Page 59 - STAV broj 427

Zvizdića, kod kojeg su našli mnogo mate-
rijala, spisak članova, brošure...
„Ja sam njemu predao organizaciju kada
sam otišao iz Gacka u jesen 1946. godine u
Sarajevo. Međutim, razotkrivanje organizaci-
je od strane UDBE se desilo ranije kada je u
Gazi Husrev-begovoj medresi uhapšen mladi
Omer Kovač, koji je bio naš kurir. UDBA
je bila pametna pa nije odmah sve članove
uhapsila nego je pratila našu komunikaciju
nekoliko mjeseci. Oni su bili zaprepašteni
kad su utvrdili da se radi o organizaciji koja
ima članove u cijeloj BiH. Omer je umro u
velikim mukama, a direktor Kemura je za
nagradu što ga je prijavio dobio mjesto rei-
sul-uleme. To je bila jedna velika tragedija za
cijelu Islamsku zajednicu“, smatra Tanović.
Godine 1948. Tanović odlazi na ljetni
raspust u Gacko, kad hapse Ismeta Zviz-
dića dva-tri dana poslije sastanka članova.
„Moja rahmetli majka kaže: ‘Bogami,
Bećo, ode Ismet, ti si na redu, pogotovo ako
on bude pričao, a prisilit će ga.’ Međutim,
to se nije desilo. Rahmetli Rušid je bio u da nas izoluju u jedan ćošak i da sa nama ne ovo rekao, ovaj ovo. Ne spominju Sarajevo
Gacku, ubrzo se vraća u Mostar i hapse ga smiju komunicirati. Mene su ubrzo preba- ni samoinicijativni rad. Ja njemu kažem da
kasnije. Ja sam te godine po savjetu majke cili u drugu ćeliju, a u Centralnom zatvoru se slažem da ću to potpisati i još mi kaže da
otišao u Valjevo kod mog daidže Šukrije sam se zadržao oko mjesec dana. Nakon toga ću dobiti četiri godine zatvora i da ovo ni-
Bijedića, koji je bio pukovnik i sekretar 4. me prebacuju u Ćelovinu u Mostar. Zani- kako ne mogu izbjeći. Kroz nekoliko dana
krajiške divizije. Kod njega sam se krio sve mljivo je da me u Sarajevu nisu ispitivali. napisali su prvu izjavu koju nisam htio pot-
dok nije došla potjernica. Jedne noći on do- Pokazalo se da sarajevska Udba mostarskoj pisati, a nakon traženih izmjena potpisao
lazi kući ljut i kaže meni: ‘Bećo, potjerni- nije dostavila zapisnik o meni tako da mi sam drugu izjavu.
ca je došla za tebe. Ne mogu dozvoliti da te je to bila olakšavajuća okolnost u Ćelovini. Sudija je bio Kuluder, za kojim je bila
hapse u mojoj kući jer neću moći Emini na Pošto je bio vikend, prvi dan nisam is- udata moja rodica. On je morao suditi po
oči.’ On je nju jako volio i jako se nje bojao pitivan, a sljedećeg dana je bilo kiblovanje. dužnosti i dobivam četiri godine. Iza toga
jer je ona bila najstarija sestra. Savjetuje mi To je praksa da se u određeno vrijeme sva- me sastave sa Rušidom, Omerom Behme-
da se sklonim negdje, ali pitanje je gdje jer kog dana zatvornici trče od ćelije do WC-a nom, Smailom Velagićem, Mujom Hadžio-
ja moram da tu noć bježim. Njemu su val- da istresu kiblu, a to je noćna posuda, a u smanovićem i svom našom rajom. Poslije
jda dali iz poštovanja šansu da bježim. On isto vrijeme da uzme vode. Za vrijeme tog toga me prebacuju u Zenicu, gdje sam bio
mi predloži da idem vojsku služiti, a ja mu kiblovanja ja sam čuo galamu u hodniku gdje kraće vrijeme. Nakon toga me greškom ša-
kažem da sam već u partizanima odslužio su dvojica-trojica zatvornika raspravljaju sa lju na rudnik. Prvo jutro se budim i neko
vojsku godinu dana. Na to mi on odgovara čuvarima. Meni su vrata već bila otvorena mi ljubi ruku. Kad sam otvorio oči, vidim
da mogu još jednu godinu. Istu noć pobje- i ja trčim u nužnik, kad tamo Rušid Prgu- da je to rahmetli Hilmija Muftić. Plače i
gnem za Sarajevo, gdje se prijavim u vojsku. da. On mi išareti da šutim i kaže mi da ne izvinjava se što je morao reći na mene. Ja
Rasporede me u Vogošću, gdje sam bio 4-5 govorim o oružju, o sastanku na Divinu, mu kažem da mi nisu uopće rekli da je išta
mjeseci. Međutim, potjernica je i tu došla i ‘nemoj pričati ništa o samoinicijativnom govorio. On i dalje plače. Vrlo brzo su me
mene zatvoriše 27. jula 1949. godine. Oficir radu i kaži da te Ismet primio u organiza- vratili u glavnu kuću. Na intervenciju mog
KOS-a prema običaju me sprovodi u Cen- ciju’. Ja mu kažem da nisam uopšte priznao daidže me prebacuju na mjesto gdje je on
tralni zatvor u Sarajevu. Tamo mi na svečan ni da sam ‘Mladi musliman’ i ne planiram planirao da prva amnestija bude za mene. Ja
način skida petokraku sa kape. Prva iskustva da priznajem. Tad mi kaže: ‘Odbit će ti re- o tome nisam ništa znao, a i da sam znao, ne
u zatvoru su mi bila sa infobirovcima. Tu je bra, oni već znaju za tebe, jer imaju izjave bih tome pridavao važnosti. Ja odlučim da
bio dekan iz Beograda, čini mi se, Pravnog Ismeta i drugih. Ako budeš govorio o 46. i pobjegnem. Nađem jednog partnera Abida
fakulteta. Ne sjećam se njegova imena, ali samoinicijativnom radu, onda ćeš nas sve koji je bio iz Istočne Bosne. On je našao ma-
dobro se sjećam njegova pitanja. ‘Kakav je vratiti na ponovno suđenje i bit će belaj.’ kaze da se žica presiječe, a ja čekić. Mi smo
vaš utisak?’ Ja sam ga pitao za odžak koji sam Ja mu na to kažem da iz principa neću da procijenili da, kad presiječemo žicu, može-
vidio dok sam ulazio da li je to krematorij govorim sa njima. ‘Nipošto to nemoj ura- mo za 3-4 sekunde da pretrčimo ispod tor-
UDBE. On me prijavio upravi, za što sam diti nego reci kako sam ti objasnio i proći nja gdje je milicioner stajao sa mitraljezom
dobio veliku šamarčinu, ali u isto vrijeme ćeš dobro.’ Rušid otrča nazad, a ja se vratio i čuvao logor. Pratili smo njegove korake i
me spasio jer su tu bilo natiskano mnogo u ćeliju. Istu večer zovu me na ispitivanje i računali koliko nam treba vremena da pre-
infobirovaca koji su jedni druge isljeđivali po mene dolazi Duka Pudar, oficir UDBE. trčimo ispod tornja pa do uvale. Međutim,
i prisiljavali da potpišu rezoluciju da je Tito U međuvremenu se desilo da je moj daidža kada smo pretrčavali, on nas je opazio i za-
bio u pravu. Nisu ih puštali dok svi ne potpi- prebačen na mjesto komandira milicije za vikao da stanemo ili će pucati, zapucao je,
šu, a onima koji su odbijali navečer bi nabili Bosnu i Hercegovinu. Naravno, udbaši ali mi smo već prešli u uvalu. Uspjeli smo
ćebe na glavu, a do ujutro su bili gotovi, da znaju da je to moj daidža. Ja sam to osjetio kroz baštu i šumicu pobjeći. Međutim, nale-
Bog sačuva. Mene i još jednog zatvorenika jer mi Pudar daje izvještaj u kojem piše šta tjeli smo na vojni magacin, gdje nas zaustavi
je to spasilo jer nakon šamara je naređeno znaju o meni. Govori mi i pokazuje ovaj je vojnik. Mi u strahu se razdvojimo, ja sam

STAV 12/5/2023 59