Page 65 - BROJ 58 14.04.2016.

“U ovim oskudnim i
bijednim vremenima i mi
sami postajemo u sebi
oskudnijim i bjednijim.
Predugo se ovdje loše
živi i to je ostavilo traga.
Ne samo materijalno
loše nego loše u smislu
da smo izgubili svaki
osjećaj za pravdu i
drugog, za samu struku
kojom se bavimo, za
mjeru. Ne možete sami
sebi dodjeljivati nagrade
i pričati o dobrobiti
udruženja i očekivati da
vam ljudi vjeruju”

STAV: Evropsku nagradu za književnost
dobili ste za roman čija je tema majka,
potvrđujući da se još može valjano pi-
sati o vječnim i univerzalnim temama i
da one nikad ne mogu biti iscrpljene u
potpunosti. Za to djelo, međutim, ovdaš-
nji žiriji nisu našli da je vrijedno nagra-
da. Hoćemo li to objasniti provincijskim
pogledom na umjetnost ili možda nečim
još banalnijim?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Ne bih ge-
neralizovala. Nisu svi ovdašnji žiriji
ni kritičari bili tako nastrojeni prema
knjizi. Naprotiv, većina i kritičara i ne-
kih žirija u regionalnim okvirima bili
su vrlo afirmativni prema spomenutom
romanu, što se može vidjeti i iz njiho-
vih objavljenih kritičkih osvrta. Znači,
nije riječ o tome da mi ne znamo proči-
tati knjige i ocijeniti što valja, da su svi
ovdje neznalice. Više je riječ o malicio-
znosti pojedinih članova žirija nagrada
u Republici Srpskoj koji su bili instali-
rani da nagrade daju određenim autori-
ma. Bitno je da te godine imaju knjigu.
Onda imaju i nagradu.
Da li je to provincijalno? Jeste. A još više
je sitnointeresno i štetno po književnost.
Da li će neko profitirati od toga? Neće.
Ni oni sami, a kamoli zajednica u kojoj
živimo. Iz neke izmještene perspektive
tako zaista i djelujemo kao neznalice, jer
knjige koje ovdje dobiju nagradu teško da
će je igdje drugdje dobiti. I paradoksal-
no, one koje mimoiđu ovdašnje nagrade
imaju više šanse za neki makar regional-
ni uspjeh. Nisam usamljen slučaj. Tu je
već cijeli niz talentovanih mladih autora,
dobitnika različitih značajnih priznanja
mimo lokalne zajednice. Mnogi od njih

STAV 14/4/2016 65