Page 80 - STAV broj 194
P. 80

FELJTON

Tolstoj (3)

ZVIJEZDA UTJEŠITELJKA
ZA MLADALAČKE DUŠE

Romen Rolan francuski je pisac čija je očaranost Tolstojevim likom i djelom iznjedrila jednu od ljepših
biografija u svjetskoj književnosti. Knjiga Tolstoj Rolanov je pokušaj razumijevanja Tolstojevog književnog
djela i utjecaja pojedinih epizoda njegovog turbulentnog života na njegovo čudesno književno djelo.
Knjiga je to o iskrenoj potrazi jednog umjetnika za odgovorima na krupna životna pitanja, potrazi koja
će ga dovoditi do vješala, ali i do blaženstva kakvo samo vjera čovjeku može pružiti. Ipak, ova knjiga nije
pisana kao klasični udžbenik u kojem je dosljedno provedena pozitivistička književna metoda. Autoru
je Tolstoj previše bitan da bi se zadovoljio pukim povezivanjem njegovog života i djela. Velika duša
Rusije čiji je plamen obasjao Francusku krajem 19. stoljeća, piše Rolan, bila je za njegovu generaciju
najnepomućenija svjetlost koja je obasjavala njegovu mladost. Ona je bila zvijezda utješiteljka koja je
blažila mladalačke duše u Francuskoj. Za mnoge od njih, kako kaže, Tolstoj je bio više nego voljeni
umjetnik, prijatelj, i to najbolji, možda i jedini pravi prijatelj u cijeloj evropskoj umjetnosti

Romen Rolan, Tolstoj, “Evoluta”, Beograd, 2015. godine

Piše: Hamza RIDŽAL                          ljubavi, umjetnosti, prirode – Rat i mir.       primjesa oholosti i arogancije. “On je naša
	hamza@stav.ba                              Vrhunac genija koji obuhvata cio vidik          savjest. On govori ono što mislimo svi mi,
                                            ljudskog života kao i sliku onih borbi koje     prosječni ljudi, i ono što se ne usuđujemo
Svijet s vremena na vrijeme po-             duši predstavljaju već prošlost”, piše Rolan.   da pročitamo u sebi. I za nas, on nije neki
          tresu veliki buntovni duhovi                                                      oholi učitelj, jedan od onih gordih genija
          koji bace prokletstvo na pokva-       Jedna njegova osobina u bitnom je           koji svojom umjetnošću i mudrošću vla-
          renost jedne civilizacije. Možda  određivala njegovo djelo, izrastajući u         daju nad čovječanstvom kao s visine pri-
i posljednji takav duh u evropskoj knji-    junaka njegovih pisanja. To je istina.          jestolja. On je, kako je u svojim pismima
ževnosti bio je Tolstoj. Njegova borba,     “Junakinja mojih spisa, ona koju volim          najradije volio sebe da naziva, imenom
koju Rolan naziva Tolstojevom slavnom       svim snagama svoje duše, ona koja je            najljepšim i najiskrenijim – ‘naš brat.’”
unutarnjom borbom sa samim sobom,           uvijek bila i bit će lijepa, istina je”, pisao
borbom prsa u prsa protiv samog sebe,       je Tolstoj prije nego je osjetio da njeno           Na samrti je ostavio priličan broj ne-
iznjedrila je ponajvažnija djela evropske   mjesto počinje zauzimati ljubav. Ona je         izdatih djela iz svih razdoblja njegovog
književnosti u epohi realizma. U toj su     bila izvor njegovog djetinjstva, “prirodno      života. “Na nesreću, treba žaliti što ga je
borbi učestvovale sve njegove životne       stanje njegove duše”. Kad su se poslije         ravnodušnost prema svojoj književnoj sla-
snage, svi poroci i sve vrline.             moralne krize 1880. godine u njegovom           vi – možda čak i potajna misao asketizma
                                            djelu sjedinile istina i ljubav – recept za     – spriječila da nastavi pisanje dijela koja
    “Svi poroci sem jednog – laži, koju je  kojim je Tolstoj tragao i o čemu je pisao       su obećavala da budu najljepša. Takvi su
gonio bez prestanka i progonio do njenog    – njegov realizam počeo se razlikovati od       Posmrtni zapisi starca Fedora Kuzmića. To
posljednjeg utočišta. Najprije opijenost    realizma jednog Flauberta.                      je poznata legenda o Aleksandru I, koji
slobodom, strasti koje se sukobljavaju u                                                    se izdavao za mrtvog, a koji je pod lažnim
olujnoj noći koju ponekad osvjetljavaju         “Tolstoj nikada nije iznevjerio nijednu     imenom pošao u dragovoljno izgnanstvo
blještave munje – ljubavne krize i zano-    od ove dvije svoje vjere. U njegovim djeli-     u Sibir da tamo dočeka starost. Osjeća se
si, otkrovenje Vječnoga. Godine Kavkaza,    ma iz zrelog doba ljubav je buktinja istine.    da se Tolstoj ovim oduševio i izjednačio
Sevastopolja, godine mladosti, uzburka-     U djelima sa kraja života to je svjetlo koje    sebe sa svojim junakom. Šteta što su nam
ne i nemirne... Zatim veliko primirenje     svijetli s visine, zračak milosti koji pada     od tih zapisa ostala samo prva poglavlja”,
u prvim godinama braka. Usrećenost od       na život, ali se ne miješa s njim. Vidjeli      konstatira Rolan.
                                            smo ga u Vaskrsenju, gdje vjera vlada nad
                                            stvarnošću, ali je ne prožima”, piše Rolan,         Otac Sergej slično je djelo u kojem se
                                            ističući da takvo pisanje nije u sebi imalo     naziru iste moralne dileme, samo je, tvrdi

80 22/11/2018 STAV
   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84