Page 39 - STAV broj 242

iz Bosne – veli mi na rastanku – njegovo
pješačenje od Nedžefa ne bi bilo uzalud-
no i beskorisno.
Na ulazu u Kerbelu sasvim druga sli-
ka šiijskog svijeta. Prolazimo kraj prizo-
ra samokažnjavanja, koncepta koji je je-
dan dio šiija preuzeo od kršćanskih sekti.
To su one slike koje najčešće gledamo na
TV-u, u dokumentarcima o šiijama, s tim
da je samokažnjavanje pred našim očima
bilo simbolično, bez krvi. Kasnije sazna-
jem da se protiv ove prakse oglasila i zva-
nična šiijska ulema, izdajući fetve da je to
Husamuddin, Sabahudin i Muhammed Rida haram! Mnogima je to jedina slika šiijskog
svijeta, a na višemilionskom skupu koji
uglavnom čine šiije, treba to naglasiti, ti
Sa sejjidima iz plemena E’aredž
su prizori ekstremno rijetki.
Deve i konji nedaleko od grupe koja
se udara lancima po leđima prekriveni su
zelenim čohama. Još jedna slika kerbelske
tragedije, mnogo uzvišenija od prethodne.
Nakon što je ubijen i njegov šestomjesečni
sin Ali Asgar, Husejn je uzjahao konja i
sam krenuo na vojnike. Jedan čovjek napao
je cijelu armiju! Posjekao je mnoge prije
nego su na njega odapeli stotine strijela.
Nakon što je pao, odsjekli su njegovu
mubarek glavu i odnijeli je Jezidu u Da-
mask, a žene i preživjelu djecu odveli u
roblje. Od Husejnovih je sinova preživio
samo Ali zvani Zejnul-Abidin, što u prije-
vodu znači “ukras pobožnjaka”. Božija je
odredba htjela da on na danu kerbelskog
masakra bude teško bolestan i ne prisu-
stvuje toj golemoj tragediji ummeta. Tako
hazreti Husejnova loza ne bi prekinuta, a
šestomjesečnu bebu, neko od vojnika oda- radost. Profesor Sabahudin uglavnom je istina o Kerbeli bi svjedočena od strane
pe strijelu i presiječe joj grkljan. Ali Asgar pričao s Husamuddinom na perzijskom Zejnul-Abidina i njegova sina Muhamme-
izdahnu na Husejnovim rukama... jeziku, a ja s Muhammedom na njegovom da el-Bakira i hrabre Zejneb, koja nakon
U kakvom li su duhovnom džehenemu lošem engleskom i mom skromnom arap- zarobljavanja krvniku Jezidu u lice izgo-
bili Jezidovi vojnici pa su mogli počiniti skom. Ipak, nekako smo se sporazumijeva- vori istinu, najavljujući mu propast zbog
tako nešto? Koliko nisko može pasti čovjek li. Znao je ponešto i o Bosni, za razliku od počinjenih nedjela.
pa da bilo koga ubije žednog? Posebno jednog dijela onih koji za Bosnu nisu ni Istina o Kerbeli i danas živi u srcima
jedno dojenče? Još sina Husejnova, unuka čuli i drugog koji na spomen Bosne samo miliona muslimana širom svijeta. Bol za
Alijina i praunuka Muhammedova, a. s.? spominju ime Edina Džeke. Oni valjda šehidima koji padoše na zemlji tuge i kuš-
Pitanja bez odgovora prekinuli su sa- dublje upućeni u našu historiju i kulturu nje zapalio je u srcima vjernika iskru koja
lavati povelike kolone zaira. Blagosiljali čuli su i za Miralema Pjanića. neće biti ugašena do Dana suda. I nije ri-
su Poslanika i njegovu porodicu, četrna- Muhammed Rida ne prati fudbal, ali ječ samo o muslimanima. Na Kerbelu do-
est stoljeća nakon kerbelskog masakra. ga živo zanima stanje šiijske zajednice u laze i kršćani, u šta sam se lično uvjerio
Muslimani to čine svakim danom, na Bosni. Kad rekoh da sam sunija, on ustu- razgovarajući s Tarom Reynor O’Grady iz
svakom namazu. Salavat na Poslanika i knu, ali se brzo pribra, kao da bi svjestan Irske, kojoj je ovo već peti dolazak ovdje.
njegovu porodicu u svakom namazu do- neugodnosti koju prouzrokova njegova re- Kako vidjeh kršćanku kako plače za ha-
nose i sunije i šiije. Čine to i okorjeli tvr- akcija. Dugo smo razgovarali i na kraju se zreti Husejnom, pomislih da naš pjesnik
dolinijaši, uprkos pritajenom, a nekada i oprostili kao ljudi koji su istinski razumjeli Musa Ćazim Ćatić uopće nije pretjerao
otvorenom zazoru od samog spomena ča- jedan drugog. Jasno sam vidio kako se ruše kad je u pjesmi Fatima Ez-Zehra pjevao i
sne čeljadi Poslanikove. njegove predodžbe – imao sam osjećaj da o tuzi nebeskog svoda. Jedna je to od naj-
je u svakom suniji vidio Jezida! veličanstvenijih slika kerbelske tragedije:
MUSA ĆAZIM ĆATIĆ I Rekoh mu da ostajem pri svojoj ne-
DVA TEOLOGA IZ KOMA dokazivoj tvrdnji da šiije ne mogu voljeti I među majkam’ nikad majke take
Dobar dio puta profesor Sabahudin i Ehli-bejt onoliko koliko mi, sunije u Bo- Nježne i dobre!... Kerbelske sokake
ja proputovali smo u društvu dvojice Ira- sni, volimo Pejgambera i njegovu porodi- Svaku noć - vele - sad oblazi ona;
naca, Husamuddina i Muhammeda Ridaa, cu. Nakon detaljnog objašnjenja i spomena
studenata teologije u Komu. Umor ih je Ćatićeve pjesme Fatima Ez-Zehra, njegove I kad kod groba Svete žrtve stane,
već sustigao na putu od Nedžefa, ali vele su oči orosile. Rastali smo se u prijatelj- Nijemo plačuć, po humku mu pane,
da im umor i žuljevi na nogama donose skoj atmosferi. Da je samo sreo nas, sunije A s njom plače c’jela vasiona. n

STAV 24/10/2019 39