Page 62 - BROJ 58 14.04.2016.

DRUŠTVO

Već iz auta vidjeli smo nišane koji su
se čistoćom na uređenoj travi bjelasali na
suncu. A čim uđosmo, ugledasmo dva po-
velika nišana koji su bili izdvojeni. Jedan je
bio s turbanom. Izdvajalo ih i to što su im
kamenovi potamnjeli, a to govori o vjeko-
vima što ostaše iza njih. Čim im priđosmo,
na onome uzglavnom nišanu s turbanom
vidjesmo natpise uklesane bosančicom, i
to na svim četirima stranama, što nas je
iznenadilo. Na jednoj je strani isklesan
mač, a na drugoj štap. U ovome nam od
pomoći također bi Mujezinovićeva knji-
ga. Ovo su nišani Hasana i brata njegovog
Ahmeta Radilovića, a potječu s kraja 15. ili
početkom 16. stoljeća. Prema Mujezino-
viću, na jednoj strani nišana piše: “Da je
bla(go)sov(e)n tko će projti! Proklet koji
će povaliti nišan!”
Već je prolazio dan kada smo se vrati-
li u Rogaticu. Htjeli smo se odmoriti na
jednom parkingu nedaleko od centra, ali
našem pogledu nije izmakla jedna uska
crkva koja se dizala uvis, baš kao ona dva
nišana u selu Šetići. I krenusmo do nje
ne bi li je fotografirali u njenoj visini. Ali
kada joj priđosmo, ugledasmo da je u nju
uzidan stećak i jedna nadgrobna ploča, ali
nismo htjeli fotografirati bez dozvole. U
nama je tinjalo pitanje otkud stećak uzi-
dan u crkvu. Dok smo ga sa zanimanjem
promatrali, iz crkve izađe žena koja je
održavala crkvu. Čim nas vidje, reče da je
ovo Crkva sv. Trojice i da će ona zovnu-
ti svećenika koji će nam pričati o Crkvi i
stećku u zidinama. Zakratko, dođe sve-
ćenik. Predstavi se kao Predrag Mastal.
Završio je bogosloviju u Foči, a rodom je
iz sela Vardište, općina Višegrad. U neko-
liko rečenica objasni nam da je ova crkva
završena 1886. godine, a majstori su ste-
ćak ugradili kako bi ga sačuvali, a ko će
ga sačuvati ako neće Božija kuća, dodaje
svećenik Mastal. Ostaje da znanstvenici
istraže više nego zanimljiv fenomen ste-
ćka uzidanog u pravoslavnu crkvu. Na
mobitelu je našao šta to piše na stećku,
pa nam je sve pročitao. Počinje ovako:
“Va ime oca i sina i svetoga duha. Se leži
dobri Bogdan dobroga Domše Ozrjeno-
vića (…).” Nakon čitanja, reče nam da u
svakom ratu u Bosni stradaju džamije i
crkve. Ako ih niko ne uništi, onda postaju
magacini u kojima se čuva ratna oprema,
municija i oružje. A šta može biti gore za
Božiju kuću od toga nego da postane ma-
gacin koji služi ratu, a ne onima koji bi
se molili Bogu.
Ovaj mali hod kroz historiju Bosne,
ali i opažanje svećenika Mastala, ostavio
nas je zapitane. Ako smo se uzidali jedni
u druge, uzduž i poprijeko naše Bosne,
ako imamo onih Dobrih i pod zemljom
i iznad nje, što se pravimo slijepi pored
zdravih očiju?! n

62 14/4/2016 STAV