Page 57 - STAV 55 24.03.2016.

iskreno prihvatili “svjetiljku Božije Upu-
te”; na drugu grupu koja ipak “ostade u
propasti bezvjerstva”; i na “kolebajuću
grupu” u čijem je “nestaloženom vjero-
vanju ostalo kolebanje i sumnja, pa niti
su tačno primili islamske propise niti su
bili otvoreni kršćani”. Nestaloženo vje-
rovanje izazivalo je podsmijeh pravih
Turaka; nestaložene muslimane nazivali
su Turci Poturima, neznalicama, neote-
sancima i dvovjernicima. Razumije se,
poseban podsmijeh izazivali su njihovi
nevješto isklesani nišani razvijeni iz bo-
sanskog stećka, sa svojim kuglama, gru-
bim turbanima, predimenzioniranim vra-
tovima, epitafima na bosančici, ljudskim
i životinjskim figurama itd.

RIJEČ “(H)ERCEG-BEG” PRAVI JE BISER
Nišane Isa-bega Ishakovića klesali su
zasigurno bosanski klesari. Arheološko-ti-
pološke odlike Isa-begovih nišana nesum- Bosanska historija ne bi bila bosanska ako se u njoj sve što
njivo ukazuju na to da je Isa-beg domaći je od krucijalnog značaja ne bi dovodilo u sumnju. Premda
čovjek i da nije Turčin. Naime, ne može i sâm Isa-beg u jednom dubrovačkom izvoru, nastalom oko
se vjerovati da tako značajna ličnost kao
što je sandžak-beg, ukoliko je porijeklom 1454. godine i napisanom na posve razgovijetnoj bosančici,
Turčin, nad svojim grobom dobije “he- hercega Stjepana Vukčića Kosaču eksplicitno naziva svojim
retičke” bosanske nišane. Posebno se ne bratom, a vojvodu Petra sinovcem, čime nedvojbeno otkriva
može vjerovati to da Osmanlije svom vi-
soko pozicioniranom sunarodniku nisu svoje bosansko porijeklo, nekim historičarima ni taj dokaz nije
mogle priuštiti turske klesare, da mu is- dovoljan – da je Isa-beg Ishaković domaći čovjek
klešu vjerodostojne osmanske nišane, da
je za tim bilo potrebe te da su izradu ni- Stjepana Vukčića Kosače općepoznato je izvorima i leksici bosanskog jezika nigdje
šana prepustili domaćim nevještim kle- da su nosili titulu hercega, a sarajevsko nema. Riječ je jedinstvena kao što je i Isa-
sarima. A u podizanju nišanâ iznad groba narodno predanje pokazuje da je istu ti- -beg jedinstven po svom bosanskom po-
muslimana nema žurbe. U pravilu, nišani tulu svojevremeno nosio i njegov brat Isa- rijeklu i po jedinstvenoj tituli bosanskog
se podižu tek kad se zemlja iznad kabura beg, što ne iznenađuje. U jednom dubro- sandžak-bega, koju je stekao u Osman-
slegne. Da je Isa-beg Ishaković bio etnič- vačkom izvoru i Sandalj Hranić Kosača skom carstvu. U bosanskoj etnologiji,
ki Turčin, Osmanlije su imale dovoljno (1370 –1435) naziva se hercegom. etimologiji i leksici riječ, “(h)erceg-beg”
vremena da svoju memorijalnu obavezu Da je Isa-beg Turčin, titula “herceg” je pravi biser, upravo kao i Isa-beg Isha-
prema svom sunarodniku ispune u skladu ne bi moglo doći uz titulu “beg”, zato što ković, najsvjetliji historijski biser bosan-
sa svojom memorijalnom tradicijom i da je titula “herceg” kršćanska, a “beg” tur- skohercegovačkog glavnog grada u kojem
mu podignu osmanske nišane. ska. Da je Isa-beg etnički Turčin, kršćan- je podigao tekiju, džamiju, hamam, mu-
Pored arheoloških fakata, koji pokazu- ska riječ u složenici “(h)erceg-beg” bila bi safirhanu, ćupriju preko Miljacke, han
ju da je Isa-beg Ishaković domaći čovjek nedopustiva poruga turskom sandžak-be- Kolobaru, bezistan i više dućana.
i da nije Turčin, na istovjetan zaključak gu, turskom jeziku i turskoj upravnoj Zijaret je riječ arapskog porijekla u
upućuje još jedno sarajevsko narodno pre- nomenklaturi. Ali, u odnosu na Isa-bega značenju posjeta, obilazak, pohod, u slože-
danje. Odnosi se na Isa-begove mline, koje Ishakovića bilingvalna složenica je posve nici zijareti-kabur posjeta grobu (mezaru).
je podigao pored današnje Šeher-Ćehaji- moguća, stoga što je porijeklo Isa-bega Tu nekad frekventnu riječ, punu memori-
ne ćuprije. Kako je u Glasniku zemaljskog kršćansko-bosansko. jalne sjete, Bošnjaci su skoro u potpunosti
muzeja iz 1889. godine zabilježio Mustafa U bosanskoj historiografiji, poslije zatomili, za razliku od njihovih predaka
Hilmi: “Oni su se mlini u narodu zvali historičara Vladimira Ćorovića, koji je po koji su na svojim putovanjima obavezno
‘erce-begovi mlini’, što je znak da je na- vokaciji bio lingvist, etimologija i onoma- zijaretili grobove svojih značajnijih su-
rod svoga starješinu onda zvao ‘erce-be- stika takoreći su nepoznate znanosti. Stoga, narodnika i historijskih ličnosti. Najveći
gom ili ‘ercegom.” Hilmijevi su navo- većini bosanskohercegovačkih historiča- broj građana Sarajeva, o učenicima i stu-
di dragocjeni. Da je Isa-beg porijeklom ra nije poznato da riječ, ukoliko joj se na dentima da i ne govorimo, ne zna za grob
Turčin, kao turski sandžak-beg on se ne pravilan način utvrdi nastanak i porijeklo, osnivača svoga grada. Došlo je vrijeme da
bi mogao zvati (h)erce-begom ili (h)er- ima karakter prvorazrednog historijskog se stvari promijene. Iznad mezara Isa-bega
cegom, stoga što riječ herceg nije turska izvora. Riječ (složenica) “(h)erceg-beg” nužno je podići uzdignutu galeriju, po-
već je njemačka, a u bosanski jezik došla upravo je ta riječ, posebno zato što je ute- put galerije u arheološkom parku na At
je posredništvom, preko mađarskog her- meljena u bosansku etnologiju i historijsko Mejdanu, s osloncem na južni zid Careve
ceg “dux”, “vojvoda”. Očito, titula herce- narodnosno predanje koje su s koljena na džamije i s ulazom iz sporedne ulice. Na
ga Isa-bega u kontaminaciji je s titulom koljeno prenosile hiljade ljudi. taj će se način mezar učiniti dostupnim
njegovog poznatog brata hercega Stjepa- Osim u predanju o Isa-begovim mli- ne samo za Bosance i Hercegovce već i
na Vukčića Kosače. Za potomke hercega nima, riječi “(h)erceg-beg” u historijskim brojne turiste. n

STAV 24/3/2016 57