Page 54 - STAV broj 239

DRUŠTVO

Piše: Edib KADIĆ Arheološki lokalitet svjetskog značaja
edib@stav.ba

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

vuda po svijetu razasute su građe-
vine izuzetne starosti koje zapa-
njuju dimenzijama, veličinom i
Smasivnošću jedinog građevinskog
materijala korištenog u to vrijeme – ka-
mena. O metodama gradnje ovih drevnih
građevina i njihovih zidina ne zna se go-
tovo ništa, stoga ih je zapadna nauka pro-
zvala kiklopskim, oslanjajući se na Grke
i grčku mitologiju, koji su smatrali da su
tako velikim kamenjem, od kojeg su na-
pravljene građevine grandioznog izgleda,
mogli vladati isključivo ljudi ogromne
snage i divovskog rasta, mitska bića – ki-
klopi, koji su nekad davno živjeli na Ze-
mlji. O ovim mitskim bićima na prostoru
Bosne i Hercegovine nemamo zabilježene
podatke, niti narodna predaja seže tako
daleko u vrijeme, međutim, ako se samo
korahne sjeverozapadno od Stoca, uzbrdo
i makadamskim putem, naići će se na ista
takva kiklopska zdanja. Zidine od kojih
zastaje dah posjetioce ne ostavljaju rav-
nodušnim, a vječnim avanturistima spre-
mnim na izazove uvijek iznova raspiruje
maštu i tjera ih da im se ponovo vraćaju
kako bi pronašli djelić naše izuzetno bo-
gate historije. A ovih dana u našoj zemlji
kao da nedostaje avanturista jer smo, pe- “Kako su ti kameni blokovi obrađeni, kako su uklopljeni jedan
njući se do ovih zidina, usput sreli samo
jednog sredovječnog čovjeka koji čuva u drugi, i to bez maltera, bez ičega, bolan, to samo Allah, dž. š.,
stado od stotinjak ovaca. Upoznasmo se,
na što zapitano reče: “Ah, brat Bošnjak”, zna. Vidite, imate vi tu kamenica koje su teške i po nekoliko tona.
iznenadni komentar ne tako neobičan za Kakve su to sile bile da to naprave i sagrade, eto, to ljudima i
ovdašnje ljude u čiju smo se osviještenost
mogli već davno i mnogo puta uvjeriti. danas nije jasno. Ima isto tako priča da je čitava ova dolina koju
sad dolje vidite bila ispunjena morem i da je zapravo ova tvrđava
PRIČALO SE O VELIKOM
BLAGU DREVNOG NARODA bila napravljena odmah tu uz obalu. A nije ni to bez pameti, jer
Ime mu je Muriz i živi u Ošanjićima.
O zidinama kaže da je to antičko naselje su nama naši stari pričali da su pronalazili tu dolje ispod velike
Daorson, po nekadašnjim Daorsima, ple- gvozdene halke za koje su ti stanovnici Daorsona vezali svoje
menu Ilira koji su naseljavali ovo područje
Bosne i Hercegovine. Dodaje i kako se u brodove. Tako se pretpostavlja da su bili dobri moreplovci i da su
narodu vrlo malo zna o samom naselju, te
kako su ostale samo legende i priče starih bili trgovci, eh, sad hajde znadi šta je i kako je istina”, priča Muriz
ljudi koje su prenošene generacijama. Sje-
ća se i kako mu je nena pričala da je jedan
čovjek po prezimenu Krnjić prije dvjesto- odmah kod zidina kao velika vatra, velika ispričao sve što je vidio. Pošto nije našao
tinjak godina našao kamenicu punu zlata. svjetlost. On bio oko dvjestotinjak metara svoje konje, otišli su zajedno do komšije,
“I nije to bilo tako davno, svega 150 ili dolje ispod. On gore, čatrnja puna zlata, od njega uzeli konje, velike vreće sa so-
200 godina. Bio je poslije izuzetno bogat puna, kad vam kažem. Čovjek je stao tu bom ponijeli i put gore pod zidine. Doš-
čovjek, veliku zemlju kupio, stoku, kažu ispred, izgubio se. Imao je kapu na glavi, li su gore, niđe ništa. Ama, ljudi moji, ni
i trgovinom da se bavio. Isto tako, bio je tu gdje je to vidio stavio je kapu na ovu jed- kape, ni čatrnje, niđe ama baš ničega. Eh,
jedan iz sela Poprati, konji mu bili zaluta- nu suhu draču, ko biva da obilježi gdje je sad, šta se njemu to učinilo, je li to stvar-
li, a već je večer pala. Ukazala mu se ovdje to našao. Brže-bolje se vratio kući i bratu no bila čatrnja puna zlata, gdje je ta kapa

54 3/10/2019 STAV