Page 68 - STAV broj 427

MLADI MUSLIMANI 1949. – 1983. – 2023.

„Pošto je na svu sreću bilo ljetno doba, izdržao sam nekako da pokušamo procijeniti da li oni zaista
spavanje na betonu jer sam ispod sebe stavljao jednu cipelu. znaju neke stvari. Kada bismo utvrdili da
znaju, to bismo potvrđivali. Vidjeli bismo
Čisto da ne ležim na hladnom. Tu provedem neko vrijeme, da nema smisla negirati. U Tuzlu kada smo
pa me opet zovnu na ispitivanje. Ako bih negirao, opet bi došli čekalo nas je isto. Uoči samog izvo-
đenja pred ‘lice pravde’ zove mene jedan
uslijedilo mučenje. Onda smo se sjetili toga da pokušamo mladi istražitelj kojeg prije nisam čuo niti
vidio i traži od mene neka priznanja koja
procijeniti da li oni zaista znaju neke stvari. Kada bismo ja odbijam dati. On onda zove Radeta,
utvrdili da znaju, to bismo potvrđivali. Vidjeli bismo da nema stražara, da me vodi u posebnu prostori-
ju, a to je bila jedna prostorija ispunjena
smisla negirati. U Tuzlu kada smo došli čekalo nas je isto. ćumurom. Tu su me držali nekoliko dana
tako da sam izlazio sav crn napolje. Jedi-
Istakao je i to da su se međusobno i zemljoposjednik. Ja sam bio šesti po no su me dan ili dva pred suđenje izveli
privatno pomagali. Tražili su jedni dru- optužnici, ali sam po izrečenoj presudi iz te sobe, dopustili mi da se okupam i da
gima stanove, osiguravali halal hranu, prebačen na peto mjesto i nas prvih pet mi moji donesu nešto odjeće.“
ali su u Zagrebu pratili i druge studen- je dobilo po 20 godina zatvora uz gubi- Činjenica da su njih osam izveli na
te muslimane tražeći među njima nove tak građanskih prava pet godina. Pošto suđenje bez da su se uopće poznavali ja-
članove. smo naslućivali šta će se desiti, pripre- sno govori da njima nije ni bilo važno
mali smo se za istragu onoliko koliko šta će reći. Tadašnje vlasti već su ima-
24. NA 25. MAJ 1949. GODINE smo znali. Najprije smo negirali da smo le gotove presude i prije nego što su ih
Sulejman Čamdžić uhapšen je u noći uopće u vezi s Mladim muslimanima, izveli iz ćelija.
s 24. na 25. maj, na rođendan Josipa Bro- što je rezultiralo mlaćenjem, premlaći- „Prije nas ovdje je provedeno suđenje
za Tita, 1949. godine u Zagrebu. Sutra- vanjem, verbalnom torturom i drugim i glavnoj grupi i znali smo da su četvo-
dan je prebačen u Sarajevo. vrstama mučenja“, samo je početak ono- rica osuđeni na smrt. Obilazi nas jedan
„Tada je provedena i jedna poprilično ga šta je proživio Sulejman Čamdžić s dan zatvorenik koji nas je brijao i govori
mučna istraga, kako su oni tada i radi- drugom muslimanskom omladinom. nam da se boji da bi i među nama mogli
li. Hvala Bogu, ja od te istrage nemam Kaže da su njega odvukli u „mrača- biti smrtnih kazni. Na sreću, toga nije
teških posljedica, ali ih je moglo biti. ru“, u jedan podrum bez ikakvog svje- bilo. Nas pet su osudili na po 20 godina
Svi mi smo tada bili jako mladi, pa smo tla i otvora, s golim betonom oko, iznad uz gubitak građanskih prava pet godina.
nekako lakše podnosili i torturu. Poslije i ispod njega, te jednom konzervom u Mi smo se žalili na izricanje presude, a
provedene istrage ovdje u Sarajevu, spro- koju bi dobijao od čorbine čorbe čorbu, žalbu je pisao moj advokat kojeg su mi
veden sam u Tuzlu i, pošto sam iz tog dok toaleta uopće nije ni imao. dodijelili po službenoj dužnosti. Vrhov-
kraja, oni su željeli da nam sude tamo. „Pošto je na svu sreću bilo ljetno doba, ni sud je nama naposljetku smanjio ka-
Skupili su nas osam iako te ljude nisam izdržao sam nekako spavanje na betonu zne, u pravomoćnoj presudi dobio sam
viđao na aktivnostima naše organizaci- jer sam ispod sebe stavljao jednu cipelu. 15 godina zatvora. Ovi ispred mene do-
je niti sam ih lično poznavao. Ipak, po- Čisto da ne ležim na hladnom. Tu prove- bili su, čini se, po 18. Najniža kazna u
što smo svi bili iz uglednih kuća, to je dem neko vrijeme, pa me opet zovnu na našoj grupi bila je osam godina i dobio
očigledno bio pokušaj ulivanja straha ispitivanje. Ako bih negirao, opet bi usli- ju je mladić koji je imao tek 18 godina, a
u nas. Moj otac je bio ugledni trgovac jedilo mučenje. Onda smo se sjetili toga to je bio Muhamed Jahić. Nakon pravo-
moćne presude nas su doveli u Zenicu,
gdje je počelo izdržavanje kazne. Mi smo
bili svjesni da u zatvoru moramo odradi-
ti radni dan, koji je u početku bio deset
sati, kasnije osam, a radili smo svašta. Ja
sam, naprimjer, bio građevinski radnik,
knjigovođa, a kasnije i električar. Uprkos
gomili obaveza, čim bi ugrabili slobodno
vrijeme, mi smo čitali za sebe“, riječi su
Sulejmana Čamdžića.
On se sjeća da je u to doba u Beogra-
du izlazio časopis „Međunarodna poli-
tika“ i to na našem jeziku, engleskom
i francuskom.
„Ja i još neki poručivali bi taj časo-
pis i dobijali bismo ga u kaznionu. I to
u sva tri izdanja. Tako da smo osim pra-
ćenja aktuelnih zbivanja učili i jezike.
Naručivali bismo i knjige na stranim
jezicima. I tako jedne prilike naručim
knjigu na engleskom jeziku, pošto sam
tada učio engleski jezik, a čuvari me po-
zovu da odem kod prosvjetnog referenta,
koji me je tražio. On je osoba koja sva-
ku knjigu koja ulazi redovnim putem

68 12/5/2023 STAV