Page 54 - STAV broj 342

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (84)
NEOSTVARENI

ČETNIČKI SNOVI O

OSVAJANJU GRADAČCA

Kemo nije imao vremena maknuti se pa se samo sagnuo u
jarak. Mi smo se bacili preko iskopane zemlje pravo u kanal.
Oprostili smo se od njega. Mislili smo da nema šanse preživjeti
Piše: Amir HASANOVIĆ
takav direktni pogodak tenkovske granate. Ni sam ne znam
kako, ali nakon nekoliko sekundi, Kemo se dignuo, uzeo zolju
koja se nalazila s druge strane grudobrana, naciljao i okinuo.

U bilo kakvog napada spreman za iskakanje. vojnici dobijali udarce granama koje nisu
jutarnjim satima smo stigli u
mogli uočiti. A da ne govorim koliko se
Vrata su bila otvorena.
Srebrenik. Još nismo tačno znali
koje nam je odredište, ali koman-
njih spotaklo o grane ili travu povlače-
Kad smo stali bila je već kasna noć.
diri su rekli da najvjerovatnije
na zemlju!
idemo za Gradačac. Svi smo se iskrcali na šumskom proplan- ći pritom po nekoliko drugih sa sobom
ku. Tada su nam podijelili suhu američku
Dan je prolazio, a komande za polazak hranu. Bio je takav mrak da nismo mogli Hodali smo tako čitavu noć. Rekli su
nije bilo. Tek je navečer došao autobus. vidjeti jedni druge. nam, dok smo se odmarali na jednom mje-
Ukrcali smo se i krenuli. Neko je zatim formirao kolonu pa smo stu, pred nekom isturenom komandom,
Uskoro se formirala kolona od nekoli- krenuli u šumu. Kako nismo vidjeli kuda da idemo na liniju Sibovac. Navodno je
ko autobusa. Bilo nam je rečeno da ćemo hodamo, gazili smo sve pred sobom. Po- cijeli dan bila na udaru četnika pa je jedan
prije iskrcavanja dobiti suhu hranu. neko bi u tom kretanju kroz mrkli mrak dio linije pomjeren unatrag. Zbog poki-
Mrak je već bio dobro pao. Udalji- nehotice ispalio i pokoji metak iz puške. danih veza nisu znali gdje je tačno nova
li smo se od grada ostavljajući svjetlo I da smo htjeli iznenaditi neprijatelja, sad linija jer se to desilo pred mrak.
iza nas. Put, naravno, nisam poznavao. je to bilo nemoguće. Ujutro smo bili skroz iscrpljeni. Na
Ubrzo smo ušli u šumu. Svjetla su se u Meni je već pomalo bilo i smiješno jednom smo mjestu stali da bismo prije
autobusu ugasila. Vozili smo se polahko. to što se dešava. Hodali smo tako da je bitke nešto jeli. Hranu smo nabrzinu po-
Ja sam bio u stražnjem dijelu autobusa, svako od nas držao vojnika ispred sebe jeli, ali vode, onoga što nam je tada najvi-
na stepenicama za srednji izlaz, u slučaju za remen. Mrak je bio takav da su mnogi še trebalo, nismo imali. Bili smo strašno

54 24/9/2021 STAV