Page 37 - STAV broj 342

zanimljiv je poput kakvog dobrog akci- kako smo je mi borci kasnije zvali ‘Prve
onog filma, jer je njegovo sjećanje fan- autonomije’, 1. septembra 1994, jake snage
tastično, a način pripovijedanja itekako tzv. SAO Krajine, odnosno Banijski i Kor-
zanimljiv. Jedan je od onih koje možete dunski korpusi tzv. vojske Srpske Krajine,
slušati satima a da vam ne dosadi. prešavši državnu granicu, izvršile su silovit
“Ako se sjećamo ‘Breze’, svakako bi tenkovsko-pješadijski napad u širem rejonu
trebalo naglasiti ono o čemu se možda Bosanske Bojne.
malo zna i govori , a to je da je u roku Komandant Nanić uputio je svoje je-
od samo dvadeset dana general rahme- dinice u susret svoj toj sili koja je krenula.
tli Izet Nanić porazio, odnosno do nogu Tog dana, uz ‘Hamze”, izuzetno važnu ulo-
potukao tri različite vojske. Naime, po- gu odigrat će i bataljon formiran od mla-
znato je da je 505. viteška brigada bila dih vojnika koji su još jučer bili regruti, a
okosnica prilikom konačnog poraza pa- za koje će Bužim i Krajina, a i butum Bo-
ravojnih formacija tzv. Narodne odbra- sna čuti, a bili su to ‘Žuti mravi’. Izuzetni
ne Autonomne pokrajine Zapadna Bo- momci. Tog dana neprijatelj je zaustavljen
sna (NO APZB), dakle falangi Fikreta na glavnom pravcu napada. Sutradan uju-
Abdića, kada su njene elitne jedinice u tro u sami osvit zore napali smo ih tolikom
toku noći izvršile manevar ubacivanja žestinom da su bježali tako da ih je bilo ne-
kroz neprijateljske linije odbrane i 21. moguće stići. Još jednom smo im pokazali
augusta 1994, u rani sabah, osvanule čija je državna granice i kakvi su čuvari za-
u samom centru Velike Kladuše. Taj padnih bosanskih kapija.
dan, 505. je do nogu potukla snage Tog drugog septembarskog dana, dok
NO APZB, od kojih se veći broj dao smo nakon velike pobjede kamionom žuri-
u bijeg preko državne granice i pobje- li na džumu u Bužim, nismo ni slutili da je
gao svojim saveznicima u tzv. SAO to početak najveće i najznačajnije bitke ne
Krajinu, a znatan dio ih se predao samo za Bužim i bihaćki okrug nego možda
našim snagama. i za cijelu državu. Nismo to tada znali, ali
Bila je to prva u nizu od velikih na čelo snaga Vojske Republike srpske sta-
Situacija na ratištu
pobjeda. Deseti dan nakon sloma, vio se lično sam đeneral Mladić, a kazat će
tih dana da je u tu operaciju poveo i Buži-
mljanima na mejdan doveo sve ono najbolje
što Republika srpska i srpski narod imaju.
Krenut će jako, a onda se intenzitet na-
pada svakim danom pojačavao. Front ne-
prijateljskog napada brzo se širio duž cije-
le zone odgovornosti 505. viteške brigade,
a prenio se i na linije odbrane 511. slavne
bosanskokrupske brigade. Već trećeg dana
u rejonu odbrane našeg prvog bataljona u
napad su uključili i helikoptere tipa ‘Gazela’,
vjerovatno kako bi time kamuflirali glavni
pravac napada u rejonu Križa i Sipa. Borbe
su bile grčevite, ali linije su i dalje ostajale
nepomjerene, što je vjerovatno dodatno lju-
tilo neprijatelja. Nisu mogli shvatiti otkud
takva žilavost u našoj odbrani, pa su dodatno
pojačali djelovanje pješadije, tenkova, artilje-
Dudaković i Nanić
rije, ma svega što su imali na raspolaganju.
Kada smo došli tog prvog dana njihovog
napada, vidio sam drvene tarabe napravlje-
ZANIMLJIVOST O BUŽIMLJANIMA ne od kestenovog i hrastovog drveta, kojeg
u okolini ima u obilju. Sedam-osam dana
Stanovnici Bužima s ponosom ističu da od vremena od kada su naselili ove prostore u poslije, kada je sve bilo gotovo, uočit ću da
16. stoljeću pa do danas, nikad nijedna vojska nije silom ušla u njihov grad. U ratovima su od mnoštva zrna i gelera granata sve po-
su ginuli, ali nikad nisu bježali. U vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine cijepane. Ni jedan jedini proštac (letva) nije
Bužim i Velika Kladuša najduže su se opirali austrougarskoj vojsci. U grad su ušli nakon ostao čitav, ama baš nijedan. Također, iza
što su sklopili sporazum s braniteljima. Preci hrabrih Bužimljana u bijeg su nagonili naj- naših linija na Križu i Sipu mogao si dugo
uspješnije vojske i vojskovođe svoga vremena. Barun Georg von Khevenhüller, grofovi hodati koračajući iz kratera u krater, kojih
Johann Joseph Herberstein, Ernest Paradeiser i Franjo Erdődy, ban József Esterházy, svi je bilo bezbroj. Ostali su svjedočiti o svemu
su oni bježali pred Bužimljanima. Bježao je i Mladićev prethodnik prvi srpski kralj Petar I onom što su naši borci izdržali tih dana. De-
Karađorđević 1876. godine, koji se u strahu od njih krio u buretu u kojem su ga njegovi šavala su se neviđena herojstva naših boraca
pomagači prokrijumčarili na austrijski teritorij. Ustanička vojska prvog srpskog kralja Pe- duž cijele linije, ali ono što se dešavalo na tih
tra I Karađorđevića razbijena je u neposrednoj blizini mjesta gdje se 1994. godine desio 300 ili 400 metara, što je u biti širina rejona
slom neprijateljske ofanzive pod nazivom “Breza ‘94”. odbrane jednog pješadijskog voda, rijetko
se vidi i u akcionim filmovima.

STAV 24/9/2021 37