Page 40 - STAV 55 24.03.2016.

EKONOMIJA

Dubrovčani su iz Bosne najviše uvo-
zili rudu, naročito srebro i olovo. Rude
su plasirali na tržište u Veneciji i u druge
velike evropske centre. Proizvodnja se po-
sebno intenzivirala nakon što je Stjepan
II Kotromanić zauzeo Hum 1325. godi-
ne. Osvajanje Huma označava i početak
privrednog razvoja i prosperiteta. Inten-
zivira se iskopavanje ruda i osnivanje ti-
pičnih trgovačkih središta i u krajevima
udaljenim od Dubrovnika, poput Foče,
Goražda, Prače i Visokog.
Jedan od najznačajnijih rudnika na-
lazio se u Srebrenici, koja je u to vrijeme
bila poznat i napredan rudarski centar.
Osim u Srebrenici, zabilježena je velika
aktivnost rudnika i u drugim dijelovima
Bosne. Vrlo bogata rudom bila je srednja
Bosna, oko rijeke Fojnice. Tu se nalazio
najstariji poznati rudnik – Ostružnica. Iz toni), dok je željezo koštalo 20,5 dukata Čemernog, Tjentišta, Foče, uz Ćehotinu,
Fojnice se izvozilo srebro, a nešto sjever- po milijaru. Unca zlata imala je vrijednost preko Pljevalja do Lima. Ova dionica često
nije, iz Busovače, željezo. Ne treba zabo- od približno 6,5 dukata. Važno je istaknuti se naziva i “via Coze”, zbog velikog znača-
raviti ni vrlo značajne rudnike u Kreševu da su dukati kovani od 24-karatnog zlata ja Foče. Druga ruta išla je preko Neretve,
i Olovu. Zabilježeno je da su Dubrovča- te da im se težina mijenjala. koja je bila glavna veza s morem. Od Du-
ni 1391. godine iz Bosne izvezli oko 310 Za komunikaciju s Dubrovnikom i brovnika se putovalo morem ili kopnom
tona olova. Bakar se prodavao po cijeni dalmatinskim gradovima koji su bili pod preko Stona do ušća Neretve. Tu su se iz
od 15 dukata za jedan milijar (približno mletačkom vlašću koristili su se i kopneni Drijeva ili Nekranja tovarili karavani koji
i vodeni putevi. Najznačajniji je bio sliv su lijevom obalom Neretve putovali do Bi-
Bosanci su, uglavnom, Neretve, koja je u to doba bila povoljna šća pod Blagajem, pa preko Porima, Vrap-
izrađivali skupocjene za plovidbu. Najvjerovatnije je ova rije- ča, Konjica i Ivan-planine, do Visokog i
Sutjeske i, na kraju, do Olova. Ovaj je put
ka tokom Osmanskog perioda zasušena
pojaseve i posuđe. “Svi pijeskom i sprudovima, pa je njena uloga najčešće nazivan “via Narente”. Poznati
koji su držali do sebe po u vodenom saobraćaju oslabila. Ipak, ve- su i drugi putevi, preko Zagorja i Borče
dalmatinskim gradovima ćina trgovačke komunikacije obavljana je do Srebrenice. Split je bio veza između
imali su u kućama kopnenim putem, tj. konjima. bosanskih i mletačkih trgovaca. Do Splita
su putevi vodili preko Uskoplja, Kupresa,
Poznata su dva glavna druma kojima
bosanskog srebrenog se izvozila roba iz srednjovjekovne Bosne. Livanjskog polja, Sinja i Klisa ili preko
posuđa” Prvi je bio “via Drine”. Polazio je od Du- Prozora i Duvanjskog polja.
brovnika, preko Trebinja, Bileće, Gacka,
POŠTO OVAN, POŠTO KONJ
Bosanci koji su putovali u dalmatin-
Spomenik kralju Tvrtku I ske gradove nerijetko bi ondje ostajali kao
Kotromaniću u Tuzli
radnici: posluga, vojnici, veslači. Nekim
bosanskim trgovcima, bilježi Kovačević,
zbog velikog bogatstva i trgovačkog utjecaja
dodjeljivana su državljanstva Dubrovnika.
Osim ruda, koje su bile najznačajnija
trgovačka roba, stanovnici tadašnje Bo-
sne imali su s dalmatinskim gradovima
veoma živu trgovinu i drugim dobrima.
Prije svega se to odnosi na stočarstvo,
kojim su se svi bavili, i Vlasi i vlastela.
Ovan je koštao pola dukata, ali je znao
biti i jeftiniji. U Trogiru su ovnovi 1370.
godine prodavani po cijeni od pola du-
kata, a pedeset godina poslije u Splitu
po cijeni od 1/3 dukata. Ako bismo ovaj
iznos pretvorili u današnju valutu, ovan
bi koštao najviše 120 KM. Ipak, nezahval-
no je primjenjivati savremeni monetarni
sistem na srednjovjekovnu Bosnu, jer i
sama vrijednost novca kao fiktivne valu-
te varira. Naprimjer, tržišna je vrijednost
ovna danas veća tri puta od broja koji se
dobije matematičkim pretvaranjem dukata

40 24/3/2016 STAV