Page 61 - STAV broj 192
P. 61
danas uče svoj maternji, bosanski jezik, živi
devetogodišnji Amer Ibrahimović, koji ne
liči na svoje vršnjake. Voli i on ponekad po-
igrati se na računaru i na mobitelu, ali mu
to trenutno nije previše zanimljivo. Kaže
da nije dijete da se igra s igračkama. Ima
psa tornjaka, nije opasan, neće ujesti. Tu
je i mačak Brko, ljenčari po čitave dane,
voli da jede i da se mazi. Tu su još i Maša,
Cicko, Sneki, Gumeni, Tiki, Žepljanka,
Gara i još dvoje kojima se Amer nije mogao
sjetiti imena. Četiri ovna i pet ovaca. Amer
ih je zimus kupio čim su se ojanjili, a sada
su to već poodrasle ovce. Brine se o njima,
hrani ih, prinosi im vodu, igra se s njima,
ipak, on im je dao ova zanimljiva imena.
Kaže da mu je cilj da proširi stado i da ima
više od 300 ovaca kako bi postao najveći
farmer u Pobuđu i okolini, a nakon toga,
ko zna, možda i najveći u cijeloj Bosni i
Hercegovini.
“Hoću da držim janjad i da budem
prvo najveći farmer u Pobuđu, a onda i u
cijeloj Bosni i Hercegovini. Ali oko njih
ima podosta posla. Mora im se stalno si-
pati friška voda, a onda se mora polagati
sijeno, trava, mora ih se pustiti i da pasu,
a mora ih se i šišati, meni se čini makar
jednom godišnje. Babo pokosi travu i onda
nakon nekoliko dana babo i ja dođemo i
prevrnemo je da se fino osuši. Onda sije-
no pokupimo, napravimo stožinu i nakon
nekoliko dana dovezemo i položimo. Babi
sve pomažem, i oko drva isto tako. Babo
debela siječe, a ja tanka kupim i nosim”,
prepričava Amer.
klikera, lopte, viktorije, glava, veselih go- okrnjenu na jednom kraju, ne baš pretjera- STIPENDIJA UMJESTO
lića, truhle kobile, janjine kupusa i slani- no oštru, ali je radila posao. Ja onom svom DJEČIJEG DODATKA
ne, sankanja, trokolica, ma svega”, dodaje ne bih smio dati ni noktaricu u ruke, a ka-
drugi. “Pa ova današnja djeca i omladina moli sjekiru, a četiri godine je stariji nego Ameru je sasvim jasno da je farmer-
ne znaju ništa ni da rade. Ja sam u ratu s što sam ja tad u ratu bio”, zaključuje treći, ski posao velika odgovornost i da tu ima
deset godina išao na vodu, cijepao drva, i tako ukrug. mnogo obaveza. Priča nam kako je sku-
kopao panjeve, drva nije bilo pa se mora- pio novac da kupi prvo malo stado. “Uvi-
lo kopati panjeve, imao sam svoju sjekiru Međutim, u Pobuđu u Istočnoj Bosni, jek kad mi ko da ili bajramluk ili šta sebi
blizu Nove Kasabe, u kojoj bošnjačka djeca onako da kupim, ja to stavim u kasu, neću
da trošim. Ne volim pare da trošim u bu-
dalaštine. Ne volim ni igračke plaho, ni-
sam više mali. Zato sam kupio sebi ovce
i kauč u svojoj sobi.”
Amerov otac Ibrahim prisjeća se kako
je zimus, u vrijeme kad su se ovce janji-
le, jedno jutro pio kahvu s hanumom.
“Kad eto ti njega iz sobe. Stavi pred nas
nekakve pare i kaže: ‘Babo i mama, znate
šta sam riješio?’ Mi se zgledasmo nako u
čudu: ‘Šta si riješio, drago dijete?’, upi-
tam ga. ‘Hoću da budem farmer ovaca i
STAV 8/11/2018 61
