Page 52 - STAV broj 239

DRUŠTVO

ga zatvorilo u tunel kod Krupca prema ništa htjeli uraditi bez Gradskog zavoda
Kijevu da ondje u mraku čeka neka druga za zaštitu i uređenje spomenika kulture
vremena. Eto, spasiše ga njegove 32 tone. Sarajevo, te su prvo pustili stručnjake da
Priča ide ovako: 1980. godine Jugosla- urade svoj dio. Stećci su obilježeni i foto-
venska narodna armija bacila je oko, kako grafirani, zatim su pomjereni i obavljena
se to kaže, na ovu uzvisinu ponad Lukavice, su arheološka iskopavanja. Tek kada su
u kojoj je imala nadaleko poznatu kasar- stručnjaci okončali sve svoje poslove i dali
nu čiji će naziv u historiji beščašća zauvi- zeleno svjetlo, JNA je pokrenula svoje
jek ostati upisan uz dugogodišnju opsadu bagere i ostalu najsavremeniju mehani-
Sarajeva. Ovaj plato okružen planinama zaciju domaće i ruske proizvodnje. Stećci
i brdima, s nevjerovatnim pogledom na su prevezeni u kasarnu u Lukavici, gdje
Kotorsko, Ilidžu, Butmir i Sarajevski ae- će ostati dok Zavod nije pronašao loka-
rodrom, učinio joj se kao idealno mjesto cije za njihovo trajno smještanje. Dio ih
za vojni poligon na kojem će uvježbavati je postavljen na lokalitet Mladice, a dio
svoje artiljerce. Naravno, u ono vrijeme u napušteni tunel kod Krupca. Treba li
JNA je još bila jedna od najuglednijih in- reći da je tada nešto stećaka oštećeno i da
stitucija u bivšoj Jugoslaviji, tako da, kada je cijeli posao finansirala JNA?
bi njeni generali nešto poželjeli, to bi i do- Pa, ipak, nije sve išlo baš tako glatko.
bili. Nekropola sa stećcima koja je stajala Kada su pripadnici JNA sa svom svojom
na uzvišenju, ispisujući neku drugu, dale- mehanizacijom došli do ovog stećka, po-
ku i davnu historiju, pokaza se kao mali, kaza se on tako tvrdoglav da ga nikako
gotovo beznačajan problem. Brzo su sre- nisu mogli podići i natovariti na posto-
đene sve dozvole za premještanje stećaka. lja koja su vukli najjači kamioni ondašnje
JNA je ovom poslu pristupila s veli- države. Nakon silnih pokušaja i bezbroj
kom odgovornošću. Njeni generali nisu propalih ideja, nerado su morali priznati je dom, ako se nekada u nekom od njih
poraz. Shvativši na kraju da imaju posla prelomi nešto i povede ga natrag, kući.
Kada su pripadnici JNA sa svom s najtežim stećkom koji su kovači iskle-
sali, odlučiše odstupiti, povući se bez da-
svojom mehanizacijom došli ljih žrtava, kako se to vojničkim rječni- GROBNICA PAVLA RADINOVIĆA
Narod vjeruje da je pod ovim stećkom
do ovog stećka, pokaza se on kom kaže. Tako je ovaj stećak ostao ovdje sahranjen bosanski velmoža Pavle Radino-
tako tvrdoglav da ga nikako sam-samcat, go kao prst. vić, po kojem je i naselje ispod prozvano
I ne samo da je najteži među svim
nisu mogli podići i natovariti na stećcima nego je, kažu, i najveći među Pavlovac. Historija kaže da se u njegovo
postolja koja su vukli najjači sljemenjacima. Dug je 250, širok 156, a vrijeme vlastelinska porodica Radino-
vić-Pavlović uzdigla među tri najznačaj-
kamioni ondašnje države. visok 157 cm. Zato je tako gord u svojoj nije familije u Bosni, a on se sam, uz San-
Nakon silnih pokušaja i bezbroj samoći. Sam i ostavljen, desetljećima sto- dalja Hranića i Hrvoja Vukčića Hrvatinića,
ji ovdje strpljivo čekajući da se u svijetu
propalih ideja, nerado su morali ovom nešto ispravi pa da se njegova braća upisao u tzv. bosansku rugsašku gospodu.
priznati poraz. Shvativši na vrate na svoje vjekovno počivalište. Liči Bile su to teške decenije u kojima Tvrtkovi
nasljednici – ni ostarjeli kralj Dabiša, koji
kraju da imaju posla s najtežim na ostavljenog bosanskog djeda koji je je vladao samo četiri godine, ni njegova
samo prije koju deceniju imao oko sebe
stećkom koji su kovači isklesali, cijelu veliku porodicu, a onda je došao rat udovica kraljica Jelena, bez obzira što je
odlučiše odstupiti, povući se i teška poratna vremena koja su sve od- zaradila čak i nadimak Gruba – nisu mogli
čvrsto držati uzde poljuljanog kraljevstva,
bez daljih žrtava vela u bijeli svijet. Ostao je sam da čami a između kraljeva Ostoje i Tvrtka II Tvrt-
i da svojim postojanjem bilježi gdje im
kovića zametnu se sukob koji će trajati više
od dvadeset godina i tako oslabiti bosansku
kraljevinu da će je Osmanlije s lahkoćom
zauzeti. U toj borbi za preimućstvo, u ko-
joj mnoge vlastelinske porodice nestadoše
s historijske scene, izgubit će glavu i sam
Pavle Radinović. Ubijen je iz zasjede 24.
augusta 1415. godine na Parenoj poljani
pod Kraljevom Sutjeskom. Neki histori-
čari tvrde da je svjedok ubistva bio dubro-
vački poslanik Ivan Gundulić.
Historija kaže da je krstjanin Vlatko
Tumurlić, dakle pripadnik Crkve bosan-
ske, prenio tijelo Pavla Radinovića u župu
Vrhbosnu i ondje ga sahranio. Zbog onih
koji bi da ondašnjim žiteljima Bosne stav-
ljaju nacionalne i vjerske prefikse iz današ-
njeg doba, treba napomenuti da je Vlat-
ko Tumurlić, kao dostojanstvenik Crkve
bosanske, bio u službi Pavla Radinovića

52 3/10/2019 STAV