Page 53 - BROJ 58 14.04.2016.

Džematlija više neće moći ostavljati to, što je, priznat ćete, minimalno za tako Ljudi mijenjaju vjere, a
svoju potrošačku egzistenciju kod kuće, urnebesnu kombinaciju. Na čelima takvih
donosit će je sa sobom i u džamiju, neot- džemata jesu neoliberalni menadžerčići kamoli džemate, i to brzo i
klonjivo će srasti uz njegovo zbunjeno iz bosanskih sela koji su pročitali Ilmihal nestrpljivo kao automobile,
biće. Potrošač je taj koji će u konačni- i čuli dva-tri proselefijska vaza i sada će
ci izabrati određenu robu ili uslugu iz diktirati tempo džematskog života. Pored supružnike, supermarkete
bogate ponude. Njegova je vrijednost, živog hodže, oni će biti glavni. Isti je pro- i mjesta življenja.
stoga, neprocjenjiva. Duh demokratije ces na djelu i s tzv. hizmetovim džema- Postmoderni princip
i slobodnog tržišta preobrazit će insti- tima: malo ezoterije, malo biznisa, malo
tucionalno, da ne kažemo rastočiti, tra- razmjene usluga, ali u suštini, konzumenti ludizma definira i sve će
dicionalni džemat: zajedništvo će išče- odabiru spomenute džemate jer su im se više definirati život vjerskih
znuti u zbiru neovisnih individua koje najviše dopali na sakralnom tržištu. Nisu institucija sve dok im u
će do kraja insistirati na svojim ličnim dopustili da im se išta nametne, oni su ti
zamislima. Evo, neki džemati u Austriji koji su izabrali. To je ta postmoderna ne- samo srce ne ubrizga dozu
nisu pristali da im reisul-ulema postavlja bulozna religioznost, kojoj je dosadašnji konzumerističkog nihilizma
efendiju. A i što bi “kad oni daju pare”?! odnos Islamske zajednice, zatvorene za
Njihovi bi djedovi radije skočili pod voz velike transformacije i kritička pretresa- dovoljnu za trajnu hipnozu
nego izgovorili takvu bedastoću, ali oni, nja, samo išao na ruku.
djeca neoliberalizma, hoće za svoje pare Ibrahimova, a.s., vjera bila je spremna slojevitim dubinama ukusa. Vjera više
da postavljaju koga oni hoće. Hoće da zaklati sina, i zaklala bi ga, gluho i daleko nije žrtva, teškoća, napor, odricanje, već
potencijalnom imamu na razgovoru za bilo, da Bog nije poslao ovna u zamjenu. prijatnost i merak.
posao rade ono što su njihovi austrijski (Kierkegaard uzvikuje: “Lahko je razu- Eto, tako. Prije je Bošnjo kretao sati-
šefovi radili njima. Hoće da ih snimaju mjeti Hegela, hajd’ shvati Ibrahima!”) U ma ranije na džumu, konja je ponosito ja-
kamerom. Hoće da u imamu imaju Alexa svojoj predivnoj vjeri mi poslije mevluda hao kroz daleka sela da bi stigao do nekog
Fergusona, Brada Pitta, Jürgena Haber- u džamijama sa svojim pretilnim sinovi- ubogog kamenog mesdžida gdje je njihov
masa i Tarika Ramadana. Ali neće da mu ma krckamo zubima ispečenu Ismailo- stari hodža koji zna pet sura u dimu vune-
daju deset hiljada eura mjesečno za sve vu zamjenu, gubeći se u ljepoti safta, u nih čarapa autoritativno izlagao duboku
istinu vjere. Nije bilo potrebe za gestiku-
Evo, neki džemati u Austriji nisu pristali da im reisul-ulema lacijama i plačevima – riječi su još uvijek
čuvale arhetipsko dostojanstvo jezika u ko-
postavlja efendiju. A i što bi “kad oni daju pare”?! Njihovi jem se sam Bog objavljivao povijesti. Stari
bi djedovi radije skočili pod voz nego izgovorili takvu je hodža jednolično govorio, ali kao da je
bedastoću, ali oni, djeca neoliberalizma, hoće za svoje dahom klesao Božije zapovijedi u zraku. A
džematlije su ga slušale kao da vide kako
pare da postavljaju koga oni hoće. Hoće da potencijalnom ploče nastaju u trenutku nadahnuća. To je
imamu na razgovoru za posao rade ono što su njihovi bila vjera, to je bio prijegor! Mi, neovisno
udruženje lukavih i ciničnih postmoder-
austrijski šefovi radili njima. Hoće da ih snimaju kamerom nih potrošača, ironično dodajemo: “Malo
vjera, malo naivnost.” n

STAV 14/4/2016 53