Page 69 - STAV broj 427

odobri, potpiše i udari žig. Stjecajem
okolnosti ja sam tog čovjeka znao. Ži-
vjeli smo soba do sobe u Tuzli. Ja tako
ulazim u njegovu kancelariju, po obi-
čaju skidam kapu, i pozdravljam ga.
On mene pita mislim li ja da ćemo mi
zatvorenici postati ambasadori. Ja mu
odgovaram da ne mislim ništa. Rekao
mi je da ja često naručujem knjige i da
je još jedna stigla. Kada sam ga zamolio
da mi je da, on je rekao da neće. I ja na
njegovo odobrenje izađem. Ipak, on je
meni nju poslije redovnim putem po-
slao. Tako je i drugima radio. Dakle, uz
predan rad, trudili smo se ponešto i da
naučimo, čisto da to vrijeme u zatvoru
u potpunosti ne izgubimo. Ja sam u za-
tvoru izdržao punih devet i po godina.
Zanimljivo, upravo je to vrijeme kada
čovjek najviše može učiniti na sebi, na
svom obrazovanju. Ušao sam u zatvor s
nešto manje od 23 godine, a izašao blizu
33. godine“, tako je govorio. oficiru i pitam ga kako je moguće da na kraju završavam i kao uposlenik na
dobijam poziv za vojsku kada mi je on Fakultetu. Bitno je reći da sam sve vrije-
ŽIVOT NAKON ROBIJE rekao da me otpuštaju kako bih se na- me znao šta imam iza sebe i uvijek sam
Pri izlasku iz zatvora morao se pri- stavio školovati. On mi reče da sam pre- se tako i ponašao. Nisam imao direktnih
javiti, pored MUP-a, i u tzv. vojni od- više star i da me mora poslati u vojsku. podmetanja, ili nisam znao za njih ili ni-
sjek. Oficir mu tada reče da su ga pustili Međutim, ja u to vrijeme nisam znao sam htio za njih znati. Ja sam znao u ka-
samo kako bi završio studij. Međutim, da je vojna obaveza bila do 27. godine kvoj sam zemlji, u kakvoj sredini, znao
nije prošlo pola godine, stiže mu poziv života, a oni mene odlučuju s 33 slati u sam da neke stvari moram progutati, ali
na kućnu adresu da pođe u vojsku. vojsku. Stalno sam na umu imao misao i svojim radom, trudom i znanjem do-
„U novembru sam otpušten tako da šta imam iza sebe i u kakvom sistemu kazati da znam i mogu raditi ono za šta
sam praktično izgubio akademsku go- živim. Kada sam došao u Zagreb da na- sam se obrazovao“, napominje Čamdžić.
dinu. Čekam idući septembar kako bih stavim studij morao sam napisati mol- Zanimljivo je i to da je period od
nastavio školovanje. Vraćam se ja tom bu da me vrate. Ipak sam bio uhapšen 1973. do 1975. godine proveo u Iranu
na kraju šestog semestra. Meni odobre kao ekspert za ocjenu jednog velikog vi-
“Prije nas ovdje je provedeno da se upišem tek u treći semestar, a kao šenamjenskog projekta na području Ma-
habada, na sjeverozapadu zemlje. S ma-
obrazloženje navedu ‘značajne promje-
suđenje i glavnoj grupi i znali ne u nastavnom planu i programu’. Po- tičnim fakultetom je sklopio dogovor da
smo da su četvorica osuđeni stave mi uvjet da prije nastavka studi- mu daju dvije godine neplaćenog odsu-
stva s rada. Uvijek je isticao da nosi vrlo
ja položim najteži ispit na agronomiji,
na smrt. Obilazi nas jedan koji sam već odslušao, a ovi kojima se lijepe uspomene iz Irana, gdje je naučio
dan zatvorenik koji nas je priključujem tek ga trebaju odslušati. i dosta perzijskog jezika.
Ja nemam izbora, dođem preko ljeta
„Od 1949. do 1983. godine Mladi mu-
brijao i govori nam da se boji u Zagreb, učim ispit po sparini i prija- slimani su bili prepušteni sami sebi. Shva-
da bi i među nama mogli biti vim ga. Dođem ja na ispit u Zavod za tili smo da smo kao organizacija unište-
ni, devastirani. Kada su počela hapšenja
biokemiju, uđem u laboratoriju, dolazi
smrtnih kazni. Na sreću, toga jedan asistent i zove dvije kolegice koje 1983. godine ja sam samo očekivao dan
nije bilo. Nas pet su osudili su bile pred zgradom. Dolazi profesor iz kada će i nas početi hapsiti u Zagrebu. U
kabineta i mene izvodi pred tablu, dok
to vrijeme moja prva žena bila je izuzetno
na po 20 godina uz gubitak kolegicama govori da su izgubile rok jer bolesna i neki običaj je bio da joj dono-
građanskih prava pet godina. na ispit nisu došle na vrijeme. Daje mi sim novine kući. Ležala je ona i u jednom
zadatak, a ja ga brzo rješavam. On od-
izdanju novina na posljednjoj stranici
Mi smo se žalili na izricanje mahuje rukom, okreće se i vraća u svoj ugledala imena uhapšenih. Ona je sve te
ljude znala, kao i ja. Kada sam se naglas
kabinet. Ja krećem za njim. On mi govori
presude, a žalbu je pisao moj da sjednem i pita me šta sam mislio kada pitao šta će biti sa mnom, ona bi govorila
advokat kojeg su mi dodijelili sam krenuo na ispit. Ja sam mu rekao da neće biti ništa. Ona je umrla 1. maja i
da sam se nadao da uz malo sreće mogu
ja sam, kada je došlo ljeto, pokupio naše
po službenoj dužnosti. položiti ispit. Tada mi reče da mi uopće dvoje djece i s njima otišao u Podgoru i
Vrhovni sud je nama nije trebala sreća i upisuje mi najvišu stalno sam očekivao kada će neko doći po
ocjenu. I takav mi je bio cjelokupni na-
mene iako više organizacijski nisam bio
naposljetku smanjio kazne, u stavak studija. Kroz njega sam proletio, uključen u rad Mladih muslimana. Mada
pravomoćnoj presudi dobio u isto vrijeme apsolvirao i diplomirao. sam znao da će oni montirati aferu ako
već žele... Na kraju, rahmetli žena je bila
Čim sam završio studij, moram priznati,
sam 15 godina zatvora. nudili su mi niz asistentskih pozicija, a upravu, nisu došli po mene.“ n

STAV 12/5/2023 69