Page 65 - STAV broj 427
P. 65

mogao je biti svako ko drži do svoje vjere.                          je kompletan na rukama. Kada su meni
          Još tokom Drugog svjetskog rata načuo                                to radili, ja se samo sjećam trenutka kada
          sam do postoji neka muslimanska organi-                              su me podigli. Probudio sam se na podu u
          zacija, ali ništa više od toga. Nakon 1945.                          vlastitoj povraćotini. Od tada me više nisu
          godine ‘Mladi muslimani’ bili su ilegalni                            maltretirali. Ta zavidovićka UDBA vjero-
          i to mi je jasno rekao i Asim Čamdžić, ali                           vatno je mislila da sam ja neki čimbenik
          su mi idejno i po senzibilitetu bili bliski ti                       čim sam iz Sarajeva. Jedan od isljednika
          ljudi da mi je čak i ilegalno djelovanje bilo                        bio je i Smajo Mandžuka, poznati sadista”,
          nebitno. Vidjeli su i oni da ja tu pripadam,                         otkrio je Lazović.
          zbog čega sam bio sretan. Kada bih dolazio                              Dok je ležao u Centralnom zatvoru, tj.
          u Sarajevo nisam učestvovao u službenim                              dok se vodila istraga, s njim su zatvorili i
          aktivnostima, niti sam dolazio na formal-                            jednog čovjeka iz Visokog koji je u ćeliju
          ne sastanke, moje prisustvo bilo je obilje-                          uspio unijeti pustećiju.
          ženo samo time što sam znao šta se dešava                               “U toj maloj prostoriji bilo nas je zatvo-
          u toj organizaciji i što smo ponekad sijeli-                         reno čak dvadesetak, skupa smo bili zatvo-
          li”, objašnjava.                                                     reni s četnicima. I pošto je bilo hladno, on i
            Ističe da mu je ostalo u sjećanju to da što                        ja smo dijelili pustećiju navečer kada bismo
          je Fahrudin Isaković govorio o vjeri, mora-                          legli spavati. Kada je došao, u jednoj maloj
          lu, etici, općeljudskim kvalitetima, i to je,                        posudici ukućani su mu spremili komadić
          kaže, sigurno bilo u prvom planu “Mladim                             kadaifa. I on je to parče kadaifa podijelio
          muslimanima”. To je bila osnova svega.                               na nas dvadeset. Zaista je golem insan bio.
            “Ideja mladomuslimanskog pokreta   sam kaznu od 27 mjeseci društveno ko-  Njega su nakon desetak dana i pustili. Dok
          bila je obnova islama na ovim prostorima,   risnog rada.             se istraga vodila protiv mene, bitno je reći
          našeg načina života i prakticiranja vjere,   S posla su me odveli u UDBA-u u Zavi-  da nisam nikako komunicirao s porodicom.
          ali ne na neki grubi, radikalni način. Na   dovićima, gdje sam ostao nekoliko dana, a   S ocem sam ostvario kontakt tek kada sam
          našim sijelima znalo se i zapjevati i zasvi-  onda su me proslijedili u Centralni zatvor u   prebačen na Kupres u jedan, može se tako
          rati, išli bismo i na izlete. Mladi musli-  Sarajevu. Maltretirali su me dok sam bio u   reći, zatvor otvorenog tipa, gdje sam sku-
          mani bili su tu da ukažu našem svijetu na   Zavidovićima, ali i u Sarajevu, u Ćemaluši,   pa s ostalim zatvorenicima pravio ovčar-
          pogubnosti komunističkog pomodarstva,   gdje su me prebacili iz Centralnog zatvora.   nik. Sistem je angažirao domicilne seljake
          poziv da nekako razdvoje pravi od krivog   Bio sam zatvoren i u Travniku u zloglasnu   da nas čuvaju, ali, ruku na srce, fini su to
          puta. Dolazak komunista svakako je svo-  crnu kuću, gdje je hrana bila katastrofalna.   ljudi bili. Tu smo znali guliti i goveda koja
          jim zabranama uveliko doveo do toga da se   Malo zamućene kukuruze i čorba od kise-  bi ti seljaci zaklali. Otac je nekako saznao
          vjernički narod probudi. Zakoni o skida-  log kupusa, to nam je bio ručak. Ponekad   gdje sam pa je skupa s članovima porodice
          nju mahrama, zatvaranje vjerskih objeka-  i jedini dnevni obrok. Jutarnja higijena tu   ostalih zatvorenika iz Sarajeva došao da me
          ta, postavljanje podobnih imama... sve je   je bila nemoguća. Kasnije su me ‘vozali’ i   posjeti. Iako su i posjete tada bile, pogotovo
          to muslimanski svijet vidio. Evo, bio sam   po Kupresu”, priča nam.  nama, izrazito nepreporučljive, on je tada
          1946. godine na radnoj akciji izgradnje   Kaže da je svugdje osim na Kupresu   došao i donio mi 5.000 dinara”, prepričao
          pruge Brčko-Banovići, ali i na izgradnji   bilo torture i da bi zbog velikog mučenja   je Lazović svoje doživljaje.
          pruge Šamac-Sarajevo. Ondje su se neki   možda i popustio, ali naprosto nije imao šta   U barakama na Čengić Vili, zbog kopa-
          naši mladići pokazali vrlo ružno, pjevali   reći. Naglašava da nije znao apsolutno ništa.   nja cestovne trase koja se i danas proteže od
          su ružne pjesme, i generalno se neprimje-  “U Ćemaluši sam bio zatvoren s četnič-  Marijin Dvora do Alipašinog Mosta, ostaje
          reno ponašali. Neislamski i neljudski. To   kim jatacima, grupom iz Hadžića, dok smo   sve do augusta 1949. godine, kada počinje
          je bio njihov pokušaj da izraze ‘slobodu’,   u Travniku uglavnom bili sami mi ‘Mladi   osjećati da popuštaju režimske stege.
          ali i pokušaj približavanja tadašnjim vla-  muslimani’. U Ćemaluši sam bio ukupno   “Koji mjesec ranije pušten sam iz za-
          stima. Sve je to bio znak da nešto opasno   dva mjeseca, a onda sam prevezen u Trav-  tvora, otpusnicu čuvam kod kuće. Tek kada
          ide u krivom smjeru”, dodao je Lazović.  nik, kasnije i na Kupres. Jedno vrijeme   sam pušten morao sam se svake sedmice
            Ahmet Lazović govori da je bio u gru-  smo i na Čengić Vili bili smješteni u neke   javljati u policijsku stanicu u Logavinoj
          pi “Mladih muslimana” skupa s Omerom   barake, gdje smo radili cestovnu trasu ko-  ulici. Nisam mogao nigdje otići a da se prije
          Užičaninom i Fahrudinom Isakovićem. Bio   jom sada prolazi tramvajska pruga. U sva-  toga ne javim policiji. Eto koliki sam fra-
          je, podvlači, pasivni član te nije bio čak ni   ko doba dana i noći trajala su isljeđivanja.   jer bio. Kada sam odslužio sve ono što su
          upoznat s tim da se organizacija proširila   Čovjek koji je izvršavao isljedu bio je mu-  mi stavili na teret, bio sam skroz švorc, bez
          niti s činjenicom da su pod strogom pri-  sliman, barem po imenu i prezimenu. On   marke u džepu. Otac je već bio zagazio u
          smotrom vlasti.                   mi je tokom batina govorio da ću ja raditi   neke godine, pa je bilo teško živjeti. Ipak,
            “Kada i kako je ‘provaljena’ naša   za UDBA-u i tražio mi je da to potpišem.   zapošljavam se u ‘Strojoradu’, remontnoj
          grupa, zaista ne znam. Siguran sam da   Neki su zbog batina i pristali, razumljivo, ali   radionici u kojoj su se popravljala vozila.
          smo imali izdajicu u našoj blizini. Moje   ja nisam htio. Kada bih mu rekao da neću,   Radne kolege znale su da sam bio zatvo-
          hapšenje desilo se 9. maja 1949. godine u   bio sam išamaran do jada. Kada me jedne   ren i kažnjavan, ali sam radio kako treba,
          Zavidovićima. Najprije sam radio u po-  prilike pitao koliko mislim da ću biti ka-  ponašao se kako treba, tako da nije bilo
          gonu, a kasnije postao i tehnički sekre-  žnjen, ja sam mu rekao da ne vidim razlog   problema. Štaviše, stekao sam i simpatije.
          tar direktora ‘Krivaje’. Bio sam s njim u   zašto bih ikako dobio kaznu. On mi je tada   S obzirom na to da su i dalje ‘Mladi mu-
          kancelariji i on mi je davao različite po-  rekao da sam njihov ‘din dušmanin’, toga   slimani’ bili ilegalna organizacija, nisu me
          slove. Došla je UDBA iz Zavidovića po   se dobro sjećam. Prije toga bio sam vješan   više dirali. Međutim, ne mogu reći da nije
          mene, tj. dvojica-trojica oficira, tako da   za ruke. Svežu ruke na leđima, podignu   bilo straha te 1983. godine, godine ‘Sara-
          sam bez sudskog postupka završio u pri-  čovjeka u zrak, zavežu ga za jednu kuku   jevskog procesa’”, zaključio je svoju priču
          tvoru. Na kraju, ni kriv ni dužan, dobio   na plafonu i tako ga puste da visi. Teret   Ahmet Lazović.   n


                                                                                                   STAV 12/5/2023 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70