Page 74 - STAV broj 427
P. 74

MLADI MUSLIMANI 1949. – 1983. – 2023.



                                            vodu, vode nije bilo u logoru nego je do-  preduzeću ‘Elektrocentar’ u Sarajevu. Tu
                                            vožena u cisternama na drvenim kolicima   sam ostao do ljeta iduće godine. Nije bilo
                                            i saljevana u betonske prstenove. Ujutro   direktnog pritiska, ali se uvijek osjećalo
                                            27. jula bio je led u tim cisternama, a mi   da neko prisluškuje, prati šta ste rekli,
                                            nijedan nismo imali čitavu košulju, niko   šta je ko rekao. Ja sam proveo taj period
                                            nije ima obuću. Kako se to preživjelo, ja   u magnovenju, niko od saradnika nije
                                            to ne znam. Počeli su gore poljoprivredni   vas prihvatao, ljudi su vas se plašili, niko
                                            radovi, onda nas otjeraju po Kupreškom   vas nije htio u društvu, niste imali ama
                                            polju da skupljamo sijeno, otjeraju nas   baš nikakvu razvojnu perspektivu, a svi
                                            ujutro, vrate nas navečer u osam. Ako je   mladi u to vrijeme bili su ili skojevci ili
                                            došao ručak, nešta se i pojelo, go i bos na   članovi partije.
                                            onom suncu, djeca, nevina, samo zato što   Odlučim da upišem fakultet i upišem
                                            su vjerovali u Boga.               građevinu. Ja sjedim za jednim stolom kao
                                               Osim gladi i zime, velika nevolja su   šuga, neće niko pored da sjedne, vi ste dr-
                                            nam bile uši, niste ih nikakvim načinom   žavni neprijatelj, klasni neprijatelj. Onda
                                            mogli iskorijeniti, niste imali šta pre-  su uslijedile razne peripetije u porodici,
                                            svući, niste se mogli okupati. Zamislite   osiromašenje, potreba da nešto doprine-
                                            čovjeka koji se deset mjeseci nije mogao   sete porodici, radim ponešto honorarno.
                                            okupati. Kada su radovi bili onemoguće-  Zatim su me strpali u vojsku i prekinuo
                                            ni zbog mrazeva i snijega, mi smo, jadni,   sam studij.
                                            goli i bosi, na jedvene jade kamionima   Kad sam završio vojsku, dvije klase na
                                            preko naslaga snijega prebačeni ponovo   fakultetu su bile prošle, sad bih trebao opet
          tog logora, koji je bio okružen žicom s   u Bugojno, odatle u Sarajevo u Buča Po-  ponovo, a hoću da se ženim...”, pričao je
          drvenim barakama unutra, rekao nam   tok, gdje je bio već pripremljen logor u   Ahmetašević svoju životnu priču obilježe-
          je: ‘Vidite li one zidine, ono ćete vi do-  koji je trebalo smjestiti zatvorenike koji   nu pripadnošću “Mladim muslimanima”.
          vesti do krova, kad budete na vrhu krova   će raditi na autoputu Sarajevo – Šabac,   U tom periodu, kako kaže, “Mladi
          da možete na njima okuisati’, a znate li   taj autoput je zakopan nabrzinu, kako je   muslimani” su i nakon izlaska iz zatvo-
          kad ćete izaći odvade, kada se provučete   rađeno u komunizmu, riješena su imo-  ra bili oslonjeni jedni na druge, niko nije
          kroz iglene uši; ako koji pokuša bježati   vinsko-pravna pitanja i počeo je rad na   htio s njima, a oni su jedan drugome bili
          odavde, neće nidokle stići; nastavite li s   trasi prema Rajlovcu, gdje su porušene   jedina potpora.
          vašim rušilačkim radom, zapamtit ćete   ogromne stambene i gospodarske povr-  Kada se oženio 1959. godine, uslijedi-
          dan kada ste se rodili.           šine, uništeni voćnjaci i poljoprivredno   le su godine teškog, napornog rada, nije
            Nikada niko u čitavom tom postup-  zemljište. A onda su radovi naglo presta-  bilo prostora ni vremena za bavljenje ne-
          ku nije spomenuo nijedan jedini element   li. Logor je raspušten. Ja sam dobio rje-  čim drugim.
          nekog terorizma, nikad nije nađen ni kod   šenje u kojem je pisalo da se oslobađam   “Kada je došlo do razbijanja komuni-
          koga nož, a kamoli pištolj. I danas ima no-  društveno korisnog rada i da mi je kazna   stičkog sistema, bilo mi je drago što sam
          vinara koji žele našu organizaciju ocrniti   oproštena. Dakle, bio sam sve skupa od   mogao svoja vjerska uvjerenja bez straha
          i predstaviti kao terorističku, to je ludost.   dana hapšenja pa do puštanja na slobodu   ispoljavati. Bio sam vrlo radostan kada je
            Na Kupresu smo ostali do novembra   11 mjeseci u zatvoru.          taj prokleti, neprirodni, pakleni sistem
          1949. godine. Da spomenem nekoliko ele-  Kada sam došao kući, našao sam po-  propao, ali već sam tada bio u godinama
          menata života u logoru. Gore se 27. jula   rodicu u razorenom stanju. Nad njom   kad nisam nalazio interes za politiku, a
          ujutro zaledio prostor na kojem smo držali   je bila izvršena neviđena pljačka, kon-  nisam nikada za to imao ni ambicija”,
                                            fiskovana je imovina koja je stoljećima   kaže Ahmetašević.
                                            stvarana poštenim radom; imetak je bio   Bez obzira na sve torture u zatvoru,
          “Kada je uhapšen vođa moje        jedan od najvećih u Bosni kada su u pi-  a i one poslije zatvora, Mustafa Ahmeta-
          grupe Fahrudin Isaković           tanju muslimanske porodice. Došao sam   šević nikada se nije odrekao ideje “Mla-
                                            kući u kojoj je bio problem i hljeb. Ali
                                                                               dih muslimana”, od svojih uvjerenja nije
          14. aprila 1949. godine, ja       još veći problem bio je odnos okoline   odstupio ni milimetar.
                                                                                  “Da vam kažem nešto, kad sam nekad
          sam već znao da se taj naš        prema porodici i meni. Nigdje nisam   u prvoj mladosti čitao jedno djelo o Mu-
                                            bio poželjan, ni u najužim krugovima
          lanac razbio. Kao neiskusan,      porodice jer su ljudi bili isprepadani   hamedu pejgamberu, ja sam plakao k’o
                                            hapšenjem koje je toliko bilo rašireno
                                                                               dijete, bio sam pun islama. Kako god ko
          pripremio sam jedno ćebe,         da se u Sarajevu govorilo – ko nije uhap-  hoće, neka ga naziva, ali ima samo jedan
          poluver, kapu i čekao             šen, nije čovjek.                  islam, onaj fundamentalistički, pravi.
                                               Treba reći da mi nije pravljena smet-
                                                                               Oni hoće tim izrazom fundamentalizam
          kada će doći druškani da          nja – bio sam uhapšen 20 dana prije ma-  da mu pripišu neku ružnu osobinu, a to
          me hapse. To su bili noćni        ture – da se ponovno uključim u mlađu   je nešto najljepše na svijetu. Nikad se ni
                                                                               trenutka nisam pokajao što sam mislio
                                            generaciju i dovršim maturu. Napravio
          sati, došli su džipom, sa         sam podvig i maturirao s vrlo dobrim   da mogu za islam nešto uraditi. Ali ima
          šmajserima, majka umalo           uspjehom, što mnogim redovnim đaci-  jedan momenat koji ne mogu oprostiti,
                                                                               da Islamska zajednica u jednom stoljeću
                                            ma nije pošlo za rukom. To je bio odraz
          da nije svisnula. Brata su        volje, snage i duha kojeg nikada nisu   dva puta ustaje protiv ‘Mladih muslima-
          pokupili sa mnom i pravac         mogli slomiti.                     na’ i donosi kojekakve rezolucije o zabra-
                                                                               ni njihovog rada”, završava Ahmetašević
                                               Završio sam u maju 1950. godine sred-
          Centralni zatvor.”                nju tehničku školu, te sam počeo raditi u   svoju ispovijest.     n


         74  12/5/2023 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76