Page 52 - STAV 55 24.03.2016.
P. 52

DRUŠTVO





























                                            Nedim Saračević: “Zadnjih godina posao je drastično opao. Do
                                            sada sam i uspijevao da se nekako održim, ali u zadnje vrijeme
                                            sve češće razmišljam da se ostavim ovog posla. Tolika je poplava
                                            jeftinih nekvalitetnih alata da se gotovo ne isplati oštriti ih, mada
                                            su, kao što vidite, cijene spuštene na najnižu moguću mjeru”


            čiviluka, tako sam okačio svoj mantil   tako duboko zasiječe pod kožu. Tu nije   nepovoljni mjeseci. Pored toga, redovno
          preko njegovog. Sutradan, kada smo došli   samo riječ o pukom zarađivanju hljeba   su dolazile mušterije iz domaćinstava, vla-
          na posao, majstor je donio čiviluk i uku-  već o povezanosti s tradicijom, s onim što   snici frizerskih salona i brijačnica, mesari,
          cao ga desetak centimetara ispod svog.”  čovjek u najdubljoj suštini i jeste. Ovdje   lovci i ribari sa svojim čakijama. Doduše,
            U tom potezu majstora Tufe krilo se   se nisu oštrili samo noževi već i najtvrđi   dolaze i danas, ali u znatno manjem bro-
          sve ono za šta bi trebalo potrošiti rijeku   moralni principi.       ju. Ni širok krug stalnih mušterija, među
          riječi i buljuk sati, a da se opet ne uspije                         kojima neki potegnu čak iz Ulcinja, nije
          potpuno razjasniti. U tih desetak centime-  SUROVO MODERNO DOBA      dovoljan da se nadomjesti prostor u ko-
          tara između čiviluka stala je sva povijest   Ali, povratak u prezent razočaravaju-  jem su zavladali jeftini i nekvalitetni alati.
          sarajevskih esnafa i njihovih raskošnih   ći je i porazan. Nemilosrdni brus moder-  Iako se često može čuti kako vlasti po-
          teferidža kada su ceremonijalno šegrti do-  nog doba, grub do bezobrazluka, kruni sve   duzimaju mjere da se održe čuvari starih
          bijali statuse kalfe, a ovi nazive majstora.   pred sobom. Zatrpani jeftinim alatkama   zanata, situacija na terenu sasvim je dru-
          Tada je svaki mladi čovjek želio postati dio   masovne proizvodnje, učeni po principu   gačija. Beneficije koje uživaju sastoje se u
          velike baščaršijske porodice koja je živjela   “upotrijebi i baci”, mi sve škrtije u stva-  nižem, paušalnom porezu, sniženoj kiriji
          u okviru svojih nepisanih pravila stvara-  rima kojima se služimo ostavljamo zapis   za radnju i poticaju koji nije konstantan.
          nih stoljetnim iskustvom i oslanjanih na   naše vlastitosti. Sve je manje onih kojima   “Donedavno je kantonalni poticaj pre-
          poseban moral. U tom procesu, koji je tra-  treba usluga vrhunskog oštrača.  lazio i 1.000, a sada je tek 300 do 500 KM.
          jao godinama, a majstor Tufo ga simbolički   “Zadnjih godina posao je drastično   Obično se na godišnji konkurs prijavi više
          predstavio u prostoru između majstorovog   opao”, kazuje Nedim. “Do sada sam i us-  od 300 majstora, a oko 120 ih prođe. Za-
          i šegrtovog čiviluka, mladić nije postajao   pijevao da se nekako održim, ali u zadnje   dnje dvije godine nisam prošao, jer se od
          samo izvrstan majstor nego i drugačiji čo-  vrijeme sve češće razmišljam da se osta-  nas zahtijeva da priložimo projekte razvo-
          vjek, sa svim kvalitetima i principima koje   vim ovog posla. Tolika je poplava jeftinih   ja našeg zanata, što je iz moje perspektive
          je od njega tražilo baščaršijsko bratstvo po   nekvalitetnih alata da se gotovo ne isplati   nemoguće uraditi. Postoji i federalni po-
          zanatu. Upravo tu čuči i odgovor na Nedi-  oštriti ih, mada su, kao što vidite, cijene   ticaj, ali ga nikad nisam dobio”, priča Ne-
          movo pitanje zašto je majstor izabrao baš   spuštene na najnižu moguću mjeru.”  dim, svjestan da njegov zanat umire i da
          njega da mu prenese sve tajne svog zana-  Sa sjetom nastavlja priču o ne tako dav-  neće imati na koga prenijeti svoju vještinu.
          ta: mora da je vidio u njemu dobru japiju,   nim vremenima kada je ovaj zanat imao   Kada se na Baščaršiji ugasi jedan za-
          kako bi se to reklo, materijal iz kojeg se   živa razdoblja u toku godine. Pred proljeće   nat, kao što je to bilo nedavno s odlaskom
          može isklesati vrhunski majstor i čovjek.  bila je prava navala s vrtlarskim makaza-  jorgandžije preko puta, onda to ne znači
            Sve ovo izbija između riječi punih za-  ma koje je trebalo pripremiti za obreziva-  da smo ostali samo bez još jedne vještine
          hvalnosti i poštovanja kojima nam Nedim   nje voćnjaka ili cvjetnjaka. Isto tako, pred   usavršavane stoljećima, već da je pukao još
          priča o svom majstoru Tufi, kroz čiji duh,   Kurban-bajram nahrtale su mušterije s no-  jedan konopac koji nas je vezivao s tradici-
          ostao negdje u ovom dućanu, prolazi ne-  ževima da se ostajalo do kasno u noć kako   jom. Niko nije izbrojao te konope niti iko
          vidljiva nit što prodire duboko u stoljet-  bi svi bili zadovoljni. Vrijeme posjeka, kao   zna koliko ih je još ostalo. Ali dok napušta
          nu tradiciju bilo kojeg baščaršijskog za-  i ono pred božićne praznike i Novu godi-  Ćulhan, čovjek duboko u sebi osjeća i zna
          nata. I tek nam je sad jasno zašto čovjek   nu, donosilo je još jedan val. Zahvaljuju-  da je oštrač Nedim zasigurno jedan od tih
          ovaj posao mora zavoljeti i zašto mu se   ći ovim talasima, mogli su se prebroditi   konopaca.      n



         52  24/3/2016 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57