Page 48 - STAV broj 239
P. 48
Azir Šabić suvlasnik je
firme “Limprom”, koja
se bavi građevinskom
limarijom i proizvodnjom
peći za grijanje na pelet.
Firmu je pokrenuo daleke
1998. godine zajedno sa
svojim šurom Amirom
Dardaganom, a danas
upošljavaju deset radnika.
Novcem iz ove firme
izgrađena je i hiža
Azir Šabić
stanovanje, a sve ostalo bilo je zajednič- bio znameniti šejh Mehmed Hafizović. S upao, iznenada. Šejha sam upoznao dok
ko. Među nama ne bi mogli ni geometri Emirom Hafizovićem bio je i u trenutku sam još bio dijete, ali taj osjećaj koji se u
razmjeriti šta je moje, a šta njegovo. Ko- kad je ovaj poginuo. meni razvio prema tom čovjeku u svega
liko je kome trebalo, tako se i uzimalo iz “Tog dana kad će šejh Mehmed posti- nekoliko mjeseci bio je nevjerovatan. Ni-
onog što je firma ostvarivala kao zaradu. ći stepen šehadeta bili smo zarobili neku kad takvo poštovanje nisam osjetio prema
Mislim da je takav odnos između poslov- 110-ku i krenuli u njeno izvlačenje. Bila drugom čovjeku”, kaže Dardagan.
nih partnera teško naći bilo gdje u Bo- su na jednom uzvišenju tri borića oko Elvir Musić u razgovoru za Stav ista-
sni”, kaže Šabić. kojih se prostirala bara. U bari je zapala i knuo je da je priča o pravljenju hiže nevje-
Amir Dardagan veli da tu postoji još 110-ka, a mi smo je pokušavali pogurati ne rovatna, ali da su nevjerovatniji ljudi koji su
jedna specifičnost: “Nigdje se ja ne spomi- bismo li je iščupali odatle. Svi smo došli da to učinili: “Mogu reći da nigdje nisam vidio
njem u papirima firme kao suvlasnik. Me- pomognemo, niko nije ostao da nam čuva plemenitijeg naroda od Podrinjaca. Kada
đutim, među nama je, hvala Bogu, takvo leđa, a bili smo u neprijateljskoj teritori- je trebalo stati na branik naše domovine,
povjerenje da to ništa ne znači ni meni ni ji. Kada je vidio da smo svi došli gurati oni su to činili bez oklijevanja. Naravno, i
njemu. Azir bi mogao založiti moju kuću 110-ku, komandant Hafizović naredio je drugi su, ali pričam o okruženju i ljudima
u neki posao da me o tome i ne obavijesti. meni i još dvojici da se vratimo i osigura- s kojima sam odrastao. Taj podrinjski do-
A ako bi došao jednog dana i rekao mi da vamo siguran prolaz ka našoj teritoriji. U življaj islama nešto je što nastojim gajiti u
je posao propao, da moram ići iz te kuće, tom trenutku on naređuje Mevludinu, koji sebi. Taj osjećaj islama nalaže iskrenost. Tu
ja bih tako postupio i ne bih ništa loše o je sve to snimao, da ugasi kameru. Samo nije bitno da se nekome dokazuje islamska
Aziru pomislio. Sve je stvar povjerenja. što smo pošli izvršiti šejhovo naređenje, praksa i slijeđenje forme, ali onda kada
Ako vjerujemo jedni drugima, znamo da nismo bili odmakli ni sto metara, čuli smo treba dati glavu za vrijednosti islama, to
naši prijatelji imaju iskrene nijete. A je- snažnu eksploziju. S njom se prolomio i se čini s osmijehom. Kod nas su pijanice
dino je to važno”, kaže Dardagan. tekbir. Šuma je odjekivala. Taj je tekbir bile najspremnije dati glavu da se ovdje
Iako danas imaju definirane plaće iz šejh uzviknuo nakon što je stao na minu odbrani vjera. A ljudi koji su baška i među
vlastite firme, Azir i Amir nastavili su koja mu je poderala lijevu nogu. Sudbina je Podrinjcima jesu ovi koji su bili u jedinici
koristiti profit iz firme za vlastite projek- htjela da ga detonacija baci na drugu minu ‘Šejh Hasan Kaimija’. I među ovima koji
te. Iz tih sredstava napravljena je i hiža. od koje je preselio. Izgovoreni tekbir bile su baška, Azir i Amir zauzimaju posebno
su njegove posljednje riječi”, prisjeća se mjesto. Ideja pravljenja hiže i organizira-
SUSRETI RATNIKA I NAUČNIKA Dardagan, ističući da vlastiti osjećaj u tom nja druženja jeste nesvakidašnja, a po-
U Hiži dobrog zbora okupljaju se i trenutku uopće ne može iskazati riječima. sebno je neuobičajen način na
pripadnici jedinice “Šejh Hasan Kaimi- “Poslije mi je i otac preselio, pa kćer- koji je to urađeno. Jer,
ja”, legendarne jedinice iz sastava Prve ka, ali ni tada nisam doživio takav osjećaj mi u Bosni
podrinjske muslimanske brigade. Amir kao kad je poginuo šejh Mehmed. To je
Dardagan bio je tokom agresije pripad- bio udarac koji se ni s čim ne može pore-
nik upravo ove jedinice, na čijem je čelu dit. Pazite, ja sam u tu jedinicu doslovno
“Čujem ljude kako pričaju da je Edin Ramić u vrijeme rata
pobjegao iz Bosne i bio negdje u inostranstvu... Ja im priđem
i pitam je li pričaju o Edinu Ramiću, danas ministru. Oni mi
daju potvrdan odgovor. Ja im kažem: ‘Pa, ljudi, vi nemate
pojma ko je taj čovjek. Pa taj je čovjek cio rat proveo ovdje,
ranjen je ovdje, ja sam to gledao svojim očima, izvlačio ga
nakon ranjavanja!’ Onda im ispričam kako sam gledao kako
pada granata i kako Edo leti između dvije bukve...”
48 3/10/2019 STAV