Page 59 - STAV broj 239

zet Nanić zasigurno je najpoznatije po-
vijesno ime Bužima i Cazinske krajine.
Jedna od najznačajnijih i najdopad-
Iljivijih ličnosti iz savremene krajiške
i bosanskohercegovačke historije. Per-
sonifikacija odbrane Bužima, Bihaćkog
okruga i Bosne i Hercegovine. Primjer
ljudske hrabrosti i briljantne strategije
ratovanja te jedinstven simbol odbrane
države i njenih građana. Ratnik, znalac,
organizator, čovjek. Osoba bez mrlje u
svojoj bogatoj biografiji. Gazija i šehid.
Sin, suprug, otac, brat... Vrstan učenik i
student, dobar drug i prijatelj, saradnik,
vođa, vizionar... Iako već odavno mrtav,
sve vrijeme uveliko je živ među svojim
narodom. Voljen i cijenjen kod svojih sa-
boraca, poštovan i uvažavan od brojnih
neprijatelja. Čovjek čiji život, vojnički
podvizi, svaki učinjen korak i proživ-
ljen dan u proteklom ratu zaslužuju da
se pamte i trajno čuvaju od zaborava.
Njegov životopis trebao bi i morao osta-
ti kao primjer kako se voli i kako se služi
svom narodu i domovini, jer Izet Nanić se
svojim zaslugama i doprinosom pokazao
kao nepremostiv kamen međaš u odbrani
od brutalne agresije i zalog očuvanju in-
tegriteta i suvereniteta bosanske države.
Ime mu se nalazi u nazivu brojnih
ulica, udruženja, te priredbi kulturnog ili
sportskog karaktera. Pored Bužima, nje-
govim su imenom nazvane ulice u Sara-
jevu, Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi,
Sanskom Mostu. Veliki broj književnih
radova napisan je u slavu njegova imena,
a posebno se ističe djelo Enesa Kiševi-
ća, pjesma pod nazivom Čehra Svjetlosti.

TAMBURICA I EKONOMIJA
Izet je u osnovnu školu išao od 1972.
do 1980. godine. Najbolji školski drug
bio mu je Safet Durić, koji se prisjeća s prijateljicom. Nikad mi se nije uspro- je danima puštao na svom kasetofonu.
perioda zajedničkog školovanja i odra- tivio niti nešto ružno kazao. Poštovao je Sjećam se da je tu kasetu dugo, dugo ču-
stanja: “Izet je bio darovit i s odličnim i volio roditelje i braću i bio je snažno vao.” Priča i da je Izet svirao klavijature
uspjehom je završio svih osam razreda. vezan za porodicu. Nije se on uzdizao, i harmoniku. “Imao je izuzetno razvijen
Školske obaveze je savladavao bez ikak- već je bio skroman čovjek koji je volio sluh za muziku. Kroz dva-tri slušanja je
vih poteškoća. Imam osjećaj da je to nje- sa svakim stati i lijepo popričati. Koliko ‘skidao’ nove pjesme i besprijekorno ih
mu sve izgledalo prelahko. Nije on imao se samo obradovao kad je primljen u voj- svirao. Sjećam se kasnije da je i u toku rata
nikakvih privilegija kod bilo kojeg na- nu školu…” A Izet je primljen u Srednju znao zasvirati. Također, izvan porodičnih
stavnika. Čak je bio i malo nestašan, što vojnu školu u Zagreb. Brat Arif se sjeća okvira i uskog kruga prijatelja i saradnika
ga je znalo koštati poneke četvorke. Od trenutka kada je poštar Ismet Skendero- malo je poznata činjenica da je Izet nakon
svih predmeta posebno je volio matemati- vić donio plavu kovertu u kojoj je bila Srednje vojne škole i akademije bio pri
ku. Jedno je vrijeme svirao tamburicu na obavijest o prijemu. “Dok smo mi ostali kraju postdiplomskog studija u Beogra-
muzičkoj sekciji kod nastavnika Hasana s nestrpljenjem čekali, on je čitao: ‘Oba- du iz ekonomije.”
Jusića. Uvijek mi je pomagao oko zadaće vještavamo vas da ste primljeni u Srednju
jer je znao da me roditelji neće pustiti da vojnu školu ‘Ivo Lola Ribar’ u Zagrebu...’ RATNI PUT
se igramo ako ne uradim zadaću.” Izet je skočio i glasno vrisnuo od sreće. O Nanićevoj skromnosti svjedoči i
Majka Rasima govori o svom sinu Na tu vijest majka Rasima je zaplakala, ratni vojni invalid 505. brigade Hamdi-
Izetu: “Sva su mi djeca jednako na srcu, govoreći: ‘Ode ti meni, sine.’ Od silne ja ef. Kovačević: “Početkom novembra
ali Izet je bio nekako drukčiji. On je bio radosti zbog prijema u školu, Izet je na 1994. godine, u sklopu operacije ‘Grmeč
pun energije od kako je prohodao. Onda kasetu snimio svoj prvi govor koji je ot- 94’, naša jedinica trebala je preći na dru-
uvijek dobar i poslušan. Uživao je čitati prilike glasio: ‘Ja, Izet Nanić, sin Ibrahi- gu obalu Une u kasnim večernjim sati-
romane, te igrati stolni tenis i košarku ma, primljen sam u Srednju vojnu školu ma u Bosanskoj Krupi kod naselja Hal-
u dvorištu. Sa mnom je razgovarao kao ‘Ivo Lola Ribar’ u Zagrebu.’ Taj snimak kići. Dok je jedan dio boraca bio prešao i

STAV 3/10/2019 59