Page 72 - STAV broj 422
P. 72

KULTURA



          U sjenci ramazanskih kandilja

          POUČNE BOSANSKE HIKAJE




          I NADAHNJUJUĆE PRIČE IZ




          DAVNOG VAKTA I ZEMANA




          Ramazanska atmosfera razlila se gradovima i ostalim mjestima gdje žive muslimani. Džamije i mesdžidi
          više su posjećeni nego drugim mjesecima u godini, a uz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, tu
          su i teravije, noćni dobrovoljni namazi i drugi prigodni programi. Priređuju se i zajednički džematski iftari.
          Ramazan se posebno osjeti u porodicama. Posebnu draž postačima čine sehuri i iftari. Skoro svaka
          porodica priređuje iftare na koje se pozivaju komšije, rodbina i prijatelji. Često se poslije iftara i teravije

          organiziraju porodična sijela na kojima se uz citiranje kur’anskih poruka i hadisa o blagodatima koje
          ramazan donosi, razmjenjuju informacije iz svakodnevlja, te, ako se nađe vremena, ispričaju prikladne
          priče o ljudima u ramazanu. Listajući staru periodiku, nailazimo i na hikaje koje su nastale baš na
          ramazanskim sijelima. Neke od njih, poznate našem narodu, donosimo u ovom tekstu. Donosimo,
          također, i nekoliko poučnih i duhovitih priča koje su nastale u muslimanskim narodima diljem svijeta.


          Priredio: Bajro PERVA                               iza ikindije istog dana, kada se vratio iz čaršije, okupe se oko
                                                              njega djeca i zavikaše: “Vjere nam, babo, mi smo izgladnjeli, ne
                                                              možemo više postiti.” Na to će im Meho utješno: “Neka, neka,
          SVAĐA MUJE I HASANA IZ PODGORICE                    djeco, eto, nema više nego samo 29 dana do Bajrama.“
            Jedne prilike za vrijeme posta tokom mjeseca ramazana po-
          svađaše se Mujo K. i Hasan K. iz Podgorice. Mujo je bio slabije   TERAVIJA I GRAH
          fizičke građe, pa se, u momentu kada je vidio da nema šale i da   Ranije je postojalo mnogo sela i zaselaka u kojima se dže-
          bi mogao dobiti batine, počeo mudro povlačiti rekavši:   matile klanjalo samo za vrijeme ramazana. Tada bi nastupila
            - Vala, Hasane, da nije ramazan, izmjerio bih te ovom to-  opća mobilnost, pa iako tokom cijele godine ne bi zajednički
          ljagom nekoliko puta.                               klanjali, muslimani u tim naseljima bi uz ramazan revnosno
            - Ma udri vala, ako smiješ’ – ljutito će Hasan – nećeš po ra-  izvršavali sve propisane ibadete. Posebno se pazilo da se ne
          mazanu, no po meni.                                 propusti teravija. Tako je bilo i u jednom selu u okolini Ka-
                                                              knja. Kada je stigao mubareć mjesec ramazan, ljudi su u seo-
          POZIV IŠARETOM                                      skoj džamijici uzdurisali (pripremili) džemat, nabavili hodžu
            Jednog vrućeg ljetnog dana bude nekom Bošnji teško po-  i otpočeli klanjati teravije. Jednu večer dođoše u džamiju i
          stiti. On je prije nego što je krenuo u čaršiju rekao svojoj ženi   dvojica seljana, dvojica braće – bećara, koji nijesu baš od srca
          da mu po djetetu pošalje poruku kada ručak bude gotov. Tako   klanjali niti su na namaz naviknuti bili. Ali, kada su vidjeli
          je i bilo. Kad je pripremila ručak, njegova žena zovnu curicu i   kako se ostali svijet odaziva na molitvu, postidjevši se, dođo-
          reče joj: „Hajde, šćeri, u čaršiju, pa babi išaretom kaži da dođe   še i oni. Pošto nisu znali klanjati, tokom namaza su pratili šta
          da ručamo.“ Dijete odmah otrči i kad stiže u čaršiju primijeti   drugi oko njih rade, pa su i oni tako radili. Međutim, mada
          oca kako s nekim ljudima u dućanu razgovara. Čim ga je ugle-  su ponekad i mimo ramazana, kada bi bila dženaza ili kakav
          dala, poviče onako sa sokaka: „Hajde, babo, kući, zove te mama   mevlud, dolazili na namaz u džamiju, teravija im je bila dru-
          išaretom da ručamo!“                                gačija. Odužilo im se, brate. Nikad da se svrši. Uzmučili se
                                                              jedan kraj drugog. Svašta im naumpada, ali najviše lonac gra-
          JOŠ SAMO 29 DANA DO BAJRAMA                         ha koji su pristavili za sehura i ostavili ga da se kuha na peći
            Nakon što je kod nekog Mehe sazrela svijest o Bogu i po-  prije nego što su na teraviju krenuli. Pošto im se namaz odu-
          božnost se počela uvlačiti u njegovo srce, odluči on sa svojom   ljio, a hodža se zanio u molitvi, nakon selama dok je džemat
          familijom postiti mjesec ramazan. Malu nezgodu predstavljala   učio tri puta: La ilahe illallah, jedan od njih šapnu drugom:
          je činjenica da je te godine ramazan padao ljeti, kada su dani   “Vidim ja šta će biti. Nego, hajde ti kući, nadolij vode u onaj
          najduži i kada je post najteži. Prvog dana ramazana ustane Meho   grah da ne zagori, a ja ću se s ovim hodžom naduravati, pa
          s porodicom na sehur, dobro ručaju i zanijete post. Međutim,   makar do zore bilo.“



         72  7/4/2023 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76