Page 29 - STAV broj 248

žedne preko vode primjedbom da mi to-
bože bukvalno shvatamo i tumačimo ta i
takva priželjkivanja. Ali takve primjedbe
su samo za one kojima se zbog nepozna-
vanja suštine književnog čina baca pra-
šina u oči. Time dolazimo do jedne od
duhovnih tačaka i samoga Handkea kao
pisca i kao čovjeka. Da, priželjkivanja da
junak i sam bude ubica neodoljivo liče na
autora Handkea, koji zdušno u svom jav-
nom djelovanju podržava i brani fašizam
jednoga Miloševića i njegovih “-ićevaca”,
kakvog li duhovnoga dostignuća i kakvih
li visina književnih u toj bijednoj ideji
vraćanja zlu i propasti!
A onda, na kraju, ili početku, svejed-
no, i sam Handke, a ne njegov prevodilac
i glorifikator, kaže: “Uvek postoje razlozi
da ‘skrenem s puta’, da ‘pređem preko gra-
Kupanje u Drini 1996, pa onda spa- nice’ i da od mene postane krvolok.” To je
vanje u Hotelu “Vilina vlas”, mjestu
masovnog silovanja Bošnjakinja zapravo i ključna rečenica kojom se taj pi-
sac razotkriva i svojim književnim djelom
Pisac Handke “najsavjesnije strategiše svojim motivima, nastupa noseći mrak i oblak modernoga
zla koje pritiska svijet i prijeti takvom i
temama i doživljajima”, što bi značilo da je svako ovakvom lažnom književnošću, sa zlob-
vrhunsko književno djelo u službi strategije i nekih viših nim nagovještajem da će ta ista književ-
nost ismijati svoje istinske porive borbe
ideoloških poimanja i ciljeva, što je kod Handkea zaista i protiv zla, a da će, suprotno tome, afirmi-
slučaj, ali što se ne može nikako prihvatiti kao nešto što rati to zlo što ga savremeni čovjek u sebi
“priželjkuje” i da će komiteti vrhunskih
je vrlina, što krasi to djelo i zaista ga čini umjetničkim. nagrada svojim glasanjem zdušno dopri-
nijeti tome da se napokon otvori moderna
Stvari stoje suprotno i tome djelu osporavaju istinska “Pandorina kutija”, ili da zao duh iščili iz
umjetnička svojstva boce i napokon zatruje i otruje ovaj nesret-
ni svijet koji je zabasao u laž i zlo, koje ne
samo da se ne krije i ne suzbija već se kao
postane obnevideli ubica, onako kako to jer iz njegovog pera, ako su istinski on i ideja pokušava afirmirati i nagraditi naj-
piše u scenariju koji čita, ali i, pre svega, njegovo pero, izbija podsvjesno, sponta- većom svjetskom nagradom.
onako kako ga na to navodi njegovo lično no i dugo sazrijevano u njemu kao stva- Da zaključimo: Nije, dakle, tačno da se
iskustvo. (“Uvek postoje razlozi da ‘skre- ralačkom biću. Pisac Handke “najsavje- Handkeovo književno djelo, po principu
nem s puta’, da ‘pređem preko granice’ i snije strategiše svojim motivima, temama estetskih umjetničkih sloboda i kriterija,
da od mene postane krvolok”).” i doživljajima”, što bi značilo da je svako bitno razlikuje od njegovoga sramnoga jav-
vrhunsko književno djelo u službi stra- nog istupanja u odbrani zločina. Istina je
MAKSIMALNO PROGRAMIRANA tegije i nekih viših ideoloških poimanja posve drukčija. Jer i samo njegovo djelo,
PROZA i ciljeva, što je kod Handkea zaista i slu- misao i zamisao toga djela počivaju zapra-
Obratimo pažnju na ovo i ovakvo čaj, ali što se ne može nikako prihvatiti vo na onim istim temeljima na kojima se
objašnjavanje Handkeovih stvaralačkih kao nešto što je vrlina, što krasi to djelo bazira to njegovo javno djelovanje podrške
poriva. Prva rečenica kaže da je Handke- i zaista ga čini umjetničkim. Stvari stoje zločinu i pljuvanja po žrtvama. Dužni smo
ova proza “maksimalno programirana”. suprotno i tome djelu osporavaju istinska javnosti reći da je to samo zamka koja se
Zamislite sebi vrhunskoga svjetskoga umjetnička svojstva. pokušava postaviti kako bi se to djelo od-
pisca koji piše “vrhunski programirano”, Iščitavajući dalje takve ocjene, mi se vojilo od svoje suštine i kako bi se prikrile
što zvuči i znači da piše zapravo suprot- već približavamo i neposrednom kazi- tamne strane njegovoga poriva i opravdala
no od suštine i smisla stvaralačkog čina, vanju i ispisivanju i samoga Handkea. I sramna zamisao i odluka o dodjeli najviše-
od spontanosti i podsvjesnosti toga čina, dalje je riječ o Glumcu koji, “priprema- ga priznanja u oblasti književnosti upravo
ako je on istinski i estetski zaista na viso- jući se za snimanje filma o obnevidje- takvome književnome antidjelu. Ovo bi
kom nivou. Dalje, Handkeova proza pi- lom ubici, priželjkuje da i sam postane moglo biti posmrtno ogorčenje i razoča-
sana je “najkontrolisanije”. Opet odlika i obnevidjeli ubica”. I gle čuda, napokon renje i samoga Nobela, koji bi u ovom slu-
postupak savršeno suprotni prirodi, smi- se zaustavljamo na jednome mjestu koje čaju, kao humanist i naučnik, vjerovatno
slu i vrijednosti stvaralačkog čina. Dalje, otkriva i same duboke porive stvaralač- rekao: “Da sam znao da se moja nagrada
pisac “u svakom trenutku zna šta radi”, koga čina Petera Handkea, porive ljudske može dodijeliti i ideji suprotnoj ljudsko-
što je iznova suprotna odlika od one is- “oslobođenosti” u vidu identificiranja s sti, svjetlu i progresu, niti bih objelodanio
tinske stvaralačke, jer istinski pisac nije “obnevidjelim ubicom” i “priželjkivanja svoj pronalazak dinamita, niti bih ostavio
nikakav programer niti racionalni “znalac da i sam postane obnevidjeli ubica”, ništa zadužbinu, jer me buduća pokoljenja nisu
svega onoga što radi”. Prije će se reći da manje nego to. Apriorni protivnici na- dobro razumjela, pa su moju ideju iskrivi-
je on istinski “neznalac” onoga što radi, šeg razmišljanja pokušat će nas prevesti la i izopačila.” n

STAV 5/12/2019 29