Page 73 - STAV broj 427

ja sam već znao da se taj naš lanac raz-
bio. Kao neiskusan, pripremio sam jedno
ćebe, poluver, kapu i čekao kada će doći
druškani da me hapse. To su bili noćni
sati, došli su džipom, sa šmajserima, maj-
ka umalo da nije svisnula. Brata su poku-
pili sa mnom i pravac Centralni zatvor.
Brata su svu noć ispitivali i pustili su ga
uz obavezu da nadzire okolinu, a i mene
ako kad dođem. Ja sam prvih deset noći
proveo u Centralnom zatvoru, a tada sam
prebačen u Ćemalušu. Tu sam proveo tri
strahovita mjeseca, u neljudskim uslovi-
ma; i danas se naježim kad se toga sjetim.
Bili ste obezvlašćeni, bez ikakva osnova,
djeca koja nisu imala pojma ni o čemu,
naivni i nevini, djeca, gladna i bosa, žive-
ći na dvije-tri kašike čaja s kvadratićem
kukuruze kojom ste čovjeka mogli ubiti,
ušljivim dekama, poderani, u potkrovlju
Zubićevog zatvora u Ćemaluši. Kako se
to preživjelo, to niko ne zna. Nad glavom
nam je bio crijep, kad je hladno, onda se
sledi, a kad je sunce, onda se osjećate kao u
intelektualnoj eliti iz redova muslimana, i rodbine gladan legne. Okolina nije mogla pekari, to je bio užas, to ni danas ne mogu
oni su se ponašali, nahuškani od vlasto- ništa znati o nama ‘Mladim muslimanima’ opisati. Kada mi je jednom prijatelj po-
držaca, kao prema nečemu što nam nije jer je bila stroga konspiracija, stroga dis- zajmio knjigu od Karla Štajnera 20.000
potrebno, ne koristi ničemu, imamo mi krecija, ni najbliži, otac ni brat, nije mo- dana u Sibiru, kazao mi je da je to fanta-
svoje hodže i medrese, a znamo šta nam gao znati šta se radi. Međutim, kada smo zija, da to nije moguće. Ja sam mu rekao
je čelo te organizacije priredilo kada je mi pohapšeni i kada su komunisti obasuli – da si proveo tri mjeseca u UDBA-inom
reis lično s udbašima hapsio djecu”, kaže lažnim podacima javnost putem štampe zatvoru, pitao bih te je li moguće to što je
Ahmetašević. i radija kako je raskrinkana zločinačka nama UDBA radila.
Prije ulaska u mladomuslimanski organizacija bandita, terorista, tada je u Kada je konačno došao dan završet-
pokret nije znao da postoji ta organiza- narodnim slojevima, kao i uvijek, došlo ka ispitivanja, oni su napravili rješenja
cija ni kakvi su joj ciljevi i planovi, ali do nekakvog razlučivanja u stavovima. za stotine ‘Mladih muslimana’ koji nisu
je poticao iz porodice u kojoj se odgaja- Dok je stariji muslimanski svijet pošti- bili eksponenti u organizaciji, za njih su
lo u islamskom duhu, “u kojoj se željelo vao tu djecu, dotle su neki drugi, koji su napisana rješenja za jedan novi vid kazne,
očuvati islamijet na našim prostorima”. se dodvoravali komunistima, iskazivali koji nije kod nas ranije bio poznat – druš-
Stoga je objeručke prihvatio kada mu je zadovoljstvo što je jedna takva organi- tveno korisni rad kao administrativna ka-
ponuđeno članstvo i bio je, kaže, sretan zacija, jedno takvo zlo, otrov, uništena i zna. To je, kao, trebala biti privilegija, da
što je bio nasuprot amoralu koji je tada izbačena iz naroda zahvaljujući komuni- nam ta kazna, kao mladićima, u daljem
u društvu zavladao. stima koji su, kao, spasili društvo od te životu ne utječe na život, na napredova-
U proljeće 1949. godine počelo je ma- pošasti. Pošto smo bili djeca, imali smo nje. Međutim, ja nikad to rješenje nisam
sovno hapšenje dječaka, mladića koji su bili malo saznanja i iskustva, nismo znali šta ni vidio ni potpisao, niti sam znao na ko-
članovi organizacije “Mladi muslimani”. je politika i stranka, nismo imali uvida, liko sam osuđen, nikakav se sud tu nije
“Četiri dana prije mog hapšenja uhap- nismo imali utjecaj, s punim povjerenjem pojavio. Ispisano nam je neko rješenje da
šen je profesor Fahrudin Isaković. On mi oslanjali smo se na rukovodstvo i na tom se opametiš, da ne možeš praviti u državi
je bio posljednji vođa u grupi, prije njega planu nije bilo nikakvog sučeljavanja niti državu, da ne možeš nekakve preokrete
uhapšen su Osman Dobrača, Edhem Mu- protivljenja politici koja se vodi na nivou praviti”, prisjetio se Ahmetašević.
zaferija, Omer Užičanin i njegov brat Avdo, organizacije ‘Mladih muslimana’”, ispri- Uskoro će saznati šta je to zapravo
Sejo Nuhanović i još neki, ne mogu se sje- čao je Ahmetašević. “društveno korisni rad” i kakvi su uvje-
titi imena. Svi su dospjeli u logore preko ti života dok se ta vrsta kazne izdržava.
Centralnog zatvora, preko UDBA-inog ČEKAJUĆI HAPŠENJE “Bila je divna ramazanska noć 1949.
zatvora u Ćemaluši, bez presuda, bez su- Nakon što je izvršena provala u or- godine kada smo sa Željezničke stanice
đenja, na nekakve izmišljene administra- ganizaciju unutar Medrese u Sarajevu, u Sarajevu transportovani hajvanskim
tivne kazne društveno korisnim radom. za koju, prema Ahmetaševićevim rije- vagonima u Bugojno. U tom vozu smo
Mjeseci i godine kazni ocjenjivani su od čima, ogromnu zaslugu nosi “naš vajni noć prestajali jer nismo imali prostora ni
čibuka, nikad svoje rješenje nisam vidio reisul-ulema, neću ni ime da mu spome- da sjednemo, a ne da legnemo. Nabili su
ni potpisao, niti znam na koliko sam bio nem”, tada je uslijedilo lančano hapšenje nas jednog na drugoga ko sardine, jedan
osuđen tom administrativnom kaznom. djece iz škola, nešto s fakulteta i privrede. na drugom smo nuždu vršili. Iz Bugojna
Mi smo u organizaciji bili pozvani da Na hiljade “Mladih muslimana” našli su su nas kamionima transportovali na Ku-
kao djeca, poslije Drugog svjetskog rata, se u kazamatima UDBA-e širom Bosne i pres, trebalo je da se gradi poljoprivred-
kakvim dobrovoljnim prilozima, koliko Hercegovine, pa i drugdje u Jugoslaviji. no dobro s ovčarnicama i konjušnicama.
možemo, pomažemo komšiluku, rodbini, “Kada je uhapšen vođa moje grupe Fa- Zatekli smo tu objekte tek jednim dije-
da ne dopustimo da nam neko od komšija hrudin Isaković 14. aprila 1949. godine, lom izašle iz temelja, a neki komandant

STAV 12/5/2023 73