Page 73 - STAV broj 422

nađe i jedan oholi bogataš, pa prezrivo dobaci: „Ja sam počinio
mnoštvo grijeha, a ipak živim u izobilju, Bog mi ne uskraćuje
blagodati, zdrav sam i živim sretno.“
Hazreti Šuajb se na trenutak zbuni, a tad mu od Sveviš-
njeg stiže objava: „Kaži mu da je budala i da priča gluposti,
jer kaznio sam ga najgorom bolešću: njegovo srce je slijepo
i tvrdo!“ Hazreti Šuajb to kaza onom čovjeku, ali ovaj od-
govori: „A možeš li dokazati da je istina to što govoriš?“
Svevišnji tad objavi Šuajbu: „Kaži mu da on katkad stane
na molitvu, ali u svom srcu pritom nikad nije osjetio uži-
tak i olakšanje. To je znak da boluje od bolesti o kojoj si ga
obavijestio!“ Hazreti Šuajbu to prenese onom čovjeku i ovaj
nevoljko priznade da je to istina. I doista, imajmo uvijek na
umu da je sljepilo srca mnogo veći i užasniji nedostatak nego
uskraćenost za očinji vid.

LJUBAZNOŠĆU PREMA LJUDIMA STJEČE SE LJUBAV BOŽIJA
Poslanik islama, s.a.v.a.s, putovao je jednom kroz pustinju
s jednim od svojih ashaba po imenu Huzejfa. Umorni i praš-
njavi od puta, naiđoše na oazu i stadoše ondje da se osvježe i
klanjaju namaz. Poslanik, s.a.v.s., priđe vrelu da uzme abdest,
a Huzejfa odmah natoči u svoju mješinu vode i stade polijeva-
ti Poslaniku, s.a.v.a.s., kako bi lakše uzeo abdest. Pošto završi
s uzimanjem abdesta, Božiji poslanik, s.a.v.s, uze mješinu od
Huzejfe i stade iznad njega kako bi mu pomogao da se lakše ab-
desti. Huzejfa se posrami i reče: „Poslaniče Božiji, nije dolično
da ti meni polijevaš vodu iz mješine i pomažeš mi da uzmem
abdest. Ne mogu sebi dopustiti da se Vjerovjesnik muči oko
mene.“ Poslanik se na te riječi blago osmjehnu i kaza: „Allahu
je najdraži onaj rob Njegov koji je ljubazan, plemenit i uslužan
prema svojim prijateljima.“

LOŠA TRGOVINA
“Neki čovjek imao je lijepo parče zemlje i s te svoje njive je
svake godine ubirao lijepe prinose kojima se mogao pristojno
izdržavati. Međutim, žarko je želio imati dobrog i skupoga ko-
Ilustracije: Melita Kraus
nja, pa odluči prodati onu njivu kako bi ispunio sebi želju. Za-
lud su ga lokalni imami odgovarali od toga i govorili mu kako
DOVOM KRAJ KABE DO TERAVIJE HATMOM je prodaja zemlje bez prijeke potrebe u islamu strogo pokuđe-
Klanjanje teravije hatmom na način da se na dvadeset rekata na. Vođen svojom strašću, on proda onu njivu, pa sav dobiveni
teravije prouči dvadeset stranica, odnosno cijeli džuz, i danas je novac dade kako bi kupio plemenitog i skupog konja.
uobičajeno u islamskom svijetu. Tako se teravija klanja u Me- Pošto tako napokon udovolji prohtjevu svoje duše, pono-
sdžidul-haramu pored Kabe i u džamiji Allahovog Poslanika, sno je po cijele dane jahao okolo na svom skupocjenom atu,
a.s., u Medini. Ova tradicija očuvala se i u našoj zemlji. Krajem dok jednom na putu ne srete nekog derviša. Derviš ga upita:
XIX ili početkom XX stoljeća, kada je ramazan došao u zimu, „Otkud ti tako plemenit i skup konj?“ Čovjek odgovori: „Imao
klanjao je hafiz Ahmed-efendija Makeljić u Mostaru teraviju sam jednu njivu, pa sam je prodao i tim novcem kupio ovoga
hatmom. A evo kako je do toga došlo. Ahmed-efendija hifz je konja.“ Kad to ču, derviš mu kaza: „Doista si napravio naivnu
u mladosti naučio, ali se poslije toga odao baščovanstvu, pa je trgovinu! Dao si ono na što si ti bacao balegu da bi zauzvrat
mnogo Kur’ana zaboravio. Kada je u poznijim godinama otišao dobio pšenicu za ono čemu ti moraš davati pšenicu da bi zauz-
na hadžiluk, cijelu godinu dana proveo je u Mekki. Klanjajući vrat dobio balegu!“
teraviju za jednim hafizom pored Kabe, primijetio je da taj ha-
fiz svaku noć na teraviji prouči po jedan džuz iz Kur’ana tako GAZALI I DRUMSKI RAZBOJNICI
da je do kraja ramazana proučio cijelu hatmu. Ahmed-efendija Imam Gazali u mladosti je napustio rodni Tus i, tragajući za
tada je zamolio Dragog Allaha riječima: “Ja Rabbi, koji si dao znanjem, nekoliko godina proveo je u Nišaburu, gradu koji u to
ovome čovjeku da hatmom klanja teraviju, daj i meni.” Nakon vrijeme bješe središte znanosti i okupljalište učenjaka. Nekoli-
toga ponovo je prionio (prihvatio) za Kur’an i opet ga napamet ko godina proveo je ondje, posjećujući predavanja najglasoviti-
naučio, pa je u Mostaru dva ramazana klanjao teraviju hatmom: jih učenjaka i marljivo bilježeći njihova predavanja. Te bilješke
jednom u Ričini, a jednom u Donjoj čaršiji. Samo se u jednom sakupljene u nekoliko svezaka bile su njegov jedini imetak, no
„Tasinu“ (Jedna od sura koje započinju s Ta-sin) pomeo, ali se za njega, naravno, od neprocjenjive vrijednosti.
odmah sam ispravio. Kad odluči da se vrati u svoj rodni kraj, Gazali spakova sve
svoje knjige i pridruži se jednom karavanu koji je krenuo kroz
HAZRETI ŠUAJB I OHOLI NEVJERNIK Horasan. U putu karavan zaskočiše drumski razbojnici, pa sta-
Božiji poslanik hazreti Šuajb, a.s., okupio je jednom pri- doše od putnika oduzimati sve dragocjenosti. Kad dođoše do
likom ljude oko sebe i kazivao im je o tome kako moraju biti Gazalija, opaziše da on sav usplahiren grčevito steže vreću koju je
bogobojazni i plašiti se srdžbe Božije. Među okupljenima se nosio sa sobom, pa pomisliše da u njoj krije ko zna kakvo blago.

STAV 7/4/2023 73