Page 61 - STAV broj 427

kojem ljudi jedu burek i piju kiselo mlijeko. „Jednom prilikom susrećem svog prija-
Pitam jednog čovjeka koje je najveće predu- telja iz mladosti Muju Hafizovića, koji me
zeće ovdje, on mi kaže: Direkcija skladišta. upoznaje sa Atifom Purivatrom, za kojeg mi
Ja odem tamo kod direktorice personala i kaže da je najzaslužniji za priznavanje mu-
kažem da me poslao predsjednik Skupštine slimanske nacije. Ja se zahvaljujem i kažem
BiH Đuro Pucar Stari da mi dadnete posao. mu da nigdje na svijetu ne postoji musliman-
Ona se jako iznenadila, prvo je mislila da ska nacija, nego postoji bošnjačka nacional-
nisam normalan. Nakon što se uvjerila da nost i za to se trebalo boriti. Naravno, to je
sam ozbiljan rekla mi je da prošetam i upo- izazvalo žučnu polemiku. Atif je držao svoj
znam grad pa, ako mi se svidi, da dođem u stav o muslimanstvu, a ja za to govorio da je
1 sat. Ja sam joj opet rekao da nazove Pred- besmislica. Mi smo tu raspravljali više puta.
sjedništvo Skupštine i pita, ako mi ne vje- Odveo me da mi pokaže svoju biblioteku i
ruje, predsjednika ili šefa njegova kabineta. u njoj knjigu profesora Lokanovića, koji je
Kada se vratila, ona je rekla da me želi također zastupao ideju bošnjaštva. Njega su
primiti generalni direktor. Bez uvijanja mi porodica i pop na smrtnoj postelji prisiljava-
je ponudio posao platnog referenta. Obja- li da se odrekne te ideje. Ja tu Atifu kažem:
vio mi je uslove ponude koju mogu prihva- ‘Evo, mi smo sad sami, zašto ne priznaš da
titi danas ili sutra. Naravno, ja nisam imao je totalna glupost smatrati muslimane na-
alternativu i prihvatio sam ponudu koja je cijom?’ On mi potvrđuje argumente i kaže
bila dobra. On me vodio da me upozna sa nije se moglo drugačije i kaže da, kada bi-
kolegama, što nije bila praksa. Mogao sam smo mi izašli s tom idejom, onda bi se naše
ostati koliko želim, ali ja sam se osjećao da komšije Srbi i Hrvati osjećali stranci u svo-
sam u egzilu. Odlučio sam da idem u Ameri- joj domovini. Atif je bio kao na iglama dok
ku, gdje sam imao rodbinu. To je bilo 1956. sam mu ja pričao o bošnjaštvu. Ipak, to je bio
godine i vrlo brzo sam uhvatio vezu za Au- pomak jer više nismo bili neopredijeljeni.
striju, što je propalo, umalo me nisu uhva- Mladi muslimani su odigrali više pro-
tili. Kasnije sam uspio prebjeći u Trst, gdje svjetiteljsku ulogu, ali i revolucionarnu po-
su me pokušali da me kindapuju. Prebacili litičku borbu za nacionalnu i vjersku eman-
Moja majka se žalila Titi jer samo tako su me u Bari u logor, gdje su se Srbi i Hr- cipaciju Bošnjaka. Mnogi od naših članova
mogu objasniti kako me pozvao Đuro Pu- vati pobili. Nas Bošnjake nisu dirali. Ubrzo ipak nisu bili nacionalno svjesni Bošnjaci.
car Stari, ondašnji predsjednik SRBiH u mi se javljaju Bošnjaci da Hrvati čine priti- Ja sam se od djetinjstva osjećao po naciji
svoj kabinet. To je jedan poseban događaj. sak na njih da se izjasne da su Hrvati, da se Bošnjak, a po vjeri musliman.
Uvodi me njegov šef kabineta i ja sa vrata učlane u njihove organizacije. Mi smo bili Bio sam aktivan u raznim musliman-
prilazim da se rukujem. Nisam uspio dva manjina, nas 30 i Albanaca 30. Napisao sam skim organizacijama, uključujući Bošnjač-
koraka učiniti, on zavika: ‘Stani, ne mrdaj, molbu da nas prebace u Napulj, gdje je bila ko-američko kulturno društvo i Musliman-
kuda ćeš?’, pa ja mu kažem da sam pošao da posebna hrana za muslimane. Kad sam po- ski kulturni centar. To bošnjačko udruženje
se rukujem, on odgovara: ‘Ne treba mi tvoja slao molbu, Hrvati su mi prijetili, a Bošnja- je nastavilo djelovanje prve organizacije na-
ruka. Neprijatelju ove zemlje, naše revolu- ci i Albanci su me čuvali. U Napulju sam ših doseljenika 1906. godine. Inače, najveći
cije, neprijatelju naše borbe...’ Vidim pred dobio brzo vizu jer je tada Amerika prima- dio Bošnjaka Amerike je živio upravo u Či-
njim neki veliki dosje, valjda moj. Kaže mi la političke zarobljenike. U Italiji sam bio kagu do Agresije na RBiH. Ćamil Avdić je
na kraju: ‘Ja ne želim da ti više rovariš po oko godinu i po.“ bio dugo duhovni lider Bošnjaka u Americi.
mojoj republici i šta to ti rovariš po mojoj Prije dolaska u Ameriku Tanović nije Nakon smrti Ćamila ja sam bio u pro-
republici?’ Ja njemu odgovaram ‘Gospodine poznavao engleski. cesu selekcije za novog imama. Prvi pre-
predsjedniče, ja sam rođen u ovoj republici, „Kada sam došao u Ameriku, na početku duslov je bio da nam ne uvale nekog ko-
ovo je moja republika, nisam pao s Marsa. sam smatrao da ćemo mi imigranti uspje- munistu. Kad smo tražili od IVZ imama,
Ako me ne smatrate svojim državljaninom, ti srušiti komunistički režim u Jugoslavi- postavili smo određene uslove i ja sam se
dajte mi pasoš.’ On je tada zadrečo ‘napo- ji tako da se nisam bio upisao na fakultet. dopisivao sa rahmetli Smajlovićem. Prvu
lje’. Pucar mi je rekao da idem bilo gdje iz Nakon dvije godine shvatio sam da kumi- ponudu smo glatko odbili. Onda su nam
njegove republike, da ću dobiti posao i da nizam ostaje i da ja ostajem u Americi na ponudili Mustafu Cerića, koji je bio kvali-
neću biti zatvaran. Njegov šef kabineta me duži period. Upisao sam koledž i naučio je- ficiran jer je završio Azhar. Drugi uslov je
uzeo za ruku, a u isto vrijeme je došao mi- zik. Morao sam da radim puno radno vrije- bio da imam ima želju da doktorira ovdje
nistar Blažo Đurišić, kojeg sam poznavao me u fabrici, a da navečer studiram jer nije i da na taj način cijela Bosna ima benefit.
slučajno jer je poznavao moga rahmetli oca. stipendija bila dovoljna. Završio sam poli- Najveća njegova prednost je bila njegova
Bio sam zaprepašten primitivizmom ta- tičke nauke i historiju. Počeo sam da radim supruga Azra hanuma, odnosno njegov
dašnjeg predsjednika SRBiH. Njih dvojica kao nastavnik, nakon godine dana dobio babo je bio član MM i zajedno smo bili na
su me smirivali, a onda me Blažo otpratio sam posao socijalnog radnika u općini, a ka- robiji. Mustafa ef. se pokazao jako sposo-
kroz hodnik i rekao mi: ‘Mali Tanoviću, ja snije za vladu države Illinois. Nastavio sam ban i uspješan, ja sam ga odveo na Čikaški
ti savjetujem da ideš čim prije jer se bojim uzimati kurseve iz administrativnog prava univerzitet. Za pet godina je završio dok-
da će predsjednik narediti da te hapse.’ Po- koje sam specijalizirao i dobio sam posao torat i onda se vratio u Bosnu, a mi smo se
savjetovao sam se s još prijatelja i svi su mi administrativnog sudije, koji sam radio 20 nadali da će ostati da bude profesor. Počet-
rekli da bježim. Otišao sam kod svog rahme- godina, do penzije, pred samu Agresiju na kom 1990. on nam donosi vijest da se for-
tli amidže Jusufa, koji je isto prošao robija RBiH 1992. godine u januaru. mira bošnjačka stranka. U isto vrijeme tu
sa Dobračinom grupom. On mi je rekao da Tek 1969. godine Tanović dolazi prvi informaciju mi potvrđuju Bakir Tanović i
odmah bježim istu večer u Rijeku. Ujutro put u Jugoslaviju, kada je bilo aktuelno Hr- Omer Behmen. Ubrzo dolazi do osnivačke
kad sam šetao gradom, vidim Zdravljak u vatsko proljeće. skupštine SDA.“ n

STAV 12/5/2023 61