Page 57 - BROJ 58 14.04.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Ne treba potcjenjivati sjećanja

PREPOZNAVANJE

ZAVIČAJA

Mnogi povratnici, kratkotrajni ili istinski, prognani ili ne, vide
stvari kojih više nema. To je bolno bogatstvo. I nezaobilazan
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ prilog spisku novih nasilja nad gradovima

straživanje svijeta počinje s dvori- Jedne noći koračao sam praznim gra- slika njegovih zatravljenih slikara. Jedan-
štem. Svaki zavičaj ima svoja pravi- dom. Iznenada je kroz neka vrata izjurio put sam, mnogo prije rata, vidio negdje
la. Svaka voda. Svaka gora. Možda čovjek i otvorena vrata pružila su njego- u bijelom svijetu (u starom berlinskom
Iotuda i ono Preko sedam gora, preko vu sjenu prema meni. Izgledao je izbe- kvartu) kuću iz svoga susjedstva. Bilo je
sedam voda... Preko sedam pravila. zumljeno i počeo mi odmah govoriti kao to začudno. Naizgled nevelika, ali monu-
Neki gradovi liče jedni na druge. da me oduvijek poznaje: mentalna, od cigle, s mnogo prozora. Kao
To ponekad zna biti doista fascinantno. - Zamisli, čovjek do mene izvukao je sa slika nekog od njemačkih ekspresio-
Nije u pitanju toliko moderno opona- vruću! Premiju! Uzeo je listić koji sam nista. Potpuno identična. Čak je i vrt bio
šanje i pokazivanje raznovrsnih lica i ja mogao uzeti! Ne znam zašto nisam! izgrađen i profiliran na isti način. Mislim
novca, nego običan život, onaj u kojem Čitav dan sjedim, a on samo što je ušao! da je i isto drveće posađeno. Nikad nisam
se mi usklađujemo s gradom i, još više, Mnogi povratnici, kratkotrajni ili prestao povremeno razmišljati o tom. Či-
grad s nama. Osobito se to pokazuje u istinski, prognani ili ne, vide stvari ko- nilo mi se logičnim da je u začetku svega
životu ljudi koji su nevoljko napustili jih više nema. To je bolno bogatstvo. I bila neka porodična priča.
svoja mjesta i našli se u nekim drugim, nezaobilazan prilog spisku novih nasilja Kuća iz moga susjedstva imala je vrlo
drukčijim, ali i – sličnim. U malom dan- nad gradovima. zanimljivu povijest. Nakon što je oduze-
skom gradu prognanici iz jednog mjesta Prije nekoliko godina putovali smo ta vlasnicima u Drugom svjetskom ratu,
u Bosni nazivaju dio tog grada Korzo, u Andaluziju. To je putovanje smišljeno u njoj je bila okrutna policijska uprava
sjećajući se svog Korza i svega onog što mnogo godina ranije, ali iz raznoraznih i morbidni istražni prostor. Poslije je tu
je uza nj vezano. razloga, koje ne treba posebno navoditi, živio zaslužni pobjednički oficir, a nakon
Mnogi u svojim novim mjestima po- nije se dogodilo. Sreli smo na ulici prija- njegove je smrti kuća postala dječiji vrtić.
mišljaju: “Možda sam odrastao ovdje?” ili teljicu koja tamo često boravi s mužem Sve do zemljotresa. Iako naizgled čitava i
“Zašto nisam ovdje odrastao?” Sličnosti i kćerkom, jer u jednom lijepom malom netaknuta, bila je napuštena. I urušavala
nisu u kućama i trgovima nego u nekom mjestu imaju kuću. se. Dok je nisu srušili. Tako je ostala samo
prepoznatljivom duhu koji nas dotiče i - Kakva je Sevilla? njena sestra u Berlinu, dobrog zdravlja,
koji nam se obraća. To su i nova lica one - Kao Sarajevo. Stalno pomišljam da koliko sam vidio prije desetak godina kad
latinske da je domovina tamo gdje je do- sam kod kuće. Prepoznajem ulice i kuće sam prošao pored nje.
bro – ubi bene, ibi patria. Neki se tome među kojima sam odrastala. Kad šetamo gradom u kojem živimo,
odmah prilagode, neki nikad. Nisam vjerovao. s nama šetaju sva mjesta koja smo vidjeli i
Ne treba potcjenjivati sjećanja Ali-pa- - A Granada? u kojima smo bili. Duhovi tih mjesta naša
šine džamije. Ni Vijećnice. Niti bilo koje - Isto. su nevidljiva aura. I tako je moguće vidjeti
stare česme s koje su ljudi pili i piju vodu. Naš fascinantni gotovo jednomjesečni kako Rinconete i Cortadillo (bez obzira
Mnoge priče koje se pamte ili ne priče boravak pokazao je koliko je bila u pra- na mjesto i vrijeme) odlučno gaze Ferha-
su o sreći. Međutim, Kairos je u današ- vu. I u Sevilli, i u Córdobi, i u Granadi, dijom smišljajući neki svoj novi pothvat.
njim pričama najčešće prodavač lutrije. našao sam svoj kutak kao u Sarajevu. I Cervantes bi bio sretan kad bi ih mogao
Kad je riječ o sreći, prisjećam se Camu- ponekad zastajkivao u bliskim ulicama. vidjeti i vjerovatno u svoje Uzorne novele
sa i jedne njegove bilješke o srećkama. Tamo gdje se naslućuje povijest običnog pridodao još jednu, onu koju smo toliko
On kaže da ljudi čiji se broj od izvuče- života u sjeni takozvanih velikih događa- puta vidjeli, ali je nismo čitavu sagledali.
ne lutrije razlikuje u samo jednoj broj- ja. Sevillanska dvorišta posebna su priča. Gradovi zaista liče jedni na dru-
ki smatraju da su bili jako blizu sreće. Jedino je more bilo drukčije. Anda- ge. Jedino je s nama ta priča ponešto
Nevjerovatno. I istinito. luzijsko lice mora pokazalo se kao lice drukčija. n

STAV 14/4/2016 57