Page 46 - STAV broj 343

DRUŠTVO

Bračni pomoćnik

SNAHOČESTVO I PODAVANJE

ŽENE SVEKRU I DJEVERU:

BUDALA, ŠTO NE DA POPU

Prof. Đorđević iznosi jedan zanimljiv primjer iz Dragačeva, selo Mirosavci. Žena iz tog sela, po

njegovom pisanju, išla je svešteniku tražeći poslije molitve da joj “prevrne košulju”, pošto molitva
bez tog neće pomoći. Pored toga, u neke manastire dolazile su nerotkinje na molitvu ostajući
same s kaluđerima. U Užičkom okrugu je tako “svetim delom”, “sevapom” ili “zadužbinom”
smatrano podvođenje nerotkinje kaluđeru ili svešteniku.

Piše: Ajdin HUSEINSPAHIĆ naslednika koji će ga sahraniti uz uobičajene su 1947. godine dvojica sveštenika iznijela
obrede, priređivati daće i inače se starati za svoje utiske s tim u vezi, a pribilježio ih je
njegovu dušu i duše predaka, koji će produ- M. Filipović. Oni su tom prilikom kazali
itajući tekst objavljen na portalu žiti da pali krsnu sveću, a nije bilo teže kletve da im se čini kako sveštena lica trebaju po-
magazina Stav o senicidu, odnosno kod Srbina nego li ‘nemao od srca poroda’ služiti kao bračni pomoćnici, jer sveštenik
ubijanju roditelja ili starijih člano- ili ‘krsna sveća mu se ugasila’ tj. ostao bez obično ima djecu, obavezan je da ne kazuje
Čva porodice onda kad njihovo iz- potomstva. Biti bez dece u takvom društvu tajnu i sl. Ljudi iz predjela Puste Rijeke, bli-
državanje postane preveliki teret za porodi- značilo je i gubitak ugleda.” Filipović je zu Leskovca, većinom su bili pačelbari tako
cu, a koje je bilo ukorijenjeno u običajnom iznio činjenicu da poznaje dosta slučajeva u da su im žene u kućama ostajale same, što
pravu pojedinih krajeva Srbije, prisjetih se kojima žene nerotkinje ne traže tako često je susjedima davalo povoda da ih zadirkuju
još jednog vrlo nemoralnog i nečasnog na- bračnog pomoćnika u tajnosti, nego to čine konstatacijama da ostaju u drugom stanju
rodnog običaja tipičnog za nemuslimane u čak sa znanjem i pristankom svoga muža ili ne od muževa nego od “dede” (sveštenika).
BiH i regiji. Riječ je o institutu tzv. bračnog po savjetu ili nagovoru svekrve, odnosno uz V. K. Petrović navodi da su u predjelu Za-
pomoćnika prisutnog kod Srba i Hrvata, a prešutno odobrenje svoje najbliže okoline, pri planja, oko Leskovca, postojale žene “oros-
o čemu je pisalo mnogo autora, naučnih čemu je veza s bračnim pomoćnikom trajala pije”, objašnjavajući da su takve obično one
istraživača i pisaca. Ovom prilikom poslu- vrlo kratko i svodila se samo na spolni čin. koje nisu imale djecu, pa su u želji da dobiju
žit ćemo se člankom Milenka S. Filipovića, Kod Srba u Homoljskom srezu u Srbiji u djecu, a misleći da je muž kriv što nemaju
čiji je rad na navedenu temu primljen od godinama pred Prvi svjetski rat mnoge žene djece, odlazile drugim muškarcima.
Odjeljenja historijsko-filoloških nauka Na- koje nisu imale djece mijenjale su muževe i M. Filipović navodi da se i sam nalazio
učnog društva BiH 10. maja 1956. godine. išle onim muškarcima koji su imali djecu. u situacijama u kojima je imao prilike čuti
U članku koji je naslovljen Poliandrija Žene nerotkinje to su činile po savjetu neke za više primjera korištenja bračnog pomoć-
prof. Tihomir Đorđević utvrdio je da pra- vračare koja bi im kazala da je neki čovjek nika. Okolina to zna, kako on navodi, i to
ve poliandrije na našim prostorima nema, batlija te se s njim treba zbližiti pa će ostati ne osuđuje, kao što bi bile osuđene djevojke
odnosno da ista nije pravno regulirana. Me- trudne i zadovoljit će i muža i svekrvu. Po koje bi rodile vanbračno dijete i sl. Ako bi
đutim, pored toga, Đorđević je konstatirao jednom podatku I. Jelića iz 1930. godine, u postojao brak u kojem supružnici dugo nisu
da je na bivšim jugoslavenskim prostori- tadašnjem Beogradskom okrugu žena se u imali djece pa se nakon izvjesnog vremena
ma postojala ustanova snahočestva, odno- slučaju muževe nesposobnosti, sa znanjem i rodi dijete, pretpostavljalo se da je muž bio
sno pojave da se žena privremeno i povre- dopuštanjem muža, podaje kakvom strancu spolno nesposoban. Otud i izreka: “Đe se
meno daje drugom muškarcu, ako joj muž putniku ili prolazniku koji bi svratio u nji- pasla da se pasla, kod doma se ždrebila!”
nije spolno sposoban, odnosno da se daje hovu kuću na odmor ili prenoćište. Dalje Fi- Žena se drugom muškarcu obraćala direktno,
svekru ili djeveru koji su održavali spolne lipović navodi: “U samom Beogradu je crkva odnosno uz posredovanje svekrve ili majke.
odnose sa snahom. Ovu ustanovu koja nije Ružica sa kultnim izvorima i tu dolaze mnogi Tako su majke znale da im udate kćerke
bila rijetkost i koja je prešutno bila priznata bolesnici i nevoljnici iz bliže i dalje okoline imaju ljubavnike i to su prešućivale. Sve to
kao običajno pravo Filipović je označio ter- Beograda. Jedan sveštenik, koji je prije deset je činjeno zbog toga što je kuća morala imati
minom bračni pomoćnik (Zeugungshelfer). godina službovao uzgred i u toj crkvi, kazivao djece, da bi se održalo prezime i slava, da
je kako se pojedine žene tu jednostavno na- se održi kuća i imanje. Tako se 1913. godi-
PODVOĐENJE NEROTKINJE KALUĐERU meću sveštenicima i dovode ih u iskušenje.” ne desilo da bračni pomoćnik dobije dar iz
ILI SVEŠTENIKU Nerotkinje po selima u okolini Leskov- kuće nerotkinje nakon što je rođeno dijete.
Tako je kod Srba, kako piše Filipović, ca išle su ljekarima i vračarima da ih liječe, Prof. Đorđević iznosi jedan zanimljiv
“svaki čovek smatrao dužnošću da osigura a sveštenicima da im čitaju molitve. Tako primjer iz Dragačeva, selo Mirosavci. Žena

46 1/10/2021 STAV