Page 64 - STAV broj 239

DRUŠTVO

Čudili su se Hamdiji, otkud mu vrijeme i snaga

DUŠE MOJE, NEMAM

VREMENA, VALJA MI

U ZEBINU ŠUMU

Mogo je raditi ko tri čovjeka i pojesti ko tri čovjeka, a to na njemu
se nije vidjelo. Kada bi se pogađo, tražio je da mu se u nadnicu
uračuna hrana, a malehan i žgoljav, ni šeset kila žive vage, reklo

bi se u narodu. Znajući koliko može pojesti, žene domaćina bi
mu iznosile puno svakojake hrane, što bi bilo dovoljno za jednu
familiju, a Hamdija bi sve to pojeo dok bi se odmaro. A što mu
se hrana nije primala? Sve što pojede otišlo bi na cijepanje drva
ili na kopanje zemlje. Ostao je onaj žgoljavac, okretni zvrk

Piše: Mirsad SINANOVIĆ radilišta “Zelengora”. I tri kubika rezane
oblovine iz Pilane.
“ Živim sa ženom Dikom, s devetero Šume? Kao Charlie Chaplin, engleski glu-
Kako je izgledao Hamdija iz Zebine
mac, iz vremena nijemog i crno-bijelog fil-
djece, s četirije sinkova i s pet
ma, kada se riječ nije mogla čuti na film-
šćeri”, govorio je Hamdija iz Ze-
skom platnu. Malehan i okretan kao zvrk,
u ramenima uzak, a u kukovima širok, pa
bine Šume. Znali su ga nedaleko,
najviše o njemu se pričalo ispod ovog sela,
se sužavao od kukova prema ramenima.
u obližnjem malehnom mjestu Ustikolina,
kroz koje prolazi glavna cesta, a s jedne i s
Samo im kosa nije bila ista. Kod Chaplina
druge strane su kahvane, gdje se o svakome Kad bi išao, gegao se od pasa prema gore.
je bila kao busen na glavi, a kod Hamdije
sve znalo i pričalo, pa i o Hamdiji. O dobroti je bilo malo kose na čelu. A ono u odjeći
njegovoj i onome što je radio i kakav je još karakterno bilo im je isto. Obojica su no-
bio puno se moglo čuti i u obližnjem gradu sili uske kapute, a dolje široke hlače i pre-
Foči, od njenih mahalaša, besposličara, se- velike cipele. Za razliku od Chaplina, kod
ljaka, kod imućnih domaćina i trgovaca, a Hamdije je to bio pohabani kaput, a cipele
i običnog svijeta. Najviše u Brodu na Dri- su bile one teške bosanske cokule od tvrde
ni, gdje je godinama radio, od stanovnika kože, s debelim, gumenim đonom, koje je
ova radničke kolonije i radnika pilane. I za njega skrojio fočanski obućar Salem, da
tako, i malo i veliko razglabali su o njemu. su se, takve, mogle oduprijeti brdovitom i
Čudili se Hamdiji kako svukud stiže, kamenitom, nekad blatnjavom putu, dok bi
otkud mu vrijeme i snaga... A malehan i se propinjao od Ustikoline prema Zebinoj
sitan. I još radi kao tri čovjeka. Ne mereš Šumi. Razlikovali su se još po jednom. Cha-
ga natovatiti koliko taj vuče, a nekamoli plin je glumio živote drugih, a Hamdija je
koliko radi, čulo se u narodu. On radi čim živio svoju ulogu. Hamdija je bio okretniji
svane, pa dok čim omrkne, govorili su Mujo od Chaplina iz filmova. Kao zvrk, kako se
i Magbula iz Broda na Drini, kada mu je za njega ponavljalo u narodu. Ono što po-
Hamdija u dva dana iscijepao sedam kubi- misliš, Hamdija skoči i u trenu uradi. Brzo
ka bukovih, kvrgavih ćutuka koje su mu na je mislio, malo govorio da bi što više ura-
“dajcu”, terenskom kamionu, po noći, kri- dio. Samo bi žmirkao očima oko sebe da šta
jući, pilanski radnici dovukli sa šumskog ne zaboravi, da ne moradne ponovo raditi.

64 3/10/2019 STAV