Page 70 - STAV broj 422
P. 70

KULTURA


          Majstori bošnjačkog pjesništva: Ibrahim Kajan (1944)


          KAJANOVA POEZIJA NIJE



          TRAGALA ZA IDENTITETOM,



          VEĆ GA JE POTVRĐIVALA




          Ibrahim Kajan nije samo u dijalogu s tradicijom, on tradiciju preispituje s interesiranjem za oblički i
          tematski aspekt. Kad neko pjeva o Orijentu, on to čini sa znanjem šta je značaj Orijenta i njegovog
          nasljeđa za prostor na kome obitavamo. Zato Kajan ne piše o sebi, ne ispovijeda se, ali piše iz
          sebe, ne ispisuje dijagnoze i ne nudi recepte, ali je njegova poezija proizašla iz stvarnosti koja je
          oko nas, iz rakursa izglobljenosti sa zavičajnih prostora.


          Piše: Almir ZALIHIĆ                                                  pjesničke teme i motivi bivaju saobraženi
                                               dok čuvate suh hljeb i sol vađen iz avlija,  s profiliranim vrijednostima takvog kul-
                   oderno svjetsko pjesništvo   užeta se jednoga držite        turološkog postulata. Može se to pratiti
                   učinilo je više za razumijeva-  da ne propadnete            na primjerima pjesama Meleki postrojeni,
                   nje historije i tradicije nego                              Zemlja, Maslina, Posveta.
         Mdiscipline koje su gotovo po         Muslimani,                         Mehmedaliji Maku Dizdaru na vijest
          običajnom pravu preuzele starateljstvo   vino iz zrna šejtanova cijeđeno  O preseljenju njegovu u zemlju dobru
          nad ovim znanjima. Otud moderno pje-  kojim me nudiše – sablja je
          sništvo ne odustaje od vlastitog poetič-  između ruke krilate           Ahiret očekuje dušu Mehmedalijinu:
          kog horizonta kada se okrene historiji ili   i Gospodara koji joj snagu daje  to se golub premeću u rujan mak
          tradiciji. Naprotiv, pjesništvo tako stječe                             na zapadu –
          kulturološku dubinu i prepoznaje vlastitu   Poredani! Vidim ruine onih koji su bili.
          savremenost u ehu ranijih glasova.   Vidim stećke, jure iz budućnosti!  Bože,
            Tradicija, podrazumijeva se, postoji   (Muslimanska pjesma, 1969)     zrno otova ada je kriknulo;
          samo ako nije nametnuta već je svjesno                                  samac samlji biva
          izabrana. Tada ona, kako pokazuje poezija   Ibrahim Kajan nije samo u dijalogu s   u rujnoj muklini
          Ibrahima Kajana, može postati prirodni   tradicijom, on tradiciju preispituje s in-  srpanjskih stećaka
          sudionik nove osjećajnosti jer univerzal-  teresiranjem za oblički i tematski aspekt.   To, zemljaci su samo
          ni duh ne odbija da se sjeća, da pamti, on   Kad neko pjeva o Orijentu, on to čini sa   što se susreću
          se ne odriče svojih koordinata zadanih   znanjem šta je značaj Orijenta i njegovog   u mrklini
          u jeziku kojim diše, misli, opstaje. To je   nasljeđa za prostor na kome obitavamo.
          neka vrsta eliotovskog uvjerenja da pje-  Zato Kajan ne piše o sebi, ne ispovijeda   Bože, neka se otvore željezna vrata
          snik mora živjeti u „sadašnjem trenutku   se, ali piše iz sebe, ne ispisuje dijagnoze   Hipom, ruke njegove
          prošlosti“. Dakle, samo individualno ta-  i ne nudi recepte, ali je njegova poezija   rišu
          lentirani pjesnik, kakav Kajan nesumnji-  proizašla iz stvarnosti koja je oko nas, iz   zadnje znakove
          vo jest, može razumjeti živi tok tradicije.  rakursa izglobljenosti sa zavičajnih pro-  po zraku:
            Prof. dr. Elbisa Ustamujić uočava da   stora. Otuda potreba da se sve preispita,   slovo
          je „jezik ove lirike značajnim dijelom iz   da se ustanovi razlika, da se spoznaje izlo-  plno
          fonda islamske mitologije, ispisan ritmom   že stanovitom riziku. U poeziji Ibrahima   smrti
          drevnog zapisa, basne, govorom očarava-  Kajana ukršta se niz tradicija. Orijentalna,
          nja i, što je već primijećeno, iktusom Bož-  islamska tradicija omogućuje da se stvori   (Posveta, 1971)
          je Objave“. Dakle, u pjesništvu Ibrahima   pojmovnik klasične baštine (Melek, hadž,
          Kajana odvija se veliko naslojavanje tradi-  dženet, dženaza, akšam olur, ebu leheb,   Pred Kajanovim pjesništvom osjeća-
          cije jer on aktivira jednu od najzanimlji-  đulistan, tarih, džamija, ahiret itd). Me-  mo se kao pred nedovoljno istraženom
          vijih tradicija u bošnjačkom pjesništvu.  diteranska tradicija postajući predmetom   putopisnom bibliotekom. Nakon čitanja
                                            Kajanovog poetskog nukleusa nije izoli-  ključnih knjiga (pjesama) te biblioteke,
            Vi, poredani!                   rana, ona je postavljena u odgovarajući   možemo se, onoliko strasno koliko smo
            Prekopajte svoja tijela kao zemni vrt  kulturni sistem. Čak bi se moglo reći da   čitatelji, identificirati s onim što smo či-
            dok se tražite neutješni        ono što je iz te tradicije subjekt njegove   tali, s onim što smo naučili, ili onim na
            između ruke koja piše           poezije biva integrirano u sistem ovdaš-  šta nas je pjesnik podsjetio stilskim, izra-
            i Gospodara koji njome upravlja  njeg kulturnog trajanja. Zato Kajanove   žajnim ili simboličkim repetitorijumom.



         70  7/4/2023 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75