Page 41 - STAV 55 24.03.2016.

Čuveni zlatnik kralja Tvrtka
iskovan je vjerovatno 1377.
godine u čast njegove
inauguracije. U stručnoj
literaturi ima status remek-
-djela. Njegova vrijednost
bila je četverostruko veća u
odnosu na zlatnik Venecije,
Mađarske i Osmanske
imperije. Mletački dukat težio
je, naprimjer, 3,559 grama, a
bosanski čak 14,05 grama

u konvertibilnu marku. Ovan u prosje- poklanja dva konja kralju Tomašu, koji Dosta bosanskih mladića izučavalo
ku danas košta 350 KM, što je skoro tri su plaćeni 110 dukata. je zlatarski zanat u dalmatinskim gra-
puta više od onih 120 KM. To nas dovodi Bosanci su mnogo zarađivali i na pro- dovima, a Kovačević bilježi da su mno-
do zaključka da primjenom matematič- daji sira, koji je tada bio izuzetno cijenjena gi dalmatinski zlatari dolazili u Bosnu
ke formule ne možemo doći do relevan- roba, iako su mnogi dalmatinski liječnici i provodili dobar dio svog života u gra-
tnih podataka o cijenama artikala, nego smatrali kako, “pored starog sira, otrov ti dovima poput Fojnice ili Visokog. Bo-
se mora pogledati šira slika. Količina je ne treba”. Cijena sira često je bila izjedna- sanci su, uglavnom, izrađivali skupocje-
novca jedno, a njegova vrijednost nešto čena s cijenom meda. ne pojaseve i posuđe. “Svi koji su tada
sasvim drugo. držali do sebe po dalmatinskim grado-
Podaci o trgovini stokom poprilično SKUPOCJENA BOSANSKA SREBRENINA vima imali su u kućama bosanskog sre-
su oskudni jer se većina trgovine, kako Dobro krzno odlazilo je iz Bosne u brenog posuđa”, navodi Šunjić. Splitski
navodi historičar Sima Čirković, obavlja- svijet od najstarijih vremena. Spominje se trgovac Batista d’Augubio imao je cijelu
la “van kancelarije”. Međutim, poznato je kako je papski delegat Tebald 1180. godi- kolekciju bosanskog srebrenog posuđa.
nekoliko zanimljivih slučajeva. Jedan se ne tražio od bana Kulina da mu se, u znak Polazeći u Rim 1477. godine, oporukom
trgovac iz Jajca, tražeći priliku da dobro poštovanja apostola Petra, pošalju kunine je odredio da se sve može prodati osim
proda grla, zaputio ka Splitu s jedanaest kože. U poznatim krznarskim radionica- srebrenine iz Bosne. Bosanski pojasevi
volova. Tamošnji knez zabranio mu je ma u Dalmaciji bilo je uvijek majstora iz znali su dosezati astronomske cijene. U
prodaju jer su volovi bili u jadnom stanju. Bosne, navodi Marko Šunjić u svom dje- jednom splitskom depozitu našao se po-
Naposljetku je meso bačeno u more. Za- lu Venecija i Bosanci. Izrađivani su krzne- jas bosanskog kneza Restoja procijenjen
bilježen je i slučaj Stjepana Konjevića iz ni ogrtači i razne vrste odjeće postavljene na čak 230 dukata.
Jajca, koji je kupio dvadeset jednog vola vučijim, lisičijim, vjeveričijim, dabrovim Srebro, olovo, željezo, vosak, med,
za 42 dukata. Poslije je prodavao meso na ili nekim drugim krznom. Šunjić navodi smola, crvac, sokolovi, jastrebovi, tovar-
komad, a umjesto zarade, imao je gubitak kako su Neretva i Cetina izgledale poput na stoka i stoka za klanje, suho meso, sir,
od 7 dukata i 68 solida. “kakvih farmi za uzgoj dabrova”. Samo je koža, štitovi, lukovi od tisovine – proda-
Gradovi su bili prerađivači i potrošači u julu 1481. godine otišlo iz Neretve preko vani su širom Dalmacije, odakle su na-
goveđe i kozije kože. Ona se iz naših kra- Splita u Veneciju 3.815 komada dabrovog stavljali prema Dubrovniku, Veneciji i
jeva izvozila u Dubrovnik, dalmatinske krzna. Izvozile su se čak i ptice grablji- drugim evropskim trgovačkim centrima.
gradove i u Italiju. Stjepan Konjević imao vice, kojima se plemstvo služilo u lovu. Putevi kojima je roba dostavljana
je više sreće u trgovini kožom. Prodajući Soko je tada vrijedio koliko tri jastreba. izgubili su odavno nekadašnji značaj, a
92 kože za 74 dukata u Senju, zaradio je “Uz srebrene pladnjeve i konje, bosanske ostale su priče, poneki uzorak i sretni pro-
11 dukata i 20 solida. grabljivice išle su i kao otmjen kraljevski nalazači. Tako su jedan Tvrtkov zlatnik
Iz Bosne je u Split stizala i tovarna poklon, a dužd je povremeno tražio od pronašli neki seljaci 1935. godine na de-
roba, uglavnom iz Duvna, Lašve, Liv- svojih kneževa u Dalmaciji da mu ih na- snoj obali Mileševke u okolici Prijepolja.
na, Imotskog, Rame, Vesele Straže, Vr- bavljaju”, navodi Šunjić. Dok se procjenjivala vrijednost, zlatnik
like itd. Cijene su konja varirale zavisno Sačuvani su podaci o bosanskom izvozu je nestao. Po nekim kazivanjima, poslije
od kvalitete. Konj je znao biti prodan za srebra, ali ih malo govore o obradi srebra. je kupljen od nekog kujundžije u Livnu,
dva, ali i za sedamnaest dukata, a cijene U zabilješci iz 1468. godine stoji da je her- a po drugoj verziji na sarajevskoj pijaci.
magaraca bile su između pola i četiri du- ceg Vlatko Kosača imao svog zlatara koji je Zlatnik s početka priče, prodan na auk-
kata. Konji su posebno cijenjeni kod naše stalno radio u njegovom kaštelu. Taj zlatar ciji, još je u vlasništvu nepoznatog kupca.
vlastele, pa Sandalj tako ponosno spo- dobro je zapamćen, ako ništa zbog Na zlatniku je u sredini utisnut štit u ko-
minje svoga “konja vojničkog”, a krađe tri srebrene čaše, devet jem je šest ljiljana raspoređeno u dva po-
Venecija jednom prilikom tacni i jedne kašike od lja. Iznad štita su kaciga i veo s raskošnom
svoga gazde, i bje- perjanicom. Sa svake strane grba još po je-
žanja preko zida dan ljiljan. Na naličju zlatnika ispisano je
u noći 27. decem- latinskim Gloria tibi deus spes nostra – Slava
Prsten s pečatom
pronađen u Kaknju bra 1468. godine. tebi, Bože, naša nado. n

STAV 24/3/2016 41