Page 13 - STAV broj 413
P. 13

nad Bošnjacima, koje većina Srba odbija
          prihvatiti) transponiraju na konstruirani,
          možemo reći i “virtualni”, fiktivni, mogući
          (ne stvarno postojeći) svijet. A iz tog svijeta,
          misaonog, vrši “upad” u emocionalni regi-
          star i, vice versa, proizvodi stajalište: za sav
          užas devedesetih kriva je moćna, naciona-
          listička manjina, a trpi slaba, dobra većina.
          Drugim riječima, briše se odgovornost srp-
          ske i/ili velikosrpske kulture i prenosi se na
          nepostojećeg “manjinskog, zlog moćnika”.
            Najnemoralniji primjer koji potvrđuje
          rečeno je afirmacija priče o “sarajevskom
          Romeu i Juliji”, koja je također u funkciji
          relativiziranja povijesnih činjenica, u ko-
          rist agresora, a na štetu žrtve. Sam nefor-
          malni naziv za spomenute pokojnike jeste
          vrhunac nemorala: Montequi i Capuleti
          bili su u zavadi i sprečavali su svoju djecu
          da se vole. Bošnjaci i Srbi nisu bili u zava-
          di, nego su Srbi napali Bošnjake i nanije-
          tili im nestanak. Zapravo, niti su Srbi niti
          Bošnjaci zabranjivali Bošku i Admiri da
          se vole. Nego su Boško i Admira mogli ži-
          vjeti među Bošnjacima, kao što su živjeli i
          žive mnogi supružnici iz različitih etnona-
          cionalnih zajednica. Međutim, spomenuti
          par odlučio je ne dijeliti sudbinu s ostalim
          napadnutim građanima i, uvjereni da će im
          biti bolje ondje odakle se Bošnjaci granati-
          raju (jer Bošnjaci ne ubijaju srpske civile,
          kao Srbi bošnjačke), krenuli bježati na te-
          ritoriju pod srpskom kontrolom, a na tom
          putu bili ubijeni.
            To su fakti, poznati javnosti. Fakti na
          osnovu kojih su sarajevski mediji izgra-
          dili priču koja nespremnost pojedinca
          da se odrekne svoga komfora zarad in-
          teresa zajednice kojoj pripada promovi-
          ra kao visoku moralnu vrijednost. Nije   Sekula Stanić: Izraz lica ljekara, pedijatra, koji je “pomagao Bošnjacima i zapalio vlastitu kuću u znak protesta
          nam ugodno, ali zarad rasvjetljavanja   zbog paljenja bošnjačkih kuća”, izraz je heroja zabrinutog zbog zla koje se nadvilo nad ljude. Ne izraz lica
                                                nekoga čija je bolnica korištena za etničko čišćenje Bošnjaka iz Foče i koji se bavio švercom lijekova.
          zlih narativa, prinuđeni smo tretirati    Ozbiljan je problem što su neistine o Staniću objavljenje na uglednim i čitanim portalima.
          moral onih koji nisu više među nama:
          nije moralno pokušati pobjeći iz grada   na moralnost pokušaja spašavanja nji-  Aleksića, a u slučaju Boška i Admire op-
          pod opsadom u skute onih koji grad drže   hovih života, nije problematično. Osim   ravdava njen nedostatak.
          pod opsadom. Osim u slučaju da je ko-  u slučaju ako je ljubav među ljudima je-  Afirmacija sve tri priče, sve i da su isti-
          lektivni identitet nebitna kategorija. (A   dina vrijednost i jedini smisao naših po-  nite, nemoralan je čin. A nisu istinite, jer
          upravo se Bošnjacima od samih Bošnja-  stojanja, što nije slučaj. Postoje i druge   da jesu, vjerovatno ne bi bile promovira-
          ka lijeve ideološke orijentacije uporno   vrijednosti zbog kojih život ima smisla,   ne – lakše je vjerovati u laži, posebno ako
          nameće da je besmisleno braniti kolek-  zbog kojih je insan uzvišen nad sva stvo-  nas takva vrsta vjerovanja oslobađa odgo-
          tivni identitet.) Apelirati na važnost lju-  rena bića. Jedna od njih je istina. Druga   vornosti i suočavanja s teškom realnošću.
          bavi između supružnika, kao vrijednosti   je empatija spram nedužne žrtve. Treća   Nije ugodna realnost živjeti uz kulturu i s
          zbog koje ovosvjetski život ima smisla,   je požrtvovanost, koja se slavi u slučaju   kulturom koja periodično rađa zločinačke
                                                                               projekte, kakav su pretposljednji “svi Srbi
                                                                               u jednoj državi” i posljednji “srpski svijet”.
          U bošnjačkoj javnosti, koju, nažalost, uglavnom modeliraju           Ravnopravnost, reciprocitet, međusobno
          poklonici socijalističkog vrijednosnog sustava, te priče imaju       uvažavanje i poštovanje s drugima njoj su
                                                                               strani pojmovi. Zato teško podnosi činje-
          funkciju da se pokazivanjem “dobrih Srba” (kao da razuman            nice, pa su joj potrebne priče – izmišljene.
          čovjek ionako nije svjestan da postoje razumni i moralni             I da bi sebe smirila u vlastitim lažima, a i
                                                                               da bi druge lakše pokorila tim istim lažima,
          Srbi) srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid               na već opisani način, što je nemoralno. Jed-
          nad Bošnjacima razumiju kao incident koji su proizveli zli           nako nemoralno kao i davanje naziva ulici
                                                                               u glavnom gradu Bosne i Hercegovine po
          moćnici, a nije rezultat velikosrpske kulture.                       imenu lika iz izmišljene priče.    n


                                                                                                    STAV 3/2/2023 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18