Page 61 - STAV broj 342

“Vukovarska
četvrt“, pogled na
“Vukovarska četvrt“, bivša “Centrotransovu”
Željeznička ulica garažu i radionu

rata... Zaspao sam a da nisam uspio pogle- i štala. Izuzev dva starija objekta s krovom Najodrasliji dječak ustade, okrenu se
dati ni pola filma. na “četiri vode”, sve su bile novije gradnje. prema meni i reče: “‘Kalesijski zvuci’ su
Ustao sam rano ujutro. Nisam više mo- Uz samu Krivaju bila je kafana s otvo- najpoznatiji sastav koji pjeva izvornu mu-
gao “trpjeti”, morao sam na meni omraženo renom baščom i pogledom na rijeku. Pri- ziku. Prodali su ploča skoro ko i ‘Dugme’.
mjesto. Poljski nužnik. Nekada u miru, pri- mijetio sam da se u centralnom dijelu sela Dok još nisu bili poznati, gostovali su ov-
likom čestih posjeta selu Petrovićima, cijeli nalazi i brenta, pogon za rezanje trupaca. Još dje u kafani, kod Arifa. Tri dana i tri noći
sam dan odgađao odlazak u toalet. Kući bi je bilo načina da se građa preko zaobilaznih dolazio je svijeta odsvakle. Teferič. I jelo se
me čekala šolja. Civilizacijski izum. Ovako, šumskih, makadamskih puteva, preko brda i pilo, pjevalo! Odavde su krenuli. Postali
morat ću se naviknut. i dola, plasira do Hrvatske, a onda i dalje znani. Pročulo se i za kafanu. Za selo. I otud
Većina sela nije imala kanalizacionu ka Zapadnoj Evropi. A u Evropi se gradi- naziv Kalesija.”
mrežu. A ondje gdje je i bilo, vladalo je lo. Ujedinjena Evropa živjela je neko novo Odmahnuo sam rukom. Odmaknuo sam
neko uvjerenje “kako nečist ne treba uno- “proljeće” nakon odlaska sovjetskih trupa. se od stola i pogledao s uzvisine. Pružao se
siti u kuću”. Pravljenja su kupatila, ovih i Potjerali smo krave nazad ka štali. Na pogled na strme padine Konjuha, na Krivaju,
onih veličina, s ovim i onim pločicama, s stotinjak metara od korita, između kuća, meni neznano selo gotovo na vrhu planine
priključkom za veš-mašinu, kadom, toplom nalazio se drveni stol s klupama. Okolo su što se naglo uzdizala, poput kakvog vulka-
i hladnom vodom, odvodom vode, samo nije sjedili dječaci. Njih desetak. Toliko nas nije nu koji samo nije eruptirao. Gledao sam u
smjela biti šolja! bilo u cijeloj “vukovarskoj četvrti” u Olovu. djevojčice koje su se igrale gume u blizini
Nužnik je bio dozidan sa zadnje strane Selo je vrvjelo od života. Priđoh. brente. Gledao sam u krave koje su izgonili
objekta-štale, u kojoj su bile smještene dvije Dva dječaka upravo su se pripremala i tjerali po nekom ustaljenom redu i druga
krave. Po izlasku iz toaleta dočekali su me za nastup. “A sada, čuveni duo, braća Fa- djeca u selu. Za razliku od mene i onih koje
braća Edin i Admir. “Hoš s nama do kori- hir i Fahrudin, nasljednici grupe ‘Kalesij- sam poznavao iz “urbanog okruženja”, djeca
ta?”, upita me stariji dječak. “Naravno!”, ski zvuci’”, najavljivao je dječak plave kose, na selu su znala za red, rad, disciplinu. Od
odgovorih, mada nisam znao o čemu je riječ. malo manji rastom od mene, možda godi- najmlađeg doba bili su pastiri, goniči, čuva-
nu-dvije stariji. li sitnu, a potom i krupnu stoku na ispaši...
KALESIJSKI ZVUCI “‘Kalesijski zvuci’, je li to neka lokalna Mi smo ljetne raspuste i slobodno vrijeme
Potjerali su krave tristotinjak metara grupa”, upitah poluglasno Edina. Ostali se provodili u dokolici, zanovijetanju rodite-
kako bi se napojile. Voda je dovedena slo- grohotom nasmijaše. Dječak koji je najav- ljima i u zijanima.
bodnim padom, a onda su napravljena u de- ljivao okrenu se i održa mi “predavanje”. Gledao sam u vojnike koji su sjedili na
blu izrezbarena korita da bi bila pristupačna “Nisi čuo za ‘Kalesijske zvuke’? Pih, a obali rijeke odmarajući. Nije pucalo. Nije
stoci. S korita, “kote” poviš’ sela, pružao se došao si u Kalesiju?’, reče najavljivač per- bilo zvižduka ni odjeka detonacije. Samo
prelijep pogled. Kuće su bile grupirane u tri formansa. U toku tog igrokaza kao da me se čula “jeka” iz grla dječaka... Jeka slobo-
reda, zbijenije nego je to bio slučaj sa seli- je ružio zbog mog neznanja, dok su se osta- de. Imao sam osjećaj u trenutku da je ovo
ma u slivu Stupčanice. Koliko sam mogao li, zacenuti od smijeha, hvatali za stomak. najljepše mjesto na zemlji. Kalesija je bila
izbrojati, bilo je dvadesetak objekata za sta- “Fahire, de mu objasni, materi ti”, ko- mirna luka, djeca i graja, rijeka i planina,
novanje. Gotovo uz svaku kuću nalazila se načno reče dječak “najavljivač”. svjež zrak, nešto tako čudesno, kao u bajci,
komad raja istrgnut u ovom metežu, haosu,
Za razliku od mene i onih koje sam poznavao iz “urbanog neizvjesnosti, ratnom vihoru koji je vladao
okruženja”, djeca na selu su znala za red, rad, disciplinu. Od svuda uokolo!
I da, bio sam u Woodstocku izvorne
najmlađeg doba bili su pastiri, goniči, čuvali sitnu, a potom i muzike. Mjestu odakle je krenuo zvjezda-
krupnu stoku na ispaši... Mi smo ljetne raspuste i slobodno vrijeme ni uspon “Kalesijskih zvukova”. Ne znam
koliko je priča bila istinita, no nije bilo ni
provodili u dokolici, zanovijetanju roditeljima i u zijanima. bitno... n

STAV 24/9/2021 61