Page 57 - STAV broj 427
P. 57
Bračni par Šiljak
POMAGALI SMO, OSTALI SMO
“MLADI MUSLIMANI” CIJELOG ŽIVOTA
“Mladi muslimani“ su bili humanitarna organizacija, ali u isto vrijeme ideološki su bili islamska organizacija
i to je bilo vrlo važno. U to je doba bilo puno muhadžera i mi, „mladomuslimani“ i „mladomuslimanke“,
išli smo im dijeliti hranu od „Merhameta“, pomagali im, kupali smo tu dječicu. „Mladi muslimani“ nisu
bili politička organizacija, bili smo humanitarna muslimanska organizacija. Odmah je 1945. godine
organizacija bila zabranjena i do 1949. godine mi smo radili ilegalno. Onda su počela zatvaranja.
Razgovarala: Almedina Zuko
(razgovor obavljen 2009/2010. godine)
Priredio: Nedim HASIĆ
SAFIJA ŠILJAK, 1925. GODIŠTE, GLAMOČ,
MLADOMUSLIMANKA, ZATVORENICA I ŽRTVA
KOMUNISTIČKOG REŽIMA
Iz rodnog Glamoča sam u Sarajevo stigla kao djevojčica 1929.
godine. U Sarajevu sam završila osnovnu školu i mekteb, a nakon
toga Gazi-Husrev begovu medresu. Nakon što sam maturirala,
zaposlila sam se kao vaspitačica u medresi. Ženska medresa je
ukinuta 1949. godine. Upisala sam orijentalistiku u Beogradu,
ali nisam završila taj studij. U zatvor sam poslana 1949. godine,
a iz zatvora sam izišla 1952. godine. Po izlasku iz zatvora zapo- SAFET ŠILJAK, 1924. GODIŠTE, FOČA, MLADOMUSLIMAN
slila sam se kao knjigovođa i radila sam u Alhosu 25 godina. Iz Ja sam rođen u Foči 1924. godine. Tamo sam pohađao osnovnu
Alhosa odlazim u Energoinvest i tamo sam radila devet godina. i građansku školu, tada nije bilo gimnazije već je bila građanska
Penzionisana sam s 37 i po godina staža i nakon penzionisanja škola i želio sam upisati Učiteljsku školu. Otišao sam na školovanje
sam radila u SDA, njima sam vodila knjige skoro deset godina. u Sarajevo, ali kako su u Foču tih godina došli četnici, nisam se
Bila sam vjerski odgojena i ideje organizacije su mi zaista mogao vratiti kući i ostao sam kao muhadžer u Sarajevu. Tokom
odgovarale, najbitnije mi je bilo da živim onako kako musli- školovanja nije bilo problema sve do četvrtog razreda Učiteljske
mani trebaju da žive. U tome sam se našla, odgovaralo mi je škole, kada sam izbačen iz škole kao mladomusliman. Nije bilo
njihovo društvo i sredina. Zbog toga sam postala član i ostala razloga za takav postupak, ali sam ipak bio izbačen. Dočim su
sam mladomusliman cijelog svog života. me kasnije vratili u školu. Slučajno me je sreo jedan poznanik
„Mladi muslimani“ su bili humanitarna organizacija, ali u koji je bio član Komiteta, porazgovarali smo i kazao sam mu šta
isto vrijeme ideološki su bili islamska organizacija i to je bilo mi se desilo. Otac mi je bio poginuo i nisam mogao majci kazati
vrlo važno. U to je doba bilo puno muhadžera i mi, mlado- da sam izbačen iz škole. Taj mi je prijatelj obećao pomoći i zaista
muslimani i mladomuslimanke, išli smo im dijeliti hranu od su me nakon mjesec ili dva zvali da se vratim. Završio sam ško-
„Merhameta“, pomagali im, kupali smo tu dječicu. „Mladi mu- lovanje i odmah sam otišao raditi kao učitelj na selo.
slimani“ nisu bili politička organizacija, bili smo humanitarna Bilo je teško na selu, nije bilo uslova niti materijala za rad,
muslimanska organizacija. Odmah je 1945. godine organizacija ali je ipak bilo lijepo. Imao sam sobicu koja je bila i kancelarija i
bila zabranjena i do 1949. godine mi smo radili ilegalno. Onda zbornica. Nakon nekog vremena sam se vratio u Sarajevo i počeo
su počela zatvaranja. raditi u tadašnjem Zavodu za poljoprivredno istraživanje. Do-
Organizacija je odgajala omladinu u islamskom duhu, po- bio sam kasnije mjesto učitelja u Liješnici kod Maglaja, a poslije
kušavala ih sačuvati od svih poroka koji su i tada vladali. Imali toga i kao vaspitač u Srednjoškolskom domu i u Domu za slijepe.
smo predsjednicu, naš ženski ogranak, muškarci su imali pred- Prve kontakte s organizacijom sam imao kao muhadžer 1943.
sjednika, imali smo članove Upravnog odbora i sastanke u tač- godine. Nisam izlazio po kafanama, nisam pio i pristao sam da bu-
no određeno vrijeme na kojima smo raspravljali o našim aktiv- dem uz ljude koji su živjeli trezvenim životom. Da budem uz njih
nostima. Naša predsjednica bila je rahmetli Aziza Alajbegović, najviše me je ponukala želja da pomažem muhadžerima. Skupljali
poslije nje Ismeta Dalagija. U našoj organizaciji je bila i Halima smo priloge, pomagali im u svemu što im je trebalo. Obrazovanje
Berberović, Mubera Pašić, Aziza Kudra, Dika Pehlivanović, i vaspitanje je bilo važan dio djelatnosti organizacije i meni je to
Nusreta Šurković... Bile su tu i kćerke Sulejmana Filipovića, odgovaralo. U organizaciji sam se zadržao do kraja. Držali smo
a onda smo prešli u ilegalu nakon što su to partizani zabrani- predavanja, vaspitno djelovali na omladinu. Budili smo narod.
li 1945. godine. Odmah su pozatvarali neke članove, rahmetli Išli smo organizirano na namaze, organizirali smo izlete. To je
predsjednik Alija Izetbegović je odmah bio uhapšen i osuđen bila aktivnost organizacije. Mi smo se uglavnom družili po izle-
na tri godine zatvora. Mislim da ga je to spasilo smrtne kazne tima, ja nisam bio u vrhu organizacije, to su bili neki drugi ljudi.
kada su sudili ostalima 1949. godine. Mi smo samo bili raja. n
STAV 12/5/2023 57