Page 67 - BROJ 58 14.04.2016.

“Društvo oduvijek nastoji sebi kreirati društveno oni, kako bi nekog ubili, nekog prebili,
poželjnu umjetnost. Trebalo bi da sam umjetnik bude a nekog u najmanju ruku otjerali u neku
stvar svakih pet minuta, vidjet ćete da
svjestan ovog i da pokuša održati svoju poziciju što smo se sasvim poživotinjili i da je jedina
nezavisnijom. Da, i to je nešto mogućnije u nekim umjetnost koja je opstala upravo umjet-
sretnijim i uređenijim zemljama. U Bosni i Hercegovini nost rata i mržnje svih prema svima.
je sva ta priča pomalo smiješna” STAV: Prošle ste godine istupili iz Udru-
ženja književnika RS zbog, po sudu
mnogih, nedosljednog rada žirija pri iz-
perspektive da preturam po našoj zbilji, a Šta ovdje ima osim rata? Rat je postao boru knjige godine. To nije jedini slučaj
o evropskoj samo da nagađam. Što se tiče naše kolektivno i naše lično. Ko kod nas u kojem se oslikava oboljelost ovdaš-
društva, ono oduvijek nastoji sebi kre- ima prava i mogućnosti na privatan ži- nje književne scene. Dovoljno je sjeti-
irati društveno poželjnu umjetnost. To vot? Ko smije misliti mimo ratom za- ti se trakavice s tuzlanskom nagradom
nije novina. Trebalo bi da sam umjetnik datih obrazaca koje smo mirom debelo “Meša Selimović”, dramoleta oko Sa-
bude svjestan ovog i da pokuša održati utvrdili? Poslije ratne psihoze slijedi rajevskih dana poezije te niza manjih
svoju poziciju što nezavisnijom. Da, i to ili je već počela velika i otrežnjavajuća sukoba koji tu i tamo buknu između
je nešto mogućnije u nekim sretnijim i depresija. Možda to iznjedri i neku oz- etabliranih književnika. Koliko je u da-
uređenijim zemljama. U Bosni i Herce- biljniju umjetnost. Ko će znati?! Možda našnje vrijeme ozbiljnom piscu uopće
govini sva je ta priča pomalo smiješna. nas to potpuno odsustvo elana najzad sve potrebno esnafsko udruživanje?
Mi nismo dovoljno sazreli za umjetnost. porazi i natjera da se samosagledamo i STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Pisac je u toj
Mi još uvijek ratujemo svim sredstvima, odživotinjimo. Samo kada pogledate i ču- svojoj nesreći pisanja srećan zbog jed-
pa i tobožnjom umjetnošću. Ovdje je sve jete ljude oko sebe, njihove komentare, ne stvari. Treba mu samo papir i olov-
rat, jer je rat postao način svakodnevne njihovu spremnost da sve rješavaju po ka, ili u modernoj varijanti kompjuter.
komunikacije i plašim se da mimo te rat- kratkom postupku, ako pogledate kako I vrijeme. Ništa mu drugo ne treba ako
ne psihoze malo čega ima. Zato i ne čudi voze, kako besmisleno trube po cesti, ima nešto dara i dosta volje i živaca te
što pisci mahom pribjegavaju toj temi i kako reže jedni na druge dok čekaju red, želju da život posveti nečemu neizvje-
istu “izvoze” vani. kako ne podnose nikog ko ne misli kao snom, neopipljivom i sa slabom nadom
da će se nešto posebno ovajditi od toga.
Mislim da je Filip Rot autor izjave da
je prokleta porodica u kojoj se rodi pi-
sac. Ne znam da li bih se sasvim složila
s njim, ali uvijek sam osjećala tu am-
bivalentnost u vezi s pisanjem i nikad
nije bilo samo dar nego i prokletstvo. A
književni život – to nije i dar i proklet-
stvo, nego samo prokletstvo koje se kao
trakavica i nužno zlo vuče uz književ-
nost i nemoguće ga je zaobići. U nekim
srećnijim vremenima, ako uzmemo da
takva postoje, i spomenuta udruženja i
pisci i ljudi uopšte su nešto blagonaklo-
niji jedni prema drugima.
U ovim oskudnim i bijednim i mi sami
postajemo u sebi oskudnijim i bjednijim.
Predugo se ovdje loše živi i to je ostavi-
lo traga. Ne samo materijalno loše nego
loše u smislu da smo izgubili svaki osje-
ćaj za pravdu i drugog, za samu struku
kojom se bavimo, za mjeru. Ne možete
sami sebi dodjeljivati nagrade i pričati o
dobrobiti udruženja i očekivati da vam
ljudi vjeruju. Pa to je suludo. Mene uop-
šte ne zanimaju akteri toga, ne zanimaju
me pojedinci. To je, nažalost, opštedruš-
tvena pojava. Pisci su još benigni s tim
svojim sitnim nagradama, nisam ljuta
ni ozlojeđena zbog toga. Poenta je bilo
pokazati i dokazati da taj sistem rada i
vrednovanja nije u redu. Reagovala sam
jer mislim da svi treba da branimo svo-
ju struku od obesmišljavanja, a ovdje se
upravo to sprovodi u svim segmentima
života – obesmišljavanje i relativizacija
vrijednosti. n

STAV 14/4/2016 67