Page 52 - BROJ 58 14.04.2016.
P. 52

STAJALIŠTA



                                             UOČI PETKA
                                             Homo ludens u džamijskom gledalištu

                                            KADA VAZ






                                            POSTANE







                                            PERFORMANS







                                             Ozbiljni vaizi morat će od sada biti šoumeni ukoliko žele zadržati
                                             džematsku pozornost. Pored tradicionalnog retoričkog repertoara,
                           Piše:
                           Samedin KADIĆ     pored ajeta, hadisa, hikaja i iskri mudrosti, od sada se uključuju i
                                             ludističke egzibicije: grimase, plačevi, vicevi, stihovi, etimološka
                                             iskopavanja, čak i okultni prodori u historiju i geografiju

         I                                  čak i nakon dvaju temeljitih rušenja. Hafac   Uvea Tima?” postaje pitanje: “Zašto bih
            pored najiskrenije želje da stignemo
            na džumu u Rogaticu, više nije bilo
                                            nam je održao hutbu, samo neophodni
                                                                               slušao svog efendiju koji drži brutalno
                                            arapski dio, kratko od najkraćeg, suština
                                                                               dosadnu hutbu u trajanju od trideset pet
            nikakvog izgleda za to. Hare je, kao i
            obično, kasnio, boravak u arapskom
                                            ovako lijepo?”, pita se malo poslije Hus
                                                                               susjedni džemat i slušati kraću, a smi-
          svijetu poremetio mu je trajno osjećaj   od suštine. “Što mi nije u džamiji uvijek   minuta kada mogu kao gospodin otići u
          za vrijeme, Hus se premišljao hoće li ili   u rascvrkutanom i mirišljivom haremu   sleniju hutbu?” Pred demokratskim
          neće ići, pa smo ga čekali da izvaga izme-  zadivljen lijepom, produhovljenom, na-  principom individualne neovisnosti
          đu puta i džume kod lokalnog imama, a   dahnutom džumom. Hus, veliki čitalac i   padaju u vodu svi autoritativni zahtjevi
          Šlabe je sve vrlo loše iskalkulirao. Bilo je   ljubitelj i lijepe i ružne riječi, misli kako   za džematskom vjernošću. Ljudi mije-
          već 12:15 kad smo skrenuli prema Prači,   ima pravo užitak u tekstu prenijeti na   njaju vjere, a kamoli džemate, i to brzo i
          svjesni da u Rogaticu ni na buraku ne mo-  užitak u džematu. Ali džemat je mjesto   nestrpljivo kao automobile, supružnike,
          žemo stići. Nemam kad opisivati ljepotu   žrtve i trpnje, a ne razonode i užitka. Ili,   supermarkete i mjesta življenja. Postmo-
          Semiz Ali-pašine džamije, otiđite na lice   možda, više nije tako?   derni princip ludizma definira i sve će
          mjesta ili proguglajte. Mi se nismo imali   Naravno da više nije tako. Načela pri-  više definirati život vjerskih institucija
          kad diviti pošto je bilo pola jedan pa smo   jatnosti, individualizma i potrošnje koja   sve dok im u samo srce ne ubrizga dozu
          žurili da uhvatimo malo hutbe. Ali, rano   dominiraju našom narcističkom postmo-  konzumerističkog nihilizma dovoljnu
          moja, džamija bijaše zaključana. Kom-  dernom kulturom duboko su prodrla i   za trajnu hipnozu.
          šinica nam s prozora objašnjava kako u   u vjerski život. Postmodernistički homo   Ozbiljni vaizi morat će od sada biti
          Prači imaju dvije džamije, jednu džumu   ludens zakoračio je konačno i osvojio i   šoumeni ukoliko žele zadržati džematsku
          klanjaju u ovoj, jednu u onoj, sad ovu u   vjerske ustanove: od sada će i tamo, čak   pozornost. Pored tradicionalnog retorič-
          onoj. A u tu više nismo mogli stići. Tada   i tamo, biti uzbudljivo i prijatno, ili će   kog repertoara, pored ajeta, hadisa, hika-
          se Šlabetu, a kome bi drugom, upalila   to tamo biti zatvoreno i ugašeno. Igra,   ja i iskri mudrosti, od sada se uključuju
          lampica: “Što mi ne bismo sami klanjali   dokolica, razonoda, mir, koji je zapra-  i ludističke egzibicije: grimase, plačevi,
          ovdje džumu, imamo sve što nam treba:   vo ravnodušnost, lijepi prizori, zaborav   vicevi, stihovi, etimološka iskopavanja,
          džamiju, hodže i džematski kvorum! Što   na probleme, ukratko, sve osobine naše   čak i okultni prodori u historiju i geo-
          se patimo kad imamo svu opremu!” Šta   kulture koje su suštinski antireligijske   grafiju, te spektakularno razotkrivanje
          bi naš drug Bilija, imam u RS-u, dao za   preselile su se, možda još uvijek ne u pu-  enormnih bošnjačkih novotarija: dovišta,
          ovakav kvorum?!                   nom kapacitetu, ali i to će biti, i u naše   mubarek-noći, tespih. Publika mora uži-
            Pozvonismo kod komšinice i dobismo   džemate. Užitak u tekstu zaista postaje   vati, a da bi uživala, mora doživjeti šok i
          ključ. Kako uđosmo u džamiju, zapljusnu   užitak u džematu. Pitanje: “Zašto bih   iznenađenje, mora biti dirnuta govorni-
          nas val svježine i nekakvih svetosti i mira,   čitao dosadnog i preopširnog nobelov-  kovim replikama ustaljenim predodžba-
          stoljećima osvajanih, koji su ovdje ostali   ca kada mogu čitati kratkog a genijalnog   ma. Vaz postaje performans.



         52  14/4/2016 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57