Page 75 - STAV 66 09.06.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Sam svoj psihijatar

PRIJE DEPRESIJE

PROVJERITE DA LI STE

OKRUŽENI IDIOTIMA

Na Trgu slobode nailazim na H., samozvanog mufesira, vazda
Piše: spremnog kao iz topa dati odgovor na svako pitanje o vjeri, pa čak
Sadik IBRAHIMOVIĆ
i na nepostavljeno. Smije se, širi ruke i, dok mi prilazi, započinje
vic: “Nijemac izgubio ključ od stana i pajserom razvaljuje vrata.
Prolazi Suljo pokraj njega i veli mu: ‘Ne radi se to tako! Gledaj!’
Uzme kratak zalet, zvekne glavom u vrata, izvali ih iz štoka, pa će
Nijemcu: ‘Vidiš! Ništa nasilu, samo mozak’”

edavno, kasno popodne, vraćajući Na bini pet-šest u kožu odjevenih kosi- uozbiljen i ničim izazvan, počinje tu-
se iz stomatološke ordinacije, pra- janera, plus duhačka sekcija, neuobičaje- mačiti izvjesni ajet iz sure Jasin, čije je
vim predah u Gradskom parku. na formacija za bendove tog doba. Sve je značenje, i to pouzdano znam, čuo od
NPijem mineralnu vodu, odbijam ukazivalo na dobru svirku. Ali, kada su M., a M. opet od E.
dimove i gledam u postament i kičastu nastup otvorili Čolićevom pjesmom Sinoć Predoziran “čuli smo to” ozračjem,
bistu kralja Tvrtka na njemu. Dvadesetak nisi bila tu, ohlađen, razočarano sam pod- a i na rubu živaca, grubo ga prekidam:
metara dalje, momčić i djevojčurak sjede viknuo: “Halo! Čuli smo to!”, i izašao. U “Prestani, čovječe! Prestani, zaboga! Pri-
na klupi s gitarama u rukama. Momčić godinama koje su slijedile naslušao sam je dva sata bolio me je samo zub, a sada
djevojčurku pokazuje osnovne akorde. se “čuli smo to” bendova i prestao raz- me život moj boli! I ko te je uopće pitao
Prilazim im, pozdravljam i, svjestan da mišljati zašto se autorski ne određuju. da tumačiš bilo šta?!” Ljutito odlazim, a
o meni mogu svašta pomisliti, govorim Ne znaju, ne usuđuju se, nejse, Tuzla je on me ispraća začuđenim, blago telećim
kako sam stari roker i kako me živo zani- naprosto takva. pogledom.
ma ima li rokerskog damara i u mladim Također, nedostatak maštovitosti da Ali jeste, ja, ni tu nije kraj. Pedesetak
naraštajima. Zbunjeno me gledaju, a ja ih se uočiti i po grafitima, tim, možda, po- metara dalje, eto novog delegata. U ruci
ljubazno molim da odsviraju nešto, bilo najboljim pokazateljima stanja duha u mu knjiga imama Šaranija. Presreće me,
šta. Smijulje se i snebivaju. Momčić ipak datoj sredini. “Hoćemo stadion!”, “Smrt priča gdje je i od koga dobio knjigu i baca
pristaje i svira i pjeva na engleskom neku nacionalizmu!”, “Juve do groba!”, “Ame- me u knock down.
meni nepoznatu pjesmu. la, volim te!”, iščitavam neke od njih u – Je li ovo islamska ili muslimanska
– Jako lijepo. Imaš li nešto svoje povratku kući. Trivijalno, infantilno, knjiga – glasilo je aperkat-pitanje. Kako,
– pitam. tugaljivo. barem tako vele, ne postoje glupa pitanja
– Kako to mislite? Na Trgu slobode nailazim na H., sa- nego samo glupi odgovori, rekoh, ona-
– Imaš li svoje kompozicije? mozvanog mufesira, vazda spremnog kao ko grogi, da je to islamsko-musliman-
– Ne, nemam. iz topa dati odgovor na svako pitanje o ska knjiga.
– Pokušaj napisati nešto, pa makar ne vjeri, pa čak i na nepostavljeno. Smije se, – Znači, i islamska i muslimanska?
ličilo ni na šta, ali neka je tvoje. Repro- širi ruke i, dok mi prilazi, započinje vic: – Tako je – jedva izustih.
duciranje tuđih pjesama neće te daleko “Nijemac izgubio ključ od stana i pajse- Delegat ode, a ja šmugnuh s glavne
odvesti. Uostalom, tako je u svemu u ži- rom razvaljuje vrata. Prolazi Suljo pokraj džade u sokak Hendek, pa, poput ilegal-
votu, ne samo u muzici. njega i veli mu: ‘Ne radi se to tako! Gle- ca u okupiranom gradu, oprezno uskim i
– U pravu ste. Pokušat ću. daj!’ Uzme kratak zalet, zvekne glavom opustjelim sokačićima preko Pazara, sve
Pozdravljam ih i odlazim. Usput raz- u vrata, izvali ih iz štoka, pa će Nijemcu: dok sretno i neozlijeđen ne dođoh kući.
mišljam kako je neinventivnost i dalje ‘Vidiš! Ništa nasilu, samo mozak.’” “Prije depresije provjerite da li ste okru-
jedna od temeljnih odlika ovog grada. I Smješkam se usiljeno, tek toliko da ženi idiotima”, misao je koja se pripisuje
prisjećam se kada sam to prvi put osjetio. mu ne propadne fol kojeg je, pouzda- Freudu. Ulazim u kuću, othukujem, za-
Prije četrdeset godina, u menzi Student- no to znam, čuo od A., a A. opet od ne- ključavam vrata i šapućem: “Jesam, Si-
skog doma na koncertu grupe Kamena so. kog tipa iz Sarajeva, dok on, H., naglo gmunde, jesam.” n

STAV 9/6/2016 75