Page 43 - STAV broj 242

Zapisi između ratova (2)
NIJE RANA TO ŠTO BOLI

U tom trenutku jasno sam uočio nekoliko vojnika u crnim
Piše: Amir HASANOVIĆ kombinezonima, s crvenim beretkama. Tren, milisekundu potom
doletio nam je projektil – zolja ili RB. Strahovit prasak i detonacija
og hladnog 31. decembarskog dana odbacili su me nazad. Osjetio sam jak bol u koljenu i u desnom
1994. godine dignuti smo u jutarnjim
satima iz pripravnosti u kasarni i hit- ramenu. A onda još jedna detonacija. Nečije tijelo palo je preko mene
Tno upućeni u rejon Ban Brda, gdje su
odjutra naši trpjeli neprestane agresorske
napade. Brzo smo raspoređeni na Kosu, dio
linije izložen najsnažnijim udarima. Doče-
kali su nas ljudi iz Prve tuzlanske brigade,
koji su ondje već tri dana bili na smjeni.
Snijeg je prestao padati. Dan ranije ota-
panje je zaustavljeno naglim padom tempe-
rature, pa je na minus 19 sve poput stakla
pucalo pod nogama.
U tranšeji u koju smo ušli obradovala
su nam se trojica boraca u četrdesetim go-
dinama koje smo ondje zatekli.
Malo nakon što smo stigli uslijedio je
jak četnički napad s desne strane koji smo
odbili. Već oko 13 sati otpočeo je, uz mi-
nobacačku podršku, novi napad. Bio je si-
lovit, ali smo nekako uspjeli odbaciti prvi
val. Odmah potom uslijedio je drugi.
Mi smo bili usredotočeni na dio terena
ispred nas, pa su nam četnici uspjeli prići
veoma blizu s desnog boka. U jednom mo-
mentu vidio sam samo kad je moj suborac Dva druga sveli su nas do ceste gdje je bila radovali se, smijali se. Pored Omladinskog
Nermin podigao osamdesetčetvorku preko naša 150-ka. Iz kuće je izašao jedan oficir također sve veselo.
moje glave. Dočekao sam se na lakat i po- i zovnuo našeg vozača. Pitao sam ga šta je Učinilo mi se da je naš kamion zalutao.
kušao preko stepenice zauzeti položaj na bilo. “Da sačekamo”, kaže, “da povezemo Stigao iz neke druge dimenzije. Da ne pri-
desnoj strani. ova dva poginula, očekuje se novi napad, padamo ovdje.
U tom trenutku jasno sam uočio ne- da ne šalju druga vozila, nemaju ih dovolj- Dođosmo do garnizone ambulante. Dva
koliko vojnika u crnim kombinezonima, no, mnogo je ranjenika.” medicinara odmah pritrčaše da mi pomo-
s crvenim beretkama. Tren, milisekundu Utovarili su tijela pozadi i prekrili ih gnu sići. Vidjevši da je zavoj na nozi sav
potom doletio nam je projektil – zolja ili nekom dekom. Ja sam pokušao ući u kabi- krvav, govorili su uporno: “Polahko, po-
RB. Strahovit prasak i detonacija odbacili nu, ali nije bilo šanse da savijem koljeno. lahko, polahko...”
su me nazad. Osjetio sam jak bol u koljenu Pomogli su mi da se popnem, da nađem Okrenuh se i vidjeh kamion u kojem
i u desnom ramenu. A onda još jedna de- mjesto i ispružim nogu. Bol je nakon do- sam dovezen kako odlazi u mračnu ulicu.
tonacija. Nečije tijelo palo je preko mene. bijene injekcije malo popustio. Klizio je kao barka po mirnoj vodi. U sebi
Dim i prašina kojima smo bili zasuti Tek tada vidio sam komad lima zabijen proučih Fatihu – da vas Allah kraj svog Arša
polahko su se razilazili. Pokušavao sam se u moju jaknu ispod miške. I krv koja je ka- posadi, poželjeh našim šehidima akobogda.
iskobeljati ispod tijela u trenutku kad su pala kroz rukav. Ali već smo bili krenuli. U tom me prenu glas jednog od onih
iznad nas zatreštali rafali. Vidio sam kako Šćućuren i promrzao, pogled nisam mo- medicinara: “Momak, da uđemo, da to
s lijeve strane momci iz naše jedinice pre- gao skinuti s blatnjavih čizama. Virile su pogledamo.”
skaču preko tranšeje i upadaju u naš rov. ispod deke. Iz bočnog džepa na pantalona- Dočekah se na njihova ramena. Po-
Nastala je žestoka pucnjava. Pridigao ma nazirao se paket američkog suhog obro- đosmo uz stepenice.
sam se i, polahko naslonivši pušku na gru- ka. Sjetih se da su to ovi stariji ostavljali za Kad sam sjeo u hirurškoj, on odvi zavoj s
dobran, zapucao prema četnicima. svoju djecu, da im ponesu kad krenu kući. koljena, podiže glavu i upita boli li me mno-
Ubrzo je sve prestalo. Napad je odbijen. Koliko li ima djece? Kolika su? Kako go. Zagledan u njegove oči, rekoh: “Ma ne
Podigli su me da pregledaju ranu na koljenu. će im biti kad im stigne vijest...? boli mene koljeno.” On se uspravi i upita:
Gledao sam u beživotno tijelo čovjeka pored Prenu me prigušena muzika. Kroz kra- “Nego šta te boli, jesi li još negdje ranjen?”
sebe. Mirza mi reče da su dvojica gotova. jičak cerade vidjeh osvjetljenje u diskote- “Ma boli mene”, rekoh, “nešto drugo.”
Izveli su me iz tranšeje s još jednim ci “Kameleon”, u Hotelu “Tuzla”. Čula se A boljelo me, boljelo, negdje duboko u duši,
lakšim ranjenikom i rekli da trebamo poći. pjesma. Ljudi su išli gore-dolje, prolazili, u srcu, boljelo i gušilo... n

STAV 24/10/2019 43