Page 39 - STAV broj 342

PJESMA “BREZA ‘94”

odakle smo mogli vidjeti pripadnike ‘Gazija’ i ‘Tajfuna’ iznad nas, (autor: Nijaz Veladžić Veljun)
na pedesetak metara. A onda smo saznali da su naišli na mine i da
od neopaženog prolaska nema ništa. Ratko Mladić, Momir Talić i izdajnik Abdić s njima
Svakom iole iskusnijem borcu, a to su bili svi prisutni, žurilo Sakupiše din-dušmani najbolje što srpstvo ima,
se da se nešto krene raditi, jer u tom momentu nismo znali gdje Pa krenuše s ciljem istim, horde krvave i zle
su četničke linije, moglo se desiti da nas, ne daj Bože, primijete i Da unište Petsto petu “kičmu Sile Nebeske”.
poklope sa svom onom artiljerijom. Ne znam koliko dugo smo če- Putem petokolonaša četnici su znali sve,
kali, ali već se bilo razdanilo kada se iznenada nedaleko iznad nas Da je vojska iscrpljena, da nema municije.
prolomio pucanj, čiji je eho napravio takav efekt da se činilo da je Čulo se iz komentara novinara nekih stranih
svim tim jarkovima potekla bujica, rijeka s mnogo vode. A onda se Kako su u Bihaćkom džepu davno dani odbrojani.
čula, tamo kod naših linija, detonacija. To je većini pomoglo da se
dodatno orijentiše, ali onda se sve počelo brzo dešavati. Vjerujući da će proći, da će ići “k’o po loju”,
Desio se siloviti pješadijski napad tamo na naše linije. Bilo je čud- Pošao je Ratko Mladić, poveo “elitu” svoju.
no što su tog dana tako podranili. Ispostavit će se da im je to bio ‘dan Naoružani do zuba, željni krvi bošnjačke
D’. Sada je neizvjesnost bivala sve veća. U tim minutama desio se sad Krenuli su da popale i pobiju živo sve.
već poznati poziv komandanta Harija, koji je tog jutra vodio ‘Hamze’.
Komandir ‘Hamzi’ zadobio je prvog dana rane po nogama u Prije sunčeva izlaska, prije pijetlova, ezana,
borbama u rejonu prvog bataljona i kretao se uz pomoć štaka, ali Zasuli su rejon Radoč projektili sa svih strana.
je sve vrijeme uvijek bio tu negdje da bodri svoje momke. Kada je Bježao je jadni narod niti dužan niti kriv.
Činilo se, iz tog pakla, neće izać’ niko živ.
komandant preko Motorole rekao: ‘Hari, ode Bužim!’, samo Allah
zna koliki je teret pao na pleća tog mladića. Ustali smo, zgledali se, Ostadoše Vitezovi da prkose dušmanima,
a rahmetli Hari je samo rekao: ‘Momci, hajmo!’ Pomalo je to sada Na čelu je Izet Nanić, vitez dobro poznat svima.
bila skroz druga opcija, više ne čekamo da budemo uvedeni, valja Zemlja gori, sve se trese dok četnici mrežu pletu.
nam naći četnike i, uz Božiju pomoć, udariti. Vjera i čast ne dadoše pokolebat’ Petsto petu.
Nismo se dugo kretali kada smo primijetili grupu ljudi kako
stoje iznad tranšeja i puše gledajući tamo odakle se čula zaglušujuća Što imaše din-dušmana rekao, bih tu se slilo.
pucnjava. Oni se na tom mjestu nisu trebali ni koliko trun sikira- Osam dana grmjelo je, a prekida nije bilo.
ti, sve se dešavalo daleko od njih, ali, sreća je uvijek varljiva, a ona Svaki dan dug k’o godina, isto tako duga noć...
ratna posebno, i kad te napusti, račun uvijek bude visok. Sa Sipa je vijest stizala: “Dok smo živi – neće proć.”
Naš nišandžija na RPG-u B. S. i njegov pomoćnik P. I. zastaju “Napad – najbolja odbrana”, – rek’o nam je Nanić svima,
uz jedno drvo, a nas sedam ili osam nastavljamo se kretati ravno “Previše su jaki da bi naduravali se s njima”
ka četnicima. To ih je zbunilo, pa onaj jedan upita: ‘Ko je to?’ Čuli Odlučismo da te noći, il’ sutra, kad stanu tući,
smo ga svi, ali šutimo i istim tempom nastavljamo ka njima, poku- Zauzmemo Ćulmak kosu kud se moraju izvući.
šavajući pritom pogledom obuhvatiti i okolinu. Iznad njih je jedan
čučao kraj vatre i kuhao kahvu, gledao je šta se dešava, ali je nasta- S Ćorkovačkoga platoa do Jelovskoga potoka
vio raditi svoj posao, držao je neku šerpu. Onaj isti je opet upitao Krenuli smo, mrak je bio, ne vidiš prst ispred oka.
još glasnije: ‘Ko je to dolje!?’, a pritom opalio i jedan metak, ali ne Počelo se razdanjivat i čuo se cvrkut ptica
na nas, nego onako pokoso u zrak, vjerovatno želeći da čujemo taj Kada smo došli, neprimjetno, do četničkih zemunica.
pucanj i javimo se odgovorom. I jesmo. Naš odgovor je bio glasan Ne sluteći šta im sprema Nanićeva jedinica
tekbir, koji se stopio s pucnjem RPG-a, koji je bio takav da bolje Četnici su s tenkovima došli nam do zemunica.
nije moglo. Sve je bilo gotovo u nekoliko sekundi. Ta grupa je već Čuli smo u pravcu Sipa, gdje se teške borbe vode.
bila iza naših leđa, a niko od nas nije ni pokušao da zastane. Krenuli Motorolom Nanić javi: “Napadajte, Bužim ode!”
smo još brže naprijed. Za nama su stizali i drugi. Ubrzo smo izišli
na sam vrh. Lijevo smo vidjeli neke kamione, ali prema njima je već Gledam “Hamze” i “Gazije” – svaki hrabro u smrt ide,
išao jedan broj naših momaka pa smo mi produžili istim tempom Pa se pitam: “Mili Bože, šta će ‘Čede’ kad ih vide?
ka Ćulumku, koji smo mogli vidjeti s naših linija. Znali smo da tu Kad odjekne “Allahu Ekber’ četnicima dah će stati,
ima ZIS, a pretpostavljali i još toga. I bili smo upravu. Na samom Koji ne uspije zbrisat’ poznati ga neće mati.”
ulasku na taj proplanak nailazimo na bateriju minobacača 82 mm,
zatim i na top ZIS. Tu je i nekakav pinc, koji je već bio pogođen, a Čim smo napad započeli, četnici su put pod noge.
pogodit će Veljun tog dana još i kamion i tenk T-55 ‘Siva Munja’. Vidjeli su da je tvrdo i da će polomiti roge.
Gdje nas koji dočekao, tu je i osta, nije šala.
Pamti dobro Suha međa kol’ko ih je “pozobala”.
DESET NA JEDNOGA
U vrijeme našeg izlaska na proplanak Ćulumka tenk je bio Naoružaše nas fino, ratnog plijena b’ješe hrpa,
nepomičan, ali pamista s tenka je još tukao PAM-om. To mi je do Pola dana radnom vodu trebalo je dok potrpa
danas ostala enigma, kako je on završio tog dana. Bit će žestoke Sav arsenal što im osta raspoređen po čukama.
borbe na samom Ćulumku u kojoj nije učestvovalo mnogo naših Nek’ ne brine Ratko Mladić, sad je u pravim rukama.
boraca. Ali oni koji su izbili i došli na to mjesto bili su odlučni. Iako
je tu bilo boraca iz ‘Hamzi’, ‘Gazija’, ‘Tajfuna’, čak poneki momak Dan-dva poslije javlja SRNA, na radio Banja Luci
iz Jurišnog bataljona, niko nije popuštao, a borba je u nekim mo- Kako im se Ratko Mladić našao u teškoj muci,
mentima bila i više od deset naprema jedan u korist neprijatelja, Slomio je nogu, reče, imao je sudar mali,
pogotovo nakon što su shvatili šta ih je snašlo i kad su cijele čet- Al’ ne reče s našim ZIS-om, to su sramno prešutjeli.
ničke čete u bijegu nailazile na nas na Ćulumku. Bila je tu i jedna Kasnije je kad preboli, Karadžiću odbrojao:
velika zemunica, namjenski napravljena za osmatranje s perisko- “Ja na Bužim više neću, ne bih ni tad, da sam znao
pima i svašta je tu još bilo. Uglavnom, s tog mjesta se naša linija Kakva nas to sila čeka, čija ga to vojska brani.
vidjela izuzetno dobro, a oni su odatle mogli direktno rukovoditi Bude l’ bilo još jedanput – odmah živog me sahrani”

STAV 24/9/2021 39