Page 13 - STAV broj 413
P. 13
nad Bošnjacima, koje većina Srba odbija
prihvatiti) transponiraju na konstruirani,
možemo reći i “virtualni”, fiktivni, mogući
(ne stvarno postojeći) svijet. A iz tog svijeta,
misaonog, vrši “upad” u emocionalni regi-
star i, vice versa, proizvodi stajalište: za sav
užas devedesetih kriva je moćna, naciona-
listička manjina, a trpi slaba, dobra većina.
Drugim riječima, briše se odgovornost srp-
ske i/ili velikosrpske kulture i prenosi se na
nepostojećeg “manjinskog, zlog moćnika”.
Najnemoralniji primjer koji potvrđuje
rečeno je afirmacija priče o “sarajevskom
Romeu i Juliji”, koja je također u funkciji
relativiziranja povijesnih činjenica, u ko-
rist agresora, a na štetu žrtve. Sam nefor-
malni naziv za spomenute pokojnike jeste
vrhunac nemorala: Montequi i Capuleti
bili su u zavadi i sprečavali su svoju djecu
da se vole. Bošnjaci i Srbi nisu bili u zava-
di, nego su Srbi napali Bošnjake i nanije-
tili im nestanak. Zapravo, niti su Srbi niti
Bošnjaci zabranjivali Bošku i Admiri da
se vole. Nego su Boško i Admira mogli ži-
vjeti među Bošnjacima, kao što su živjeli i
žive mnogi supružnici iz različitih etnona-
cionalnih zajednica. Međutim, spomenuti
par odlučio je ne dijeliti sudbinu s ostalim
napadnutim građanima i, uvjereni da će im
biti bolje ondje odakle se Bošnjaci granati-
raju (jer Bošnjaci ne ubijaju srpske civile,
kao Srbi bošnjačke), krenuli bježati na te-
ritoriju pod srpskom kontrolom, a na tom
putu bili ubijeni.
To su fakti, poznati javnosti. Fakti na
osnovu kojih su sarajevski mediji izgra-
dili priču koja nespremnost pojedinca
da se odrekne svoga komfora zarad in-
teresa zajednice kojoj pripada promovi-
ra kao visoku moralnu vrijednost. Nije Sekula Stanić: Izraz lica ljekara, pedijatra, koji je “pomagao Bošnjacima i zapalio vlastitu kuću u znak protesta
nam ugodno, ali zarad rasvjetljavanja zbog paljenja bošnjačkih kuća”, izraz je heroja zabrinutog zbog zla koje se nadvilo nad ljude. Ne izraz lica
nekoga čija je bolnica korištena za etničko čišćenje Bošnjaka iz Foče i koji se bavio švercom lijekova.
zlih narativa, prinuđeni smo tretirati Ozbiljan je problem što su neistine o Staniću objavljenje na uglednim i čitanim portalima.
moral onih koji nisu više među nama:
nije moralno pokušati pobjeći iz grada na moralnost pokušaja spašavanja nji- Aleksića, a u slučaju Boška i Admire op-
pod opsadom u skute onih koji grad drže hovih života, nije problematično. Osim ravdava njen nedostatak.
pod opsadom. Osim u slučaju da je ko- u slučaju ako je ljubav među ljudima je- Afirmacija sve tri priče, sve i da su isti-
lektivni identitet nebitna kategorija. (A dina vrijednost i jedini smisao naših po- nite, nemoralan je čin. A nisu istinite, jer
upravo se Bošnjacima od samih Bošnja- stojanja, što nije slučaj. Postoje i druge da jesu, vjerovatno ne bi bile promovira-
ka lijeve ideološke orijentacije uporno vrijednosti zbog kojih život ima smisla, ne – lakše je vjerovati u laži, posebno ako
nameće da je besmisleno braniti kolek- zbog kojih je insan uzvišen nad sva stvo- nas takva vrsta vjerovanja oslobađa odgo-
tivni identitet.) Apelirati na važnost lju- rena bića. Jedna od njih je istina. Druga vornosti i suočavanja s teškom realnošću.
bavi između supružnika, kao vrijednosti je empatija spram nedužne žrtve. Treća Nije ugodna realnost živjeti uz kulturu i s
zbog koje ovosvjetski život ima smisla, je požrtvovanost, koja se slavi u slučaju kulturom koja periodično rađa zločinačke
projekte, kakav su pretposljednji “svi Srbi
u jednoj državi” i posljednji “srpski svijet”.
U bošnjačkoj javnosti, koju, nažalost, uglavnom modeliraju Ravnopravnost, reciprocitet, međusobno
poklonici socijalističkog vrijednosnog sustava, te priče imaju uvažavanje i poštovanje s drugima njoj su
strani pojmovi. Zato teško podnosi činje-
funkciju da se pokazivanjem “dobrih Srba” (kao da razuman nice, pa su joj potrebne priče – izmišljene.
čovjek ionako nije svjestan da postoje razumni i moralni I da bi sebe smirila u vlastitim lažima, a i
da bi druge lakše pokorila tim istim lažima,
Srbi) srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid na već opisani način, što je nemoralno. Jed-
nad Bošnjacima razumiju kao incident koji su proizveli zli nako nemoralno kao i davanje naziva ulici
u glavnom gradu Bosne i Hercegovine po
moćnici, a nije rezultat velikosrpske kulture. imenu lika iz izmišljene priče. n
STAV 3/2/2023 13