Page 12 - STAV broj 227

POLITIKA

za nadgledanje svih radova u firmi. “Eto,
sada pravimo džem, sokove, prodajemo
voće u zdjelicama, sve je prva klasa.” Ismet
je probao živjeti u Sloveniji, radio je tamo
građevinske poslove i onda se odlučio vratiti
kući. Ovdje mu je, kaže, puno bolje. “Vra-
ća se svijet, puno je bolje otkako je Fikret
pokrenuo posao. Sada ti ovdje 60 porodi-
ca zimuje, golemo je to”, priča nam Ismet.

HARIZ I RADA
U gradu su zatvorene mesnice i peka-
re, skoro svaki posao propada. Dvosoban
se stan ovdje može kupiti za dvadeset hi-
ljada maraka. Prema popisu obavljenom
2013. godine, a čiji su rezultati objavljeni
tek tri godine kasnije, u Srebrenici živi
13.409 stanovnika, od kojih je 7.248 Boš-
njaka, 6.028 Srba, 16 Hrvata. U poređenju
s rezultatima popisa iz 1991. godine, Sre-
Memorijalni centar Potočari brenica je izgubila 23.257 građana (63,43
posto). U Srebrenici je 1991. godine živjelo
27.572 muslimana, 8.315 Srba i 38 Hrvata.
Dvoje mladih ljudi odlučili su ostati
u Srebrenici, osnovati porodicu i okrenu-
ti se vlastitom biznisu. Da priča bude još
važnija, riječ je o Radi i Harizu Aliću. U
samom središtu grada restoran je “Slatki
zalogaj”, u kojem goste dočeka ovo dvoje
mladih ljudi, ponude im dobru kahvu i
odličan roštilj.
Prije osam godina Rada je iz rodnog
Teslića došla na studij prava u Srebreni-
cu. I prije dolaska je bila aktivna u NVO
sektoru, nastavila je volontirati i kada je
stigla u ovaj grad. Hariz, rodom iz Su-
ćeske, već je otprije bio angažiran na ra-
zličitim NVO projektima. “Angažova-
la sam se u omladinskom centru, radili
smo neke projekte, imali smo radionice i
tu sam upoznala Hariza. Družili smo se i
na kraju završili skupa. Eto, vjenčani smo
već pet godina”, priča nam majka dvije
djevojčice, Azre i Aline.
Takozvani miješani brakovi rijetki su
u poslijeratnim godinama u Bosni i Her-
cegovini. S obzirom na sve što se dešavalo
u tom gradu, u Srebrenici pogotovo. No,
Rada i Hariz nisu razmišljali o reakcija-
ma okoline. “Nije bilo otpora, ali je bilo
čuđenja. Bilo je pitanja poput: Znate li
vi šta to znači, znate li šta je bilo u Sre-
brenici, da vam neće biti lako... Ali niko
nije bio protiv”, kaže nam Rada.
Žive od onog što zarade u restoranu,
no nekada to nije dovoljno. “Grad je pust,
realno. Već 13. jula ovdje više nema ni-
koga, nije baš najbolje. Svake godine je
sve manje ljudi. Nije sve ni do posla, po-
sla ima iako ne onoliko koliko bismo mi
htjeli, ali nisam baš sigurna da ima bu-
dućnosti. Ne znam hoćemo li i mi ostati...
Voljela bih da ostanem, ako bude dobro,
tako će i biti. Ako ne bude...” n

12 11/7/2019 STAV