adolescentskim godinama, iznenađujuće vanim fotografijama, ilustrovao, tako da se kog je pala bomba i napravila veliku udubi-
spisateljski zreo, nije temeljitije istraživan njegova knjiga i njegov album dopunjavaju nu. Bomba je pala na kabur matere Ibrahi-
i valoriziran. Agićevu sačuvanu rukopisnu i podudaraju. Njegovo djelo je jedna rijet- ma ef. Čokića i izbacila ostatke njenog tijela.
ostavštinu čine tri rada: Koraj – moje rodno ka slikovno-književna cjelina koja otkriva Jedna je bomba pala na samu ulicu i ostala
mjesto, Autobiografija i Dnevnik. pravu, intimnu, ljudsku stranu Dževadova je ogromna jama. Preko te jame je položena
života, a naročito njegova djetinjstva. On to daska i preko te daske sam prešao na drugu
Kako to u jednoj od svojih etnografskih nije pisao kao zreo čovjek, poslije dužeg vre- stranu. Tad mi u oči pada kuća Muhamedage
studija navodi Alija Hamzić, “Dževad Agić, mena razmišljanja i priprema, nego kao dje- Hadžiefendića, čija je jedna polovica oborena,
pisac i hroničar svog djetinjstva i života, čak, znatiželjan i osjetljiv na sve što se oko a druga sva ispucala. Za vrijeme bombardo-
školskih dana u Tuzli, tradicije, prošlosti i njega događa i što često ne može da shvati i vanja, u toj nesrušenoj polovici kuće bila je
događaja u Koraju od 1931. do 1943. godine, odgonetne. A pisao je baš kao da slika sebe i porodica i sudbina je htjela da se ne sruši taj
kad mu se gubi svaki trag, rođen je u Koraju svoje skrivene misli i osjećanja u dodiru sa dio kuće. Zidana ograda je također sva isitnje-
1923. godine i potiče iz ugledne ulemanske svojom najbližom i najdražom okolinom. na. Sve okolne kuće su popucale. I iskrivile
porodice. Mekteb i osnovnu školu završio Slikar i pisac u isto doba, Dževad Agić je se, crijep im popadao. Gledam u te ruševine
je u rodnom mjestu, a tri razreda gimnazije ostavio uzbudljiv dokument jednog kratkog i čudim se. Bombe koje su tu bacane bile su
i Tehničku školu u Tuzli. Studij na Rudar- i tragičnog života.” teške 200 kg. Navečer sam na korzu vidio g.
sko-metalurškoj školi započeo je u Zenici, R. Restovnjaka i pitao ga šta je s našom ško-
odakle su ga Nijemci ili ustaše tokom rata Evo i jednog dnevničkog Agićevog za- lom, te mi on reče da od ministarstva nema
deportovali bez traga o njegovoj daljoj sud- pisa, pitkog, živopisnog, zabilježenog 1. još ništa, nikakvih obavijesti, i dodade da je
bini, pa je njegov mladi život nasilno okon- maja 1941. godine, kad je pješice iz Koraja u nekom hrvatskom listu čitao da ove godi-
čan, vjerovatno u nekom od koncentracij- krenuo ka Tuzli preko planine Majevice, na ne neće više biti nastave.”
skih logora”. put prepun opasnosti i pogibelji, krijući se I, zaista, kao što ustvrdi Midhat Begić,
usput od četnika i noseći u rukama cipele Dževad Agić, pišući dnevničke bilješke od
Midhat Begić je o Dževadu Agiću osta- koje su ga žuljale: 1939. do 1943. godine, ostavio je uzbudljiv
vio kratak i jezgrovit zapis: dokument jednog teškog vremena i, nažalost,
“Koraj, Tuzla, 1. maja 1941. Lagano se jednog kratkog i tragičnog života.
“Dževad Agić je, kao upisan, lik i pri- spuštam s Majevice. U Slavinovićima se Također, Agićev je Dnevnik vrijedan za-
mjer korajskog đaka prije II svjetskog rata, sa popravlja ciglana. Oko 4 sata dođoh u Tu- log svekolikoj bošnjačkoj baštini i, ponajpri-
svim onim teškoćama, zgodama i nezgodama zlu. Kuću nađoh zaključanu, jer su svi otiš- je, kulturi sjećanja, pa stoga Dževada Agića
đačkog života koji je dječaka prisiljavao da li u Živinice. Kod jednog kovača napravim treba i čitati i proučavati. n
se stalno mijenja i prilagođava, čas u gradu, ‘šperaklu’ i otvorim kuću. Kad sam izašao na
čas na selu, čas u porodici, čas u konviktu korzo, našao sam se s kolegama, te s njima
ili razredu. Dževad je još iz porodice ponio
82 22/11/2018 STAV
