Page 60 - STAV 55 24.03.2016.
P. 60

DRUŠTVO



          – vilinski. Oni imaju zelenu boju, u peći-
          nama su i u saglasnosti s prirodom.” U to
          vrijeme, čovjek je bio priroda. Oni su bili
          dio tog kosmičkog stanja u kojem se zvi-
          jezde i Sunce pojavljuju u određeno vrije-
          me – to su bila čudesa. Etnolozi smatraju
          da je Alija Ðerzelez epski i mitski proto-
          tip šamanskog vjerovanja o junaku Hizi-
          ru, koji ubija Zmaja i oslobađa Prirodu od
          zlih sila i duhova (smjena zime proljećem
          – promjene u Prirodi).

          MIT, HISTORIJA I PARODIJA
            Specifičnost bošnjačkog junaka
          Ðerzeleza jeste i u tome što ga je neko-
          licina autora u posljednjim dvjema de-
          cenijama identificirala kao Gürza Ilyasa,
          koji je djelovao u 15. stoljeću. Prema pi-
          sanju poznavalaca usmene književnosti
          Ðenane Buturović, Muniba Maglajlića i
          Rašida Durića, pojavljuje se s dolaskom
          Osmanlija. U Sarajevu mu se pripisuje
          posjedovanje dviju kuća, od čega je jedna
          u mahali Sagadžije stavljena pod zaštitu
          države i rekonstruirana. Čak i u zvaničnoj
          Odluci Komisije za očuvanje nacionalnih
          spomenika Bosne i Hercegovine iz 2005.
          godine, navodi se da se ona pripisuje Ali-
          ji Ðerzelezu, iako je kuća sagrađena prije
          dvjesto godina, a sam Gürz Ilyas živio je
          dosta prije toga.
            “Ðerzelez je jedini epski junak koji je
          prakticirajući vjernik. Veliku snagu i kri-
          latog konja dobio je od vile, neprijatelj ga
          može pogubiti samo dok je u namazu. Nje-
          govo je tijelo u turbetu koje vjernici hodo-
          časte, spava u pećini i čeka armagedonsku
          bitku. Dakle, Ðerzelez je najsloženija figu-                                            Platno Alija Ðerzelez
          ra bošnjačke usmene epike, isto onako kao
          što je Tale Ličanin njezin najkrajnji izda-  i kod Marjanovića su ostale dvije-tri pje-  nomenklaturu između legende i mitolo-
          nak – praunuče bošnjačke usmene epike   sme neobjavljene u građi koja je ostala.”   gije. Mnoge mitske i mitološke ličnosti,
          kakvo doživljavaju samo najzreliji epski   Kunić je, proučavajući zbirku američkog   koje su se pretvarale u legende (on i da-
          svjetovi”, kaže profesor bošnjačke usme-  naučnika Milmana Parryja s Harvarda, na-  nas jaše i u proteklom ratu pretvarao se u
          ne književnosti na Filozofskom fakultetu   išao na neke pjesme koje Ðerzeleza donose   mit), stigle su nam s Orijenta, preko indij-
          u Sarajevu Sead Šemsović. Pojasnio je da   u jednom potpuno drugačijem kontekstu.   skog i perzijskog kruga. “Po svemu sudeći,
          je od pet najznačajnijih bošnjačkih epskih   Naveo je pjesmu koju je ispjevao Halil Baj-  Ðerzelez i Ðorđe, koji ubija aždahu, jesu
          junaka (Alija Ðerzelez, Mustajbeg Lički,   gorić iz Stoca, a zabilježena je 1935. godine.   likovi koji se pojavljuju iz tog kruga. Jer
          Mujo Hrnjica, Halil Hrnjica i Tale Liča-  U njoj je mitski junak spušten na zemlju i   dolazak mongolskih vojski i konja poma-
          nin), prema njegovom mišljenju, Ðerzelez   doveden u krajiško okruženje među druge   lo se mitološki posmatra – kao da su oni
          najznačajniji. Šemsović i Ibraković sma-  krajiške junake. Prema navedenoj pjesmi,   na krilatim konjima došli ovdje”, kazao
          traju zanimljivim da je jedini epski ju-  usamljenik, mitski junak Ðerzelez, jedno   je Šemsović.
          nak s kojim se Ðerzelez susreće u nekoj   jutro kada se probudio, osjetio je samoću   Kada je narodni umjetnik “završio” s
          pjesmi Marko Kraljević. Pritom, između   i da više nije ono vrijeme u kojem je mo-  Ðerzelezom, postao je predmetom intere-
          njih ne dolazi ni do kakve borbe već se oni   gao i bio mitski junak. Nešto ga iznutra   sa pojedinih autora moderne književnosti.
          pobratimljuju.                    tjera da dođe do Drine (a ona je toponim   Prvo je 1920. godine o njemu pisao nobelo-
            Mirsad Kunić, profesor usmene knji-  do kojeg on uvijek kao mitski junak dolazi   vac Ivo Andrić u priči Put Alije Ðerzeleza.
          ževnosti na Tuzlanskom univerzitetu,   i preleti je), gdje on u toj pjesmi traži naj-  Potom je o Ðerzelezu pisao i Derviš Sušić
          za Ðerzeleza kaže: “On je mitski junak.   plići gaz jer je Drina voda nadošla. To je   u drami Teferič 1963. godine, koju je proš-
          Znači potpuni individualac. On nema ni   jedan trenutak demitologizacije. Kada je u   le godine ponovno inscenirao režiser Aleš
          prijatelje, ni porodicu. Okruženje mit-  toj pjesmi pregazi Drinu, on sjeda na jedan   Kurt. “Što se Teferiča tiče, indikativna je
          skih junaka potpuno je prazno, za razli-  kamen (što je još jedan ironijski trenutak),   naznaka autora da se pojavljuje Ðerzelez
          ku od ovih drugih. To je zaključak koji se   izuva čarape i cijedi ih. Onda put nastav-  baš onakav kao iz Andrićeve pripovijetke.
          nameće iz malog broja pjesama koji je bio   lja preko Šumadije i Posavine do Krajine.   To znači da je Ðerzelez ostario, u muškom
          dostupan na jugoslavenskim prostorima.   U suštini, većina stručnjaka suglasna su   klimaksu, vođen opsesijama više nego
          Kod Koste Hörmanna imaju dvije pjesme   da Alija Ðerzelez spada u jednu prelaznu   racijom. U našoj verziji Teferiča to je sve



         60  24/3/2016 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65