Page 58 - STAV broj 342
P. 58

DRUŠTVO



                                                                               ‘pezejcem’, a kasnije i ladom. Pred sami rat
                                                                               i Sajo je imao nekog kadeta. Bilo je to vri-
                                                                               jeme velike ljubavi prema fudbalu. Često
                                                                               smo igrali na izletištu u Trebinji s Elka-
                                                                               sovčanima. Teren je bio neravan, ocrtamo
                                                                               linije, napravimo drvene stative i igraj. Od
                                                                               kuće smo sebi nosili kruha i šećera, a kad
                                                                               ožednimo, vodu smo pili s potoka. Sajo je
                                                                               igrao napadača i bio vrsni strijelac. Pošto
                                                                               mu je otac radio u Njemačkoj, uvijek je
                                                                               imao vrhunsku opremu, ‘Albatros’ patike,
                                                                               dresove ‘Reala’, za koji je i navijao. Zbog
                                                                               društvenih obaveza, poslije rata nije puno
                                                                               igrao, ali se dosta angažirao oko izgradnje
                                                                               nogometnog igrališta na Lubardi. Govo-
         Ispred kasarne u Čavi oktobra 1995.  S rođacima Bećom i Suljom Bajrićem  rio mi je: ‘Hajmo, Bibane, napraviti to
                                                                               igralište, treba to i nama i našoj djeci, pa
                                            mogu kazati samo pozitivne stvari. Safet   da omladina ima gdje igrati i da se mogu
                                            se od rane mladosti isticao među drugima.   organizirati turniri.’ I napravili smo mi
                                            U toku rata stalno je nastojao biti na čelu   to igralište, ogradili ga, postavili i natkrili
                                            voda, posebno u borbama i kad je najteže.   dvije klupe za igrače, te nekoliko godina
                                            On je bio takav da, kad bi znao da će gla-
                                            vom platiti, opet bi prvi krenuo. Po svom   organizirali turnire.”
                                                                                  Po Bibanovim riječima, Safet je bio ve-
                                            karakteru, malo je bio brzac, eksplozivan,   liki aktivista, čovjek koji je bio spreman po-
                                            ali i kad je tako reagirao, to je uvijek bilo   moći. “Imao je Sajo puno posla, njegovi su
                                            s razlogom, onako ljudski, instinktivno.   se bavili poljoprivredom, radio je u firmi, pa
                                            Njegove odluke i rješenja bile su rezultat   onda privatno ‘razvodio’ struju, ali uvijek je
                                            urođene inteligencije i snalažljivosti. Ni-  nalazio vremena za zajednicu. Pitanje je kada
                                            šta nije radio napamet i ništa bez nekakve   bi se napravio put kroz naše naselje da njega
                                            argumentacije. Sajo nije bio čovjek koji je   nije bilo na čelu. Koliko smo samo puta nje-
                                            imao mrlja iza sebe. Redovno je završio   govim autom otišli u Bihać kad smo lobirali
                                            školu, imao uredan bračni život, poticao
                   Tigar iz Lubarde, osvajač 1. mjesta   od finih i čestitih roditelja, bio sin jedi-  sredstva za put. Na kraju, kad je ostalo ne-
                 na turniru u Jezerskom, 1. maja 1991.                         kih 6.000 maraka viška sredstava, od dijela
                                            nac i imao para, a uz sve to bio skroman,   smo asfaltirali dvorište mekteba, a ostatak je
                                            dobričina, na raspolaganju drugima. I  fi-  otišao za dva zaseoka. Jednom mi je kazao:
                                            zički je bio vrlo lijep, dobro je igrao nogo-  ‘Ti znaš, Bibane, da sam mogao asfaltirati
                                            met, volio se družiti i moglo mu se vjero-  svoje dvorište da niko ne zna, ali ne bih to
                                            vati. Sve te njegove osobine išle su mu u   uradio k’o što se ne bih ni prekrstio.’ Bio je
                                            prilog da bude autoritet među momcima   od velike pomoći za džemat, naselje i kom-
                                            svoje generacije, što nije baš svima pola-  šiluk. Mnogim komšijama je besplatno ura-
                                            zilo od ruke. I u njegovoj smrti ima lijepe   dio struju. Valjalo je po 5-6 dana raditi dža-
                                            simbolike. Umro je posteći posljednji dan   ba. Volio je sjesti s društvom, platiti ručak.
                                            ramazana, pred sami iftar. Samo nekoliko   Bio je insan koji se rijetko rađa i njegovom
                                            sati prije smrti završio je osvjetljenje mu-  smrću zajednica je puno izgubila.”
                                            nare na lubardskoj džamiji.”
                                                                               NEPOKOLEBLJIVI ČOVJEK OD RIJEČI
                                            MLADOST U ZNAKU MALOG FUDBALA         Jedan od ljudi koji je najduže sarađivao
                                               U predratnim godinama Safet se inten-  sa Safetom Bajrićem bio je i njegov imenjak
                                            zivno bavio malim fudbalom igrajući za   Safet Ljubijankić. Njihovo veliko prijatelj-
                                            ekipu Tigar iz Lubarde. Njegov komšija i   stvo trajalo je sve do Bajrićeve smrti. “Sajo
                             S kolegama iz JNA
                                            saigrač Hasib Sijamhodžić Biban kaže da   se uvijek isticao u društvu. Sjećam se kad je
          Sajo dugo bio komandir našeg voda, koji   je osamdesetih godina ovo bila vrlo jaka   kao momak imao novu ladu 1.200. Tako je
          je prebacivan iz Prvog u Drugi bataljon,   ekipa. “U toj ekipi, kroz koju je prošlo   bilo i u ratu, gdje je bio malo življi u odno-
          a na kraju i u BSN ‘Hamza’. Taj naš vod   dosta nogometaša, počev od Hasana Mu-  su na druge borce. Ali ništa to nije utjecalo
          je imao važnu ulogu u ‘Brezi ‘94’, u kojoj   sića, Izeta Dekića, Huseina Sijamhodžića   na njegovu odgovornost u vođenju jedinice
          nisam učestvovao jer sam bio slobodan   Cole, braće Sejada i Esada Sijamhodžića,   i odrađivanju borbenih zadataka. Takvo po-
          zbog pogibije brata. Međutim, ako bih iz-  Enesa Varcara, Hasana Šahinovića Pik-  našanje ga je i predodredilo za komandira,
          dvojio neku važnu akciju dok je Sajo bio   sija, Jasmina Špire Veladžića, Ese i Dža-  kojem sam neko vrijeme bio komandir čete.
          na čelu našeg voda, onda bi to bio ‘Mo-  je Kudelića, Sehudina Aleševića, mene i   Bio je vrlo aktivan i u miru. U tri navrata
          stobran’, gdje sam i teško ranjen, a Sajo i   još nekih, bio je i Safet Bajrić. Bilo nas   je bio član Općinskog vijeća Bužim (1995–
          ostali saborci su, poslije mog prebaciva-  je konstantno 7-8. Iako je Sajo igrao i ra-  1997, 1998–2000 i 2004–2008), te dugo go-
          nja u bolnicu, još danima ostali s druge   nije, s nama je po turnirima krenuo od   dina vodio MO SDA na Lubardi. Nekoliko
          strane Une”, prisjeća se E. M. i nastavlja:   1985. godine. Godinama smo bili najjača   dana nakon smrti istekao mu je mandat za
          “Bez obzira na izreku da o mrtvima tre-  ekipa u bužimskom kraju, ali i šire. Na   koji se nije bio ponovo kandidirao. U svom
          ba govoriti sve najbolje, ja o Safetu doista   većinu turnira smo išli Musinim fiatom   političkom radu odigrao je veliku ulogu u



         58  24/9/2021 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63