Page 11 - STAV broj 240
P. 11

Granice “prirodnog
                                                                                           srpskog prostora”
                                                                                          i “srpskih zemalja”
                                                                                            nisu za Trifkovića
                                                                                           niti na Uni niti kod
                                                                                               Prijedora nego
                                                                                              gdje su Srbi bili
                                                                                          većina 1921. i 1931.
                                                                                             godine. Ne samo
                                                                                          da otvoreno poziva
                                                                                              na odbacivanje
                                                                                                 AVNOJ-a već
                                                                                                 i Dejtonskog
                                                                                                     mirovnog
                                                                                                sporazuma, te
                                                                                          dobar dio Hrvatske
                                                                                                i čitavu Bosnu
                                                                                                i Hercegovinu
                                                                                                     smješta u
                                                                                                okvire buduće
                                                                                              “Velike Srbije”,
                                                                                                    koja treba
                                                                                                        nastati
                                                                                                     nasiljem i
                                                                                               protjerivanjem
                                                                                                    nesrpskog
                                                                                                 stanovništva
          dinamičkog od-
          nosa koji odražava
          sveukupni odnos sna-
          ga”, ali istovremeno i tvrdi
          da je glavni razlog zašto “Srbija                                                      agresora i da ga po-
          nikada i ni po koju cenu ne sme da                                                     tom potisne”. Nije
          prihvati verifikaciju, tj. kvazilegaliza-                                              baš najjasnije za-
          ciju ishoda udruženog zločinačkog po-                                                  što Trifković ova-
          duhvata NATO sila predvođenih SAD                                                      kav model “suži-
          iz juna 1999” taj što “Kosovo nije samo                                               vota” predstavlja
          ‘srce Srbije” u geopolitičkom već i u me-                                             kao nešto novo, jer
          tafizičkom smislu”, a što je, po Trfikovi-                                            je poklič “Turci u
          ćevom mišljenju, jednako značajno kao                                                 Anadoliju”, praćen
          temelj opstanka srpske nacije.    suživota, te stoga za-                osvajanjima, zločinima i etničkim či-
                                            govara neku vrstu pravo-           šćenjima muslimanskih starosjedilačkih
          “LEPO, DOBRO I NUŽNO” NASILJE     slavne i srpske rekonkviste “nepravedno   naroda, konstanta velikosrpske politike
            U pokušaju da dadne neku historijsku   otetih prostora”. Štaviše, Trifković otvo-  širenja još od tzv. Prvog srpskog ustanka.
          pozadinu i legitimitet ovakvom agresiv-  reno preporučuje špansku rekonkvistu   Za Trifkovića je “tvrda vera ratnika
          nom velikosrpskom hegemonizmu, Tri-  kao “model i vodilju Srbima danas” jer   spremnih na žrtvu”, uvjerenih da gubi-
          fković zloupotrebljava mnoge primjere iz   “historijske i geopolitičke okolnosti su   tak onoga što se vidi kao svoje nikada ne
          historije, koristeći teoriju sukoba civili-  drukčije, ali je princip isti”.   treba prihvatiti kao nepovratan, ne samo
          zacija, hrišćanske i muslimanske, između   O kakvom se principu radi, Trifković   sasvim racionalna nego i neophodna kao
          kojih, po Trifkoviću, može biti povreme-  objašnjava tezom da “hrišćanska ekumena   preduslov opstanka srpske nacije. U tom
          ne nenasilne interakcije, ali ne i trajnog   može i treba da se odbrani od islamskog   kontekstu naglašava da se “gubitak Kosova


                                                                                                   STAV 10/10/2019  11
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16