Page 61 - STAV broj 239

išli kilometar u njihovu dubinu. Takav
S najbližim
saradnikom pristup borbi i takvo razmišljanje su ga
Zijadom izdigli iznad ostalih. On je za svaku situ-
Nanićem aciju, za svaki problem ili nelagodu imao
dobro rješenje. I kad se to tako desilo,
10 ili 20 puta ponovilo, logično da je on
isplivao na površinu. Zbog njegovog ne-
sebičnog zalaganja i pokazane hrabrosti
ljudi su ga zavoljeli i ubrzo je postao uzor
ne samo boraca nego i običnog naroda u
Cazinskoj krajini.”
Kauković je, kaže, uvjeren da je Izet
Nanić došao na ovaj svijet s misijom da
predvodi svoj narod u odbrani i očuvanju
Cazinske krajine i Bosne i Hercegovine.
“Uvijek je bio korak ispred drugih, u sve-
mu onome što je značilo bolju odbranu
i bolji napad. Krasila ga je skromnost,
iskrenost, požrtvovanost, vjera u ljude.
Jednostavno, on nije bio svakidašnji čo-
vjek, već jedna gromada. Uvijek spreman
stati na ulici i progovoriti s običnim gra-
đaninom, spreman saslušati svog kurira,
običnog borca, komandira odjeljenja,
ostale starješine i saradnike. Sve važnije
odluke koje je donosio dolazile su nakon
analiza i razgovora sa svim starješinama
koje su mogle doprinijeti u donošenju
najbolje odluke. Kada bi postojala hi-
postavio kojeg komandira voda i brojne u ponoć s četvrtog na peti august. I tad potetička mogućnost da se mijenjam za
druge stvari i poslove. Međutim, on je nas mu kažem: ‘Oprezno, šefe.’ Kaže on meni: život s rahmetli komandantom, lično bih
uvažavao i sve vrijeme forsirao da učimo ‘Ne sikiraj se ništa, znamo mi i polahko.’ to uradio. A vjerujem da bi to isto uradio
svoj poziv i da radimo svoj posao. I ka- Nažalost, nije išao polahko. Nikakve po- i veliki broj njegovih saboraca.” n
snije, kada nije mogao više fizički stići trebe nije imao da mijenja svoju lokaciju,
da sve sam prati, tražio je od nas da po- osim što je to bila njegova sudbina da sve
vučemo malo, da podbočimo, jer i on je tako uradi i završi tako kako je završio.
bio od krvi i mesa.” Jer ništa se značajno ne bi promijenilo ni
Kako Zijad tvrdi, komandant Nanić da je stigao na kotu Hleb, prema kojoj je
je noć uoči pogibije imao malu promje- krenuo. Ali Bog Dragi je htio da ga uzme
nu u ponašanju. “Bio je pomalo nervozan u borbi, na prvoj borbenoj liniji, gdje je
jer mu je bilo jako stalo da se spojimo s vrlo često sa svojim borcima i običavao
Hrvatskom vojskom i da pomognemo da biti”, završava Zijad Nanić.
‘Oluja’ uspije. Posljednji smo se put vidjeli
KORAK ISPRED
Komandant “Hamzi” Fikret Kauko-
vić Izeta Nanića prvi je put sreo u apri-
lu 1992. godine tokom obilaska linija na
Banjanima i Dobrom Selu. “S četničkih
položaja počinje da djeluje minobacač.
Kaže on nama: ‘Zašto se ne organizirate
i ne odete zarobiti taj minobacač? Tamo
je šačica četnika koji, kad popiju koju ča-
šicu više, granatiraju vaše položaje.’ Gle-
dam sa strane ne znajući o kome se radi i
razmišljam: ‘Bože Dragi, da li je s ovim
čovjekom sve u redu?’ Mi se mučimo da
uspostavimo bilo kakvu liniju odbrane, a
on predlaže da idemo izvršiti napad.’ Tek
poslije ću saznati da je to bio Izet Nanić.”
Kauković tvrdi da komandant Nanić
nije bio od onih koji su po svaku cijenu
željeli slavu, već je njegova slava dolazi-
la spontano, kroz uspjehe i postignuća.
“Više puta sam s njim bio u izviđanju,
čak smo prelazili neprijateljske linije i

STAV 3/10/2019 61