Page 58 - STAV broj 342

DRUŠTVO

‘pezejcem’, a kasnije i ladom. Pred sami rat
i Sajo je imao nekog kadeta. Bilo je to vri-
jeme velike ljubavi prema fudbalu. Često
smo igrali na izletištu u Trebinji s Elka-
sovčanima. Teren je bio neravan, ocrtamo
linije, napravimo drvene stative i igraj. Od
kuće smo sebi nosili kruha i šećera, a kad
ožednimo, vodu smo pili s potoka. Sajo je
igrao napadača i bio vrsni strijelac. Pošto
mu je otac radio u Njemačkoj, uvijek je
imao vrhunsku opremu, ‘Albatros’ patike,
dresove ‘Reala’, za koji je i navijao. Zbog
društvenih obaveza, poslije rata nije puno
igrao, ali se dosta angažirao oko izgradnje
nogometnog igrališta na Lubardi. Govo-
Ispred kasarne u Čavi oktobra 1995. S rođacima Bećom i Suljom Bajrićem rio mi je: ‘Hajmo, Bibane, napraviti to
igralište, treba to i nama i našoj djeci, pa
mogu kazati samo pozitivne stvari. Safet da omladina ima gdje igrati i da se mogu
se od rane mladosti isticao među drugima. organizirati turniri.’ I napravili smo mi
U toku rata stalno je nastojao biti na čelu to igralište, ogradili ga, postavili i natkrili
voda, posebno u borbama i kad je najteže. dvije klupe za igrače, te nekoliko godina
On je bio takav da, kad bi znao da će gla-
vom platiti, opet bi prvi krenuo. Po svom organizirali turnire.”
Po Bibanovim riječima, Safet je bio ve-
karakteru, malo je bio brzac, eksplozivan, liki aktivista, čovjek koji je bio spreman po-
ali i kad je tako reagirao, to je uvijek bilo moći. “Imao je Sajo puno posla, njegovi su
s razlogom, onako ljudski, instinktivno. se bavili poljoprivredom, radio je u firmi, pa
Njegove odluke i rješenja bile su rezultat onda privatno ‘razvodio’ struju, ali uvijek je
urođene inteligencije i snalažljivosti. Ni- nalazio vremena za zajednicu. Pitanje je kada
šta nije radio napamet i ništa bez nekakve bi se napravio put kroz naše naselje da njega
argumentacije. Sajo nije bio čovjek koji je nije bilo na čelu. Koliko smo samo puta nje-
imao mrlja iza sebe. Redovno je završio govim autom otišli u Bihać kad smo lobirali
školu, imao uredan bračni život, poticao
Tigar iz Lubarde, osvajač 1. mjesta od finih i čestitih roditelja, bio sin jedi- sredstva za put. Na kraju, kad je ostalo ne-
na turniru u Jezerskom, 1. maja 1991. kih 6.000 maraka viška sredstava, od dijela
nac i imao para, a uz sve to bio skroman, smo asfaltirali dvorište mekteba, a ostatak je
dobričina, na raspolaganju drugima. I fi- otišao za dva zaseoka. Jednom mi je kazao:
zički je bio vrlo lijep, dobro je igrao nogo- ‘Ti znaš, Bibane, da sam mogao asfaltirati
met, volio se družiti i moglo mu se vjero- svoje dvorište da niko ne zna, ali ne bih to
vati. Sve te njegove osobine išle su mu u uradio k’o što se ne bih ni prekrstio.’ Bio je
prilog da bude autoritet među momcima od velike pomoći za džemat, naselje i kom-
svoje generacije, što nije baš svima pola- šiluk. Mnogim komšijama je besplatno ura-
zilo od ruke. I u njegovoj smrti ima lijepe dio struju. Valjalo je po 5-6 dana raditi dža-
simbolike. Umro je posteći posljednji dan ba. Volio je sjesti s društvom, platiti ručak.
ramazana, pred sami iftar. Samo nekoliko Bio je insan koji se rijetko rađa i njegovom
sati prije smrti završio je osvjetljenje mu- smrću zajednica je puno izgubila.”
nare na lubardskoj džamiji.”
NEPOKOLEBLJIVI ČOVJEK OD RIJEČI
MLADOST U ZNAKU MALOG FUDBALA Jedan od ljudi koji je najduže sarađivao
U predratnim godinama Safet se inten- sa Safetom Bajrićem bio je i njegov imenjak
zivno bavio malim fudbalom igrajući za Safet Ljubijankić. Njihovo veliko prijatelj-
ekipu Tigar iz Lubarde. Njegov komšija i stvo trajalo je sve do Bajrićeve smrti. “Sajo
S kolegama iz JNA
saigrač Hasib Sijamhodžić Biban kaže da se uvijek isticao u društvu. Sjećam se kad je
Sajo dugo bio komandir našeg voda, koji je osamdesetih godina ovo bila vrlo jaka kao momak imao novu ladu 1.200. Tako je
je prebacivan iz Prvog u Drugi bataljon, ekipa. “U toj ekipi, kroz koju je prošlo bilo i u ratu, gdje je bio malo življi u odno-
a na kraju i u BSN ‘Hamza’. Taj naš vod dosta nogometaša, počev od Hasana Mu- su na druge borce. Ali ništa to nije utjecalo
je imao važnu ulogu u ‘Brezi ‘94’, u kojoj sića, Izeta Dekića, Huseina Sijamhodžića na njegovu odgovornost u vođenju jedinice
nisam učestvovao jer sam bio slobodan Cole, braće Sejada i Esada Sijamhodžića, i odrađivanju borbenih zadataka. Takvo po-
zbog pogibije brata. Međutim, ako bih iz- Enesa Varcara, Hasana Šahinovića Pik- našanje ga je i predodredilo za komandira,
dvojio neku važnu akciju dok je Sajo bio sija, Jasmina Špire Veladžića, Ese i Dža- kojem sam neko vrijeme bio komandir čete.
na čelu našeg voda, onda bi to bio ‘Mo- je Kudelića, Sehudina Aleševića, mene i Bio je vrlo aktivan i u miru. U tri navrata
stobran’, gdje sam i teško ranjen, a Sajo i još nekih, bio je i Safet Bajrić. Bilo nas je bio član Općinskog vijeća Bužim (1995–
ostali saborci su, poslije mog prebaciva- je konstantno 7-8. Iako je Sajo igrao i ra- 1997, 1998–2000 i 2004–2008), te dugo go-
nja u bolnicu, još danima ostali s druge nije, s nama je po turnirima krenuo od dina vodio MO SDA na Lubardi. Nekoliko
strane Une”, prisjeća se E. M. i nastavlja: 1985. godine. Godinama smo bili najjača dana nakon smrti istekao mu je mandat za
“Bez obzira na izreku da o mrtvima tre- ekipa u bužimskom kraju, ali i šire. Na koji se nije bio ponovo kandidirao. U svom
ba govoriti sve najbolje, ja o Safetu doista većinu turnira smo išli Musinim fiatom političkom radu odigrao je veliku ulogu u

58 24/9/2021 STAV