Page 60 - STAV broj 427
P. 60

MLADI MUSLIMANI 1949. – 1983. – 2023.



          krenuo prema gradu i dođem u Sarajevo. U   ih. Ja sam čuo mnogo godina kasnije priče
          Zenici sam promijenio odjeću, a imao sam   da su ih ubili u ćeliji i da su ih odnijeli na
          neke sandale koje su me žuljale i koje sam   odredište. Međutim, ja sam bliži priči ovog
          promijenio za neke patike.        fratra. Mene začuđuje da nakon toliko vre-
            Mislio sam da nisu svi članovi uhapše-  mena i promjene vlasti nije otkriveno kako
          ni. Došao sam kod majke Fikreta Ploče, a   su ubijeni i gdje su ukopani.“
          ona plače i kaže da ne zna za njega. I još kod   Nakon oporavka su ga vratili u Zenicu,
          nekih sam dolazio, ali su svi bili uhapšeni.   gdje su ga prvo podvrgnuli disciplinskom
          Odlučio sam da preko planina dođem do   postupku, a onda su ga zatvorili u staklaru
          Borča i Gacka. Na putu u Kasindolu upad-  zajedno s Omerom Behmenom.
          nem u sanatorij koji je meni izgledao kao   „Vidjeli su nas da razgovaramo i u ljet-
          park gdje su me uhvatili stražari, koji su me   noj odjeći nas ubacili u staklaru, gdje nas je
          sproveli opet u Belediju, gdje su me odmah   zima zatekla, prozore su nam skinuli. Sje-
          prepoznali. Abida su uhvatili na Romaniji   ćam se da je moj daidža jednog dana ušao
          jer je jeo neke bobice od kojih je poludio.   na moja vrata sa pomoćnikom direktora
          Kad smo se susreli, već je bio bolje. Vratili   zatvora koji je bio ustvari glavni za tortu-
          su nas u logor gdje su zarobljenike kazni-  re. Ja sam tada bio jedini svezan sa lisicama
          li sa pola hrane i vode, a zatvornici su bili   naopako. Daidža me nije mogao prepoznati
          kivni na nas. Mi smo došli žicom svezanih   dok pomoćnik Jure Bilić nije rekao: ‘Ovo je
          ruku iza leđa. Sad čuvar steže žicu tjerajući   mlado muslimanče Bećir Tanović.’ Daidža
          me da jaučem. On steže, a ja šutim dok nije   se trgnuo, pogledao me, svezana, bez poste-
          pukla žica. Kad se to desilo, svi su se razbje-  ljine, otvorenih prozora. Odmah je izašao.
          žali. Tada dolazi komandir i govori mi: ‘Ta-  Za pet minuta trči stražar da mi skine lisice
          noviću, nemoj praviti probleme, upotrijebit   i donosi mi moju posteljinu i stvari i pita
          ćemo naoružanje’, a ja mu odgovaram da ne   mene odakle poznajem druga generala. Ja
          dozvoljavam da me vežu. Zna on dobro ko   mu odgovaram: ‘Pitaj njega.’
          mi je daidža. Ja i odvežem i starog Abida.   U KPD Zenica uskoro dolaze ustanici iz
          Vratili su me u Centralni zatvor, gdje su   Krajine, najviše iz Cazina i Kladuše. Mučili
          počela isljeđivanja, bacili su me u mračaru,   su ih strašno. Njih su ubacili u hodnik stakla-  napišem Bošnjak. To je bio skandal prvog
          nisu mi dali šetnju ni novine, ni da pišem   re, a nas su ujutro sve iz staklare prebacili u   reda. Ismet isto uradi i još neki od nas. Za
          porodici ni da primam pakete.     jednu sobu koja je kasnije dobila naziv sve-  nagradu sam dobio dvije sedmice samice, a
            U tim okolnostima Tanović odlučuje da   ćenička soba i našu ulemu Dobraču i bisku-  ostali po jednu.
          ide na štrajk glađu.              pa Čule. Samo katoličkih svećenika je bilo   Ovdje želim istaknuti riječi upravnika
            Meni jedna kaže da se štrajkovati glađu   oko 120. Tada sam vidio razliku u kvaliteti   zatvora rahmetli Muhameda Nožića, s razlo-
          može izdržati oko dva mjeseca. Koja sam ja   u obrazovanju između katoličkih svećenika   gom kažem rahmetli, koji me zvao Bećiraga.
          budala bio jer odlučim da štrajkujem i žeđu,   i pravoslavnih popova i naših hodža koji su   On mi kaže: ‘Mi smo mali narod, ako se su-
          a u tom slučaju smrt nastupa za desetak   bili na znatno nižem nivou obrazovanja od   protstavimo i budemo ponašali kao ti, uništit
          dana. Ja sam tako štrajkovao glađu i žeđu   svećenika. Svaki katolički svećenik je imao   će nas. U drugoj sedmici u samici dobijem
          osam dana. Zbilja sam bio totalno iscrpljen.   fakultet i više doktorata, a jedan je imao pet   jaku temperaturu i taj Muhamed je brinuo
          Moja rahmetli majka je čula za to. Ona je   doktorata. Mi smo tamo imali dovoljno in-  o meni i pomagao mi i kaže da je došla na
          uspjela doći do mene. Obećali su mi da će   telektualnog kapaciteta da formiramo jed-  naredba da se vraćam u Zenicu. Pitam je li
          me poslati u KPD Zenica i da će mi dati   nu vladu. Kakva su predavanja držala i na   opet u izolaciju, on kaže da. ‘Prekid će ti biti
          status običnog zatvorenika. Nakon toga sam   kojoj razini, to je bilo fantastično.  nekoliko sati u toku puta’“, kaže mi Nožić.
          prihvatio posjetu majke i prekidanje štraj-  Kasnije ih opet vraćaju u izolaciju na-  Tanović izlazi na slobodu tačno 27. jula
          ka. Ona mi je, naravno, donijela hranu, ali   kon što su Krajišnike osudili.  1953. godine nakon pune četiri godine
          da sam to pojeo, ja bih odmah umro. Ljekar   Novi zakon je propisivao da se zatvo-  zatvora.
          me upozorio da prva 3-4 dana jedem samo   renik ne može držati u izolaciji na jednom   „Zapošljavam se u Sarajevu u jednoj
          supu. Tako je i bilo.             mjestu duže od šest mjeseci. I onda jednu   izdavačkoj kući nekoliko mjeseci dok me
            U ambulanti se desio jedna zanimljiv   grupu od nas šalju u Mitrovicu, sa kojima   nisu pozvali u vojsku. Oni su mi rekli da su
          slučaj.                           je bio Dobrača, Munir Gavrankapetano-  izgubili moj dosje. Pošalju me na bugarsku
            Kad sam bio u ambulanti, sreo sam se   vić, Omer Behmen, Alija Nametak, biskup   granicu, gdje sam ostao godinu dana. Kad
          sa jednim fratrom čijeg imena se ne sjećam.   Čule. Desila se nesreća sa lokomotivom, a   sam demobilisan, javio sam se u vojni od-
          On mi je govorio kako je bio u istoj ćeliji sa   tu su se zadesili francuski novinari koji su   sjek u Gacko. Tamo mi kažu da imaju moj
          Omerom Stupcem. On mi kaže da je Omer   prepoznali Nametka, koji im je objasnio o   dosje i da sam džaba služio ponovo, ali će
          napisao na zidu ‘Da umrem pa da opet oži-  čemu se radi. O tom slučaju su pisali mnogo   oni to računati u rezervni sastav. Koja je to
          vim, pa da umrem, pa da opet oživim, svaki   strani mediji. Zbog tog slučaja, mi smo još   ironija bila... To pokazuje da je za njih sve
          bih život dao na putu džihada.’ I govori mi   ostali u Zenici, ali nas ubrzo šalju u Foču u   bilo dozvoljeno i oni su mislili da mogu sa
          taj fratar o karakteru i moralu Omera. Ja ga   izolaciju šest mjeseci.  nama raditi šta hoće i radili su. To je bio
          pitam: ‘Dobro, je l’ on još živ?’ Odgovara mi   1953. godine se održava popis stanov-  srbokomunizam. Kad sam završio vojsku,
          da su ih strijeljali. Kako? Kaže da je imao   ništva koji nas je zadesio u Foči u izolaciji.  bio je problem naći posao u Sarajevu. Po-
          privatnu ispovijed kod jednog milicionera   Kažem ja Ismetu Zvizdiću da se na popisu   red toga, kad god je bila neka strana posjeta,
          koji mu je rekao da je učestvovao u tom stri-  pišemo Bošnjaci, a ne neopredijeljeni. Kre-  oni su me zatvarali. Dolazi Naser iz Egipta,
          jeljanju. I kaže na putu prema Vracama da se   nuo je popis, dovode nas jednog po jednog.   Dželal Bajar iz Turske ili ko drugi, oni me
          crna marica prevrnula. Niko od njih nije bio   Oni prvo kažu šta možeš biti Srbin, Hrvat,   zatvore dok posjeta traje. Uvijek sam morao
          mnogo ozlijeđen, nastavili su put i ubili su   Slovenac i Makedonac... neopredijeljen. Ja   biti spreman za zatvora.



         60  12/5/2023 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65