Page 40 - STAV broj 342

DRUŠTVO
DRUŠTVO

Dugo je to trajalo. Mnogo granata je porazismo i tu treću vojsku, takozvani VRS.
uništeno, ali ih je i mnogo ostalo. Vrijeme će proći, s vremenom će zauvijek
Vratili smo se zatim gore i konačno ostali s ovog svijeta otići i svi učesnici svega spo-
na toj uzvisini s koje smo odmah pokupili menutog, ali historičarima, kao i nekim oz-
sva tri minobacača. biljnijim vojnim analitičarima, ostat će da
Danas, nakon svih godina, možemo biti odgonetnu kako je jedan čovjek s nepunih 30
ponosni na te dane. Kada bi nam jedinstvo godina, s malom skupinom momaka, koji su
iskazano u tih sedam dana bilo načelo življe- često bili i gladni i goli i bosi, uspio u roku
nja i ponašanja, gdje bi nam bio kraj. Kako od 20 dana poraziti tri različite vojske i sve
god, tih dana su Bužim i bužimski borci, ali ih natjerati u paničan bijeg preko granice,
i narod, potvrdili svoje jedinstvo, snagu i sačuvavši tako narod, ali i našu čast i do-
hrabrost, iznijevši sav teret na svojim plećima. stojanstvo, da narodnim jezikom kažemo,
Treba svakako naglasiti da se i 511. slavna obraz Krajišnika kao vojnika graničara, jer
bosanskokrupska hrabro borila tih dana. Ni na granici se rađaju najjači, zato i opstaju.
oni u svojoj zoni nisu popustili ni za milime- I neka oni istražuju, ma šta god njihov za-
tar, a na sami ‘dan D’, u kasnim jutarnjim sati- ključak na kraju bio, mi odgovor znamo evo
ma, u rejon Križa stigla je jedna njihova četa. već duže od četvrt vijeka”, ispričao je za Stav
Edhem Eminić Na izmaku dana, na novozaposjednute ovu nevjerovatnu i uzbudljivu priču borac
linije došli su borci 502. viteške brigade iz Čete za specijalne namjene “Hamza” i jedan
svojim snagama u napadu. Sve što je tu bilo, Bihaća, dok će sutradan na Ćulumak stići i od učesnika ove velike bitke.
bilo je utegnuto i sređeno po PS-u. korpusni IDČ.
Borba na Ćulumku odvijala se skoro Svako od boraca uključenih u ova deša- “BREZA ‘94” U SJEĆANJU I LITERATURI
cijeli dan. Trebalo je da zavladamo blagom vanja ima svoja sjećanja i, naravno, svako je Danas, dvadeset i šest godina poslije, sko-
uzvisinom na kojoj je bila postavljena bate- sigurno u pravu dok govori o onom što je on ro da ne postoji niko u Bosni i Hercegovini
rija minobacača 120 mm. Uspijevali smo do učinio, doživio vidio i čuo lično, jer dva bor- ko nije čuo za veličanstvenu pobjedu bužim-
njih doći u više navrata, ali svaki put smo se ca iz iste desetine udaljeni jedan od drugog i skih boraca “Breza ‘94”. Vijest o pobjedi nad
morali povući jer su bili daleko brojniji od samo nekoliko koraka često ne mogu vidjeti deset puta jačim neprijateljem i ranjavanjem
nas i meci bi zujali zrakom k’o roj pčela. A isto, posebno ondje gdje je bujnija vegetaci- komandanta VRS-a, ozloglašenog generala
onda su počeli tući bombama. To su sve bile ja, gdje je neko naselje i slično. i zločinca Ratka Mladića, odjeknula je ze-
nevjerovatne scene. Poput one kada smo peti Kako god, danas se lijepo sjetiti svega mljom poput eksplozije. Ako je do tada bilo
put izišli na vrh, a ispred nas se na 30 metara toga, a poseban osjećaj bio je vratiti se na nekog ko nije čuo za Izeta Nanića, Bužim i
pojaviše četiri tenka T-55 i dva oklopna tran- zarobljenom tenku, jer ipak, bio je to jedini 505. vitešku brigadu, tada je zasigurno čuo
sportera M-60. Nažalost, nismo ih imali čime tenk koji smo tada uspjeli zarobiti. I danas i upamtio ta imena. O ovoj bici napisano je
gađati, a kada se pojavio i posljednji tenk te mi se otme težak uzdah što nismo zarobili i desetine raznih članaka, snimljeno mnogo
kolone, odnekud se stvorio Crni iz ‘Gazija’ ona četiri tenka i dva transportera, ali dobro reportaža, videopriloga, emisija, dokumen-
sa zoljom. Kleknuo, nanišanio i opalio. Si- je. Bilo je lijepo i s tim jednim stići u Bu- tarnih filmova. O “Brezi ‘94”, najpoznatijoj
gurno je pogodio, ali ne da bi ga zaustavio. žim. Na čelu kolone, u zarobljenom Mladi- bužimskoj bosanskoj bici, govorilo se na ra-
Tenk je zamakao za onim ostalima pra- ćevom džipu, vozio se naš komandant, pa je znim skupovima, okruglim stolovima, pro-
veći strašnu buku, poput udaranja metala o išao tenk, pa nekoliko vojnih kamiona koji mocijama, radijskim i TV emisijama, a 2019.
metal. Kako god, otišli su. Iza njih je bježala su vukli ZIS, minobacače. Bili su pretrpani godine bivši komandant 505. viteške brdske
gomila četnika koji raspališe po nama, tako raznom municijom. brigade Sead Jusić predstavio je i svoju knjigu
da se nas nekoliko, koji smo se i ovaj put gr- Kasnije će naša logistika i momci koji “Breza 94” – bužimska bosanska bitka.
čevito borili, moradosmo još jednom povući će biti prva tenkovska posada naše brigade Sve navedeno, ipak, nastalo je, prije sve-
malo na zadnji nagib, da nas ne mogu gađa- tako lijepo ‘ušminkati’ tenk da ga je bilo ga, zahvaljujući sjećanju naroda. Sjećanje na
ti. Ubrzo smo još jednom krenuli u napad milina vidjeti. Kako je red, dobio je i svoje ovu veliku bitku i pobjedu među stanovni-
i opet je sve gorilo. Tada naš borac pogađa ime, ‘Vitez’, a koje bi mu drugo i pristajalo? cima Bužima još je svježe. Svakog dvanae-
skladište granata za spomenute minobacače Eto, to je ukratko bila, kako na počet- stog septembra na lokalitetu Sip u Radoču
od 120 mm i nastaje pakao. Odjednom ek- ku rekoh, naša treća, velika, možda i najve- kod Bužima okupi se masa ljudi iz cijelog
splodiraju desetine granata, a iz one bujade ća pobjeda u nizu, samo deset dana nakon Unsko-sanskog kantona i šire kako bi se
i raslinja ustaje mnoštvo četnika bježeći na one u Bojni. Epilog opet bješe bježanija prisjetili najtežih momenata naše povijesti i
svoju, a i mi na svoju stranu. preko državne granice, a u ovoj trećoj bitci, najzaslužnijih sinova naše domovine, zahva-
ljujući kojima danas uživamo u slobodi. Tako
Na bužimskom ratištu između 4. i 12. septembra 1994. godine je bilo i ove godine. Uprkos otežanom pristu-
pu do mjesta slavne pobjede, i ove se godine
bilo je raspoređeno 11.600 četnika, među kojima 3 generala, na mjestu Sip okupilo oko 1.000 posjetilaca.
12 pukovnika, 10 potpukovnika i 20 majora. Na glavni pravac Među njima, bilo je i onih koji su došli čak
iz Sarajeva. Nakon kraćeg historijskog časa,
angažirano je 4.500 vojnika, a u samom fokusu napada između okupljene je zabavio “Behar”, ratni orkestar
1.500 i 2.000. Napadom je lično rukovodio Ratko Mladić, a 505. viteške brigade, koji je svojim pjesma-
pomagao mu je još jedan srpski ratni zločinac, general Momir ma prisutne podsjetio na najteža i ujedno
najslavnija vremena bužimskih branitelja.
Talić. Na komandnom mjestu 505. bužimske tada je bio jedan Za kraj, da zaključimo: “Dok u narodu živi
brigadir (Izet Nanić), uz dva majora i šest kapetana, koji su se svijest o sebi, kao i sjećanje na vlastitu proš-
lost, postoji nada da će nove generacije imati
napadima neprijatelja odupirali sa svega 450 boraca. budućnost ljepšu od naše prošlosti.” n

40 24/9/2021 STAV